Elektroničke igračke koje se kreću, svijetle, sviraju, 'govore' i 'pjevaju', ne ostavljaju puno prostora za aktivno sudjelovanje dojenčeta u takvoj vrsti 'igre', nego ga stavljaju u poziciju pasivnog konzumenta jednosmjernih audiovizualnih podražaja. Prema znanstvenom članku objavljenom na online-izdanju časopisa JAMA Pediatrics, 'dojenačka elektronička zabava' je povezana sa značajno sniženjem količine i kvalitete jezičnog razvoja djece u usporedbi s igranjem slikovnicama ili tradicionalnim igračkama kao što su drvene puzzle i predmeti geometrijskih oblika ili slagalice od spužvastih blokova.

Aktivo sudjelovanje ili pasivno prihvaćanje

Dr. Anna V. Sosa i njezini kolege sa Sveučilišta Flagstaff u Sjevernoj Arizoni su pred tri godine proveli kontrolirani eksperiment u kojega je bilo uključeno 26 parova roditelja s djecom u dobi od 10 do 16 mjeseci. Sudionici su dobili tri seta igračaka: 1. elektroničke igračke ('laptop' za bebe, elektronsku farmu životinja koja 'govori' i igračku-mobitel za bebe), 2. tradicionalne igračke (drvene blokove-slagalice, igru razvrstavanja oblika i gumene blokove sa slikama) i 3. slikovnice s temama životinja, oblika ili boja.

U sva tri slučaja su roditelji bili nazočni dok se dijete igralo ponuđenim igračkama i uključivali su se u igru u onoj mjeri koju je priroda samih igračaka zahtijevala. Aktivnosti djece i roditelja snimane su audio-opremom i analizatorom zvuka radi bilježenja i kvantifikacije količine i kvalitete izgovorenih riječi i uzajamne komunikacije.

Tijekom zajedničkog igranja s elektroničkim igračkama zabilježeno je statistički značajno manje verbalne i neverbalne komunikacije u oba smjera: znatno manje djetetovih 'pitanja' i roditeljskih odgovora, te manje izgovorenih riječi specifično vezanih za sadržaj igre, nego kada se igralo s tradicionalnim igračkama ili slikovnicama. Osim što su roditelji uz elektroničke igračke bili 'šutljiviji', i djeca su značajno manje vokalizirala nego tijekom igre sa slikovnicama ili npr. drvenim blokovima za slaganje.

Skuplja i beskorisnija elektronika

Najviše izgovorenih roditeljskih riječi i najveća količina djetetovih pokušaja vokalizacije (izgovaranja vlastitih riječi) zabilježeno je tijekom zajedničkog igranja sa slikovnicama, a tek nekoliko postotaka manje tijekom igre s tradicionalnim igračkama. Roditelji su uz slikovnice koristili najviše sadržajno specifičnih riječi (onih koje opisuju sadržaj igre ili knjige), a i djeca su uz slikovnice na roditeljski govor reagirala najbogatijom vokalizacijom.

U dugoročnijem smislu, djeca koja nisu pasivno usvajala elektroničke podražaje zvukom i svjetlom, nego su aktivno 'iskomunicirala' riječi koje opisuju pojmove vezane uz temu igre koju su provodile s roditeljima, imala su na raspolaganju značajno veći fond riječi.

Iako zaključci ove studije imaju svoja ograničenja u smislu znanstvene pouzdanosti (relativno malen broj ispitanika, te preveliku izjednačenost ispitanika po kriterijima rasno-etničke pripadnosti i socio-ekonomskog statusa), rezultati istraživanja ipak predstavljaju solidan argument za izbjegavanje kupnje i korištenja elektroničkih dječjih igračaka koje se reklamiraju kao 'obrazovne' (a često su i prilično skupe, za razliku od relativno jeftinijih i pedagoški korisnijih klasičnih igračaka i slikovnica).

Stimuliranje razvoja govora i jezičnog fonda

Studija potvrđuje korisnost čitanja čak i vrlo maloj djeci, mlađoj od 1.5 godine, što je trend kojega se unazad desetak godina sve češće susreće u pedagoškim i neurorazvojnim preporukama. Također podvlači ono što je većini ljudi samo po sebi logično (a sada ima i znanstvenu potvrdu): da dojenačka i roditeljska igra s tradicionalnim igračkama rezultira znatno bogatijim komunikacijskim i jezičkim interakcijama koje su bogate poput onih koje se događaju tijekom čitanja knjige.

Istraživači u zaključku ističu da se znatno bogatija stimulacija razvoja govora i bogatstva jezičnog fonda djeteta temelji na igranju s tradicionalnim igračkama i čitanjem knjiga i slikovnica, to jest na aktivnostima koje promiču bogatu komunikacijsku interakciju između roditelja i dojenčadi već u dobi ispod godinu dana, dok igranje elektroničkim igračkama treba što snažnije obeshrabrivati.

^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Od posla se opušta antistresnim aktivnostima: od pisanja svojevremeno popularnih tekstova i ilustracija u tiskanom izdanju časopisa BUG, crtkanja grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, te fejsbučkog blogiranja o craft-pivima, životnim neistinama i medicinskim trivijama, sve do pasioniranog kuhanja posve probavljivih jela i sviranja slabo probavljivog bluesa.}