- Ako stvarno generira pare, najbolje ga je držati u novčaniku.
Džepni generator pare – pogonjen Suncem
- poruka: 13
- |
- čitano: 4.604
- |
- moderatori:
vincimus
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
Ne vidim neki napredak, ionak bez problema generiramo paru džepnim biljarom
P.S. i to blizu lokacije tamo di sunce ne sija
Grafen ima potencijala, ali već desetljećima tapkamo u mraku i divimo se potencijalu koji stoji neiskorišten. Ovaj najnoviji pokušaj jedino može pomoć da solarne megaelektrane malo manje troše prirodnog plina kojim sad zagrijavaju vodu, ali svejedno po noći ovaj eksperiment je potpuno beskoristan.
bolje parni nego neparni stroj. međutim, tko ima para, briga ga za paru.
Bočica alkohola radi i po oblačnom vremenu
Pola sata pokušavam pronaći cijenu 1 grama grafena, i jedino što sam pronašao je 100$ za gram.
S tim normalno da cijena ovisi o kvaliteti.Za uporabu u elektro-tehnici se koristi onaj nabolje kvalitete(najskuplji).
Carbon fiber su se pojavila 1950-ih,tek nakon 30-40 godina su ozbiljno se probila u svijet:(
bug.hr siječanj 2015...znači skoro 5 godina:(
Doktorant Shou-En Zhu na Delftškom tehnološkom sveučilištu u Nizozemskoj razvio je metodu koja omogućava proizvodnju grafena visoke kvalitete uz veoma male troškove.
Ukoliko tehnologije uđe u široku uporabu, cijena proizvodnje visokokvalitetnog grafena će sa sadašnjih 1200 € (oko 9000 kuna) pasti na samo 1 € (oko 7,5 kuna) po komadu.
Zhu je predstavio kristal grafena milimetarske veličine, koji je proizveden postupkom kemijske parne depozicije metana na bakrenom limu.
optimist:2030 godine možda se to sve skupa malo brže zakotrlja
pesimist:2040-2050???
Kad ćemo moći "upravljati" grafenom da prizvodimo npr mikro 3D strukture kao sa 3D printerom, slično poput navedenih saća iz članka, onda će se valjda i razviti mega upotreba istog. PR oko grafena je otprilike: "mikro tanak i lagan, a čvrst (+ tvrd, žilav, elastičan, po potrebi) ko dijamant". Logično, osnovna uporaba koja se razmatra(la) jest kao "građevni" materijal. Analogija bi bila sa uporabom željeza - čelika u građevnim konstrukcijama, kad se industrijski krenulo proizvoditi namjenske profile jer neki šuplji presjek ima većinu nosivosti i sl punog profila, a petinu mase (iirc). Danas se pak pod normalno koriste komplicirane strukture u modernoj arhitekturi. kad bi uspjeli jednostavno proizvoditi "komplicirane", pa još kompozitne (!) strukture na mikro razini, poput onih kakve se dobivaju 3D isprintom, a da proizvod ne bude enormno skup, to bi bila revolucija.
I dalje sam impresioniran 3D isprintanim uzorkom kompozitnog polimera kojeg sam prije koju godinu imao u rukama, gdje je jedan kraj bio mekan i savitljiv poput mekane gume/silikona, a drugi čvrst i robusan poput nekog ebonita ili duroplasta, bakelita. Tehnologinja mi je rekla da je moguće namjenski gotovo apsolutno modelirati (dizajnirati) materijal, ne samo prostorno nego i mehanički (habanje, čvrstoća, tvrdoća, žilavost...) po želji. Čak i cijena nije bila sporna za široku uporabu već - "kompliciranost", percepcija (točnije nedostatak iste). Sve se može, znanje i ljudi za to postoje, samo to treba - "prodati" u modernoj populističkoj maniri. Hebeš ti to sve kad je tehno biznis peak danas - zarada preko blockchaina.
Neću komentirati ovo istraživanje, ali kao i uvijek Raos nenadmašan u popularizaciji znanosti.
Ima li i može li biti išta važnije?
pa partizani vs. ustaše, Koka vs. Čkoro vs. Zoka...
kakva znanost, kakvi bakrači, sve što trebaš znati vele ti na vjeronauku...