Kako je Meta izazvala bijes objavom AI-generiranih slika aurore borealis
Dok umjetna inteligencija napreduje vrtoglavom brzinom, sve je jasnije da njezini proizvodi izazivaju više kontroverze nego divljenja. Nedavni slučaj AI-generiranih slika sjeverne svjetlosti savršeno ilustrira ovaj trend.
Meta je pred nedavno izazvala bijes među korisnicima Threadsa objavom koja je sugerirala da su slike sjeverne svjetlosti generirane umjetnom inteligencijom jednako dobre kao i prava stvar. Podijelili su tri AI-generirana prikaza aurore borealis, prikazujući zadivljujući fenomen iznad poznatih znamenitosti poput mosta Golden Gate i gradskog horizonta.
Reakcije: ljutito pisanje velikim slovima
Međutim, odgovor je bio daleko od pozitivnog. Kako je primijetio Wes Davis iz The Vergea, "korisnici Threadsa koji su odgovorili na Metinu ideju čini se da se ne slažu". Komentari su varirali od promišljeno kritičnih do ljutitih pisanih velikim slovima i humorističnog ismijavanja.
Jedan korisnik, astro/čestični fizičar i znanstvenik za umjetnu inteligenciju, ponudio je detaljne povratne informacije: "AI-generirane slike nemaju autentičnost i emocionalnu povezanost stvarnih životnih iskustava." Drugi su podijelili svoje vlastite fotografije sjeverne svjetlosti, ističući oštru razliku između AI-generiranih slika i autentičnih snimaka.
Nije sve u tehničkoj vještini
Kako je Davis primijetio, "Objave korisnika nisu samo pokazivanje lijepih slika... One su također o sudjelovanju u kolektivnom slavljenju rijetkog, zajedničkog životnog iskustva." Tehnološke tvrtke moraju shvatiti da nije sve u tehničkoj vještini. Bez emotivne dimenzije i etičkog pristupa, njihovi AI proizvodi riskiraju da postanu tek prazne ljušture - tehnički savršene, ali duhom prazne.
Pandorina kutija etičkih pitanja
Slike koje je objavio Metin tim, iako tehnički impresivne, otvaraju Pandorinu kutiju etičkih pitanja. Kako vrednovati autentičnost u digitalnom dobu? Je li prihvatljivo da AI "uči" na tuđim djelima bez dozvole? Gdje povući granicu između inspiracije i plagijata? Treba li na kraju tretirati AI kao običnog plagijatora slika i fotografija? Želimo li svijet u kojem je svaka slika savršena, ali nijedna nije istinita? Ili ćemo cijeniti nesavršenosti koje čine naša iskustva autentičnima i nezaboravnima?
