Dok je kvantno sprezanje (quantum entanglement) već primijećeno u raznim sustavima – od fotona koji su donijeli Nobelovu nagradu za fiziku 2022. Aspectu, Clauseru i Zeilingeru do top kvarkova na CERN-ovom Velikom hadronskom sudaraču – njegova prisutnost u biološkim sustavima, posebice u ovcama, predstavlja izvanredan iskorak.

Više od četiri desetljeća ovce su pasle na prostranim CERN-ovim površinama, nehotice sudjelujući u onome što će postati jedno od najiznenađujućih znanstvenih otkrića našeg vremena. Te životinje, čiji su obrasci kretanja dugo fascinirali fizičare zbog svoje sličnosti s ponašanjem čestica, sada pokazuju kvantna svojstva za koja se ranije smatralo da su nemoguća u makroskopskim organizmima.

Specijalizirane čestice u mozgovima ovaca

Projekt HERD, pod vodstvom dr. Mary Little, koristio je sofisticiranu tehnologiju praćenja za otkrivanje specijaliziranih čestica u mozgovima ovaca – nazvanih "moutons" (predstavljenih grčkim slovom lambda) – koje su, čini se, leptonski srodnici miona, ali s izrazito "mekšim" svojstvima. Te čestice očito omogućuju cijelom stadu da se kreće i oglašava istovremeno bez obzira na udaljenost, fenomen koji neobično podsjeća na kvantno sprezanje.

Ovo otkriće nadograđuje prethodna zapažanja takozvanog "Lambovog pomaka", gdje ovce pokazuju ponašanje promjene faze slično atomima koji prelaze između čvrstog i tekućeg stanja, što povremeno rezultira bizarnim kružnim obrascima hodanja koji mogu trajati danima. Iako nalazi trenutno stoje na značajnosti od 4 sigma – što ukazuje na snažne dokaze, ali još uvijek nedovoljne za status definitivnog zapažanja – potencijalno uspostavljaju potpuno novu granu kvantne fizike fokusiranu na biološke primjene.

Kao što napominje glasnogovornik HERD-a Ewen Woolly, "potrebno je više istraživanja," iako je tim naišao na neočekivanu prepreku: istraživači koji proučavaju ovaj fenomen neobjašnjivo postaju pospani. U međuvremenu, CERN-ova teoretičarka Dolly Shepherd podsjeća nas da uzmemo u obzir sve varijable, uključujući one potencijalno "skrivene ispod njihovog runa".

Gornji članak je, naravno, prvoaprilska šala objavljena na stranicama CERN-a koja se poigrava terminologijom fizike (Lambov pomak, kvantno sprezanje) zajedno s igrama riječi vezanim uz ovce. No, postavlja zanimljivo pitanje: gdje je nestao humor u znanosti i IT-u?

U područjima vođenim preciznošću i logikom, možda smo izgubili iz vida vrijednost razigranosti. Imena puna igre riječi (Mary Little, Beau Peep, Ewen Woolly, Dolly Shepherd), "slučajna podudarnost" (shear coincidence) i čestice koje su "mekše" od miona podsjećaju nas da čak i najozbiljnije discipline imaju koristi od povremene lakoće. Humor ne samo da čini znanost pristupačnijom, već potiče i kreativno razmišljanje koje pokreće inovacije. Naposljetku, čak je i Einstein bio poznat po svom duhovitom pristupu.

Dakle, iako ovce zapravo nisu kvantno spregnute (koliko znamo!), možda bi naš pristup znanosti i tehnologiji mogao imati koristi od manje krutosti i veće spremnosti za prihvaćanje apsurda. U svijetu složenih algoritama i teorijske fizike, ponekad je dobra igra riječi upravo ono što nam treba.