U virtualnoj stvarnosti korisnici mogu u potpunosti transformirati izgled sebe kao avatara, ali i svojih digitalnih okruženja, a sve to samo pritiskom na gumb. U pionirskoj novoj studiji, istraživači Sveučilišta Stanford ispitali su kako ova jedinstvena sposobnost utječe na društvene interakcije u metaverzumu.

Stvarne koristi virtualnih okruženja

Studija, objavljena u Journal of Computer-Mediated Communication, proizašla je iz inovativnog sveučilišnog tečaja Virtual People, jednog od najvećih provođenih uglavnom u VR-u. Jedan eksperiment procijenio je učinke mjesta na kojem su sudionici bili u nizu digitalnih okruženja. Drugi je procijenio je učinke predstavljanja raznih avatara.

Istraživači su stvorili 192 jedinstvena okruženja, od tijesnih prostorija do golemih zatvorenih arena te od vrtova ograđenih zidovima do beskrajnih polja, a ispitanici su komunicirali u ograničenim ili prostranim virtualnim okruženjima, kako u zatvorenom tako i na otvorenom.

Utjecaj prostora u metaverzumu

U velikim virtualnim prostorima, svejedno bili oni unutra ili vani, ispitanici su pokazali veću neverbalnu sinkronizaciju i prijavili povećanje pozitivnih osjećaja poput grupne kohezije, zadovoljstva, uzbuđenja i užitka. Studija je pokazala i da vanjska okruženja s elementima prirode stvaraju pozitivnije osjećaje neovisno o prividnoj veličini virtualnog prostora. 

"To gdje se nalazite u metaverzumu može imati veliki utjecaj na vaše iskustvo i zajedničko iskustvo grupe", objašnjavaju istraživači. "Veliki, otvoreni, panoramski prostori pomogli su boljem grupnom ponašanju."

Nalazi sugeriraju da ljudi mogu bolje iskoristiti mogućnosti virtualne stvarnosti odabirom velikih vanjskih okruženja umjesto naguravanja u skučenim prostorijama. 

Važnost avatara

U drugom eksperimentu ispitanici su bili u virtualnoj interakciji kao avatari koji nalikuju stvarnim osobama u fizičkom svijetu ili kao generički avatari jednakog izgleda u jednakoj odjeći.  

U slučaju avatara koji se izgledom ne razlikuju od stvarnih ljudi, ispitanici su pokazivali više neverbalne sinkronizacije, držali su se skupa i osjećali se "usklađenije" sa sobom i jedni s drugima. No, iskustvo generičkih avatara pokazalo se kao zabavnije i oslobađajuće. 

"Ljudi su uživali u generičkim avatarima lišenim svakog identiteta", kažu istraživači. "S druge strane, predstavljeni vlastitim avatarima, osjećali su se aktivnije i angažiranije."

Poželjnija opcija

Ključni zaključak ovih ispitivanja glasi: za interakcije na radnom mjestu ili u profesionalne svrhe vlastiti avatari poželjnija su opcija. Ili, kako su to opisali istraživači Stanfordovog laboratorija za virtualnu interakciju s ljudima (VHIL), "kad se uozbiljite u metaverzumu, želite izgledati kao vi".

Eksperimenti su pokazali i da prednosti virtualne interakcije određenih avatara rastu s vremenom; to znači da su ti učinci trajni.