Umirovljeni američki admiral James Stavridis i Elliot Ackerman napisali su knjigu "2034: Roman o sljedećem svjetskom ratu" u kojem su opisali budući oružani sukob između Sjedinjenih Američkih Država i Kine. U tom ratu bez pobjednika (spojler: korist će izvući Indija) Kinezi su koristili umjetnu inteligenciju kako bi neutralizirali američke elektroničke uređaje na njihovim brodovima te ih učinili lakom metom za svoju mornaricu. 

Može li umjetna inteligencija doista promijeniti odnose vojne moći toliko da će jedna od strana odlučiti da je vrijeme za preventivni napad zbog prednosti koja joj daje viši stupanj razvoja i primjene AI? O tome, kao i o digitalnoj dominaciji i digitalnom autoritarizmu, Bug je razgovarao s prof. dr. Damirom Mladićem. Ovaj profesor sa Sveučilišta Libertas jesenas je o povezanosti AI i specifičnih političkih interesa govorio na 2. međunarodnoj konferenciji o odnosu umjetne inteligencije, društvenih i humanističkih znanosti, a ovih je dana dovršio i znanstveni rad na temu "Umjetna inteligencija i globalna raspodjela moći".

Kineski "Sputnjik moment"

Kina je danas Amerikancima ono što je Atena bila Sparti: izazivač, kaže Mladić. Situacija u kojoj se trenutno nalaze SAD kao hegemon i Kina kao izazivač naziva se "Tukididovom zamkom". Kroz povijest su takve situacije - ne uvijek, ali u većini slučajeva - završavale ratom. Veliko je pitanje mogu li SAD i Kina izbjeći rat i koja bi mogla biti uloga umjetne inteligencije u tome? 

Ima tome četiri godine kako je Ke Jie, najbolji svjetski igrač igre Go, izgubio tri partije protiv umjetne inteligencije zvane AlphaGO Master, podsjeća Mladić. Godinu prije slabija je verzija AlphaGo dobila četiri i izgubila jednu partiju iste igre protiv korejskog igrača Leeja Sedola. Na Zapadu se o tome nije puno pričalo, ali Kinezi su tu pobjedu doživjeli kao kineski "Sputnjik moment", sličan šoku koji su Amerikanci doživjeli kad je 1957. Sovjetski Savez lansirao prvi satelit u orbitu i time pokrenuo svemirsku utrku. 

Kinezi su ubrzo mobilizirali sve ključne igrače: investitore, poduzetnike, istraživače i dužnosnike, i svi su se oni zajednički posvetili umjetnoj inteligenciji. Objavljena je i strategija prema kojoj Kina do 2030. namjerava postati vodeća sila država u području AI. Za ruskog predsjednika Vladimira Putina nema dvojbe; on je još tada ustvrdio da će novi hegemon postati onaj koji ovlada umjetnom inteligencijom. 

Doba implementacije i skupljanja podataka

A da bi Kina bi mogla uspjeti u svom naumu, govori nam povijest umjetne inteligencije, odnosno strojnog i dubokog učenja, podsjeća Mladić. Vrijeme otkrića i stručnosti u području uske umjetne inteligencije već je iza nas; sad dolazi vrijeme implementacije i skupljanja podataka. A za to su potrebni poduzetnici koji će algoritme pretvoriti u održivo poslovanje. 

Uspješni AI algoritmi trebaju tri stvari: puno podataka, računalnu snagu i rad dobrih, ali ne nužno i elitnih inženjera. U vrijeme primjene umjetne inteligencije najvažniji je sastojak puno podataka, a njih Kina ne samo da ima u izobilju, nego ih i prikuplja na načine koji su na Zapadu nezamislivi, i to zahvaljujući političkom okruženju. 

PricewaterhouseCoopers procjenjuje da će Kina od primjene umjetne inteligencije zaraditi skoro dvostruko više nego SAD. Uz to, takva će raspodjela dobiti povećati i kinesku "meku moć", jer će kineski politički model postati privlačniji manje uspješnim državama od američkog političkog modela liberalne demokracije, najavljuje Mladić.  

Opasnost od krive percepcije

Hibridni rat danas se čini kao privlačniji i jeftiniji način ratovanja nego izravni oružani sukob. S druge strane, teško je i zamisliti kako bi izgledalo buduće bojište uz primjenu AI, sukob smrtonosnih autonomnih oružanih sustava, robota ubojica i rojeva dronova, možda čak bez izravne borbene uključenosti ljudi. 

Čini se da sama umjetna inteligencija nije dovoljna za velike strateške promjene, pogotovo ako su obje strane uključene u utrku u umjetnoj inteligenciji i nijedna neće dopustiti da druga strana stekne osjetnu prednost u tom području, kaže Mladić.

Uz to, kvalitetno oružje koje koristi umjetnu inteligenciju zahtijeva i dobre materijale za izradu autonomnih vozila, kvalitetne senzore i brz hardver, a ne samo izvrstan algoritam. Nadalje, tradicionalna vojna struktura treba biti spremna prihvatiti takva oružja, znati ih primijeniti i prilagoditi im svoju organizaciju, a to i nije baš lak zadatak. 

To zapravo znači da umjetna inteligencija zasad nije dovoljna da bi se (re)definirali odnosi moći između SAD-a i Kine. No, upozorava Mladić, moguća je kriva percepcija raspodjele te moći, a to bi pak moglo dovesti do fatalnih odluka. 

Pogrešna kalkulacija i lažna predviđanja, čak ako su učinjena i uz pomoć umjetne inteligencije, mogu dovesti do katastrofe pa čak i do nuklearnog sukoba. Uostalom, i Prvi svjetski rat bio je neželjen i nijednoj velikoj sili nije bio u izravnom interesu: one međusobno nisu imale velikih teritorijalnih ili drugih sporova koji su se trebali razriješiti na bojištu – a rat se ipak dogodio. 

Ne treba podcijeniti ljudsku sposobnost za glupost, kaže Mladić.

Digitalni kolonijalizam

Digitalna dominacija i AI automatizacija stvarat će više profita pa će zemlje u razvoju izgubiti komparativne prednosti koje su im donosile niske plaće. Siromašne države svijetu će moći ponuditi samo podatke i, eventualno, minerale za računalne komponente, predviđa Mladić. 

Budući da umjetna inteligencija treba različite podatke za trening, podatke bi se moglo smatrati vrijednom robom. No zasad nema regulative kojom bi se uredilo kretanje podataka preko granica, a bogate države izbjegavaju klasificirati podatke kao intelektualno vlasništvo. 

Zahvaljujući zapadnoj i kineskoj primjeni umjetne inteligencije, položaj zemalja u razvoju postaje još nepovoljniji te se one sad podvrgavaju digitalnom kolonijalizmu, kaže Mladić. To znači da će dominacija bogatih država s razvijenom umjetnom inteligencijom nad siromašnim državama jačati i stvarati više prilika za daljnju nekontroliranu eksploataciju, bez obzira na to tko će biti sljedeći svjetski hegemon, Amerikanci, Kinezi ili netko treći. 

Digitalni autoritarizam protiv liberalne demokracije

Činjenica je da umjetna inteligencija može pomoći autoritarnim režimima da s relativno niskim troškovima kontroliraju ljude na način koji se donedavno činio nemoguć. Zbog toga će digitalni autoritarizam kineskog tipa vjerojatno potaknuti novo ideološko nadmetanje, najavljuje Mladić. 

Javlja se novi politički model, digitalni autoritarizam, kao izravan izazov modelu liberalne demokracije. A Kina svoj digitalni autoritarizam, zajedno s oruđem, treningom i podrškom već naveliko izvozi u Tajland, Vijetnam, Šri Lanku, Etiopiju, Iran, Rusiju, Zambiju i Zimbabve. Ideološko nadmetanje je u tijeku i povijest se nastavlja, ma što Fukushima svojedobno mislio o tome, zaključuje Mladić.