Prije dvije godine smo obilježili 100. obljetnicu japanske animacije. Tada sam se osvrnuo na povijest, na fandom i na aktualni anime u to vrijeme. Tekstu smo pridružili i anketu u kojoj se 61.54% izjasnilo da gleda anime, a 16.03% da povremeno gleda. Ugodno iznenađenje rezultatima - ali i anime temom s 420,000 pregleda na Bugovom forumu - bio je dodatan poticaj za prigodne članke. U ovom je navratu prigoda novo navršeno desetljeće japanskih animiranih serijala.

No, kako deset godina globalno popularnog i sve brojnijeg animea sažeti u jedan članak? Gdje povući crtu što uključiti, a što ne? Uz tek nekoliko iznimaka, cilj je otpočetka bio uključiti sve naslove koji su se u anime fandomu na neki način istaknuli, a istovremeno zadržati pristupačnost ovisno o tome koliko želite znati. Drugim riječima, pregled služi i onima manje i onima više upoznatima s japanskom animacijom.

Oni koji nisu upoznati s animeom imat će priliku brzo i u širinu steći dojam o tome što je zapravo anime odluče li pogledati preporučene animirane serijale. To je postignuto izborom deset najboljih animea, jednog iz svake od različitih kategorija.

Oni koji povremeno gledaju anime, moći će se iznova vraćati na najopširniju listu prošlog desetljeća. Poznavanje barem jednog animea koji im se svidio, poslužit će im pri odluci što gledati dalje unutar iste kategorije, odnosno olakšati potragu za sličnim sadržajem.

Oni koji su u toku mogu uhvatiti serijale koje su propustili, te su dobrodošli u komentarima usmjerit pažnju na anime koji ovom prilikom nije bio među deset izdvojenih.

Veliki broj serijala značio je da smo morali izostaviti prijevode naslova iz praktičnog razloga čitljivosti. Izuzetak su naslovi koje sam prijevodom posebno istaknuo kao osobne favorite i prvu preporuku. Brojnost je zahtijevala i drugačiji pristup pri osmišljavanju kategorija. Problem se pojavljivao kada bi žanr u dva animea bio isti, ali sam sadržaj tonski potpuno drugačiji. Zbog toga je mnogim serijalima bilo lakše naći najbolji zajednički nazivnik kroz pojmove koji nisu dio standardne žanrovske podjele.

1. EPSKI - GINGA EIYUU DENSETSU -DIE NEUE THESE- (2018)

Strateško i taktičko nadmudrivanje univerzalna su i lako razumljiva tematika, ali koherentna i zanimljiva izvedba radnje velikih razmjera i velikog broja likova među težim je pothvatima u kreativnom procesu. Kao i u filmu, ni u animeu stanje nije ništa drugačije - epska je tematika jedna od najmanje zastupljenih. Ginga Eiyuu Densetsu -Die Neue These- (Legend of the Galactic Heroes -Die Neue These-, 2018) predvodi listu kao svemirska opera o borbi za galaktičku premoć koju predvode neraspoloženi genij Saveza Slobodnih Planeta, Yang Wen-Li, te ambiciozni i jednako genijalni vođa Galaktičkog carstva, Reinhard von Lohengramm. Wen-Li je povjesničar i admiral koji nevoljko stupa u sukob jer je dobro svjestan razočaravajuće političke stvarnosti koja proizlazi iz manjkave ljudske prirode. Na suprotnoj strani je Lohengramm, mladi časnik koji se s reformističkom sviješću protiv svih izgleda uspeo na sam vrh - zahvaljujući ne samo briljantnosti već i sposobnosti vođenja i zadržavanja lojalnosti svojih podređenih. Bez obzira na ograničeni broj epizoda, Ginga Eiyuu Densetsu -Die Neue These- se uspijeva dotaknuti gotovo svih ključnih tema kao što su politički sustavi, legitimna vlast i uloga vojske.

No oni koji su gledali prvu adaptaciju (1988-1997), pri gledanju remakea iz 2018. godine će ipak osjetiti prazninu, ponajviše u razradi sporednih likova i galaktičke povijesti. Tu je dubinu original ostvario kroz čak 110 epizoda i pritom za mnoge postao najbolji svemirski ep kroz sve medije. Ako vam se svidi Ginga Eiyuu Densetsu, preporučeni su serijali Uchuu Senkan Yamato 2199 (2012), Kidou Senshi Gundam: Tekketsu no Orphans (2015), Kidou Senshi Gundam: The Origin (2015) kao anime većih razmjera s futurističkom pozadinom priče. Za one koji preferiraju epove u doba mača i štita, preporučeni su Kingdom (Kingdom, 2012) s radnjom smještenom u doba zaraćenih država drevne Kine, Arslan Senki (2015) s radnjom perzijskog prizvuka, Shoukoku no Altair (2017) s radnjom po uzoru na Otomansko Carstvo, Vinland Saga (Vinland Saga, 2019) s radnjom usred jedne od mnogih vikinških invazija na Britansko otočje, te Shingeki no Bahamut: Genesis (Rage of Bahamut: Genesis, 2014) kao hibrid kojeg karakterizira sukob između ljudi, bogova i demona.

2. AKCIJA - FATE/ZERO (2011)

Anime čija je dominantna odlika akcija, nikad nije tek obična priča s akcijom u pozadini. Hiperbolizirane karakteristike likova i fantastične postavke (nadmoćni ili naizgled nepobjedivi protagonist ili antagonist) djeluju kao savršena formula za privlačenje pažnje. Zanimljivost je povećana zbog povećanih uloga i ciljeva kojima mogu težiti samo posebni likovi. Takvi likovi su najprimjetniji u serijalima kao što su Sword Art Online (2012),  Mondaiji-tachi ga Isekai kara Kuru Sou Desu yo? (2013), Mahouka Koukou no Rettousei (2014), Overlord (2015) i Toaru Kagaku no Accelerator (2019). Sword Art Online i Overlord su poznati i kao isekai anime, odnosno anime u kojem glavni lik zaglavi u drugom svijetu, što je u slučaj Overlorda i SAO-a virtualni MMORPG.

Poznati isekai anime je i GATE (2015) u kojem moderna vojska prolazi kroz portal u drugi svijet i sukobljava se sa srednjovjekovnom vojskom i fantastičnim bićima kao što je divovski zmaj. Log Horizon (2013) je kao MMORPG isekai anime u početku bio iznimno popularan - ponajprije u odnosu na mnogima razočaravajući SAO - no fanovi su se ohladili jer je sa svakom epizodom bilo sve manje worldbuildinga, a sve više skretanja u Slice of Life žanr. Akcijski anime koji posebno izdvajam je Fate/Zero (2011) kao najbolji u battle royale animeu.

On predvodi listu i kao anime koji je već 2011. godine specijalnim efektima nadišao standard za cijelo desetljeće. Takvoj spektakularnoj animaciji malo bi toga odgovaralo tako dobro kao što je to uspjelo priči o battle royalu za Sveti gral između Gospodara koji su prizvali slavne ličnosti iz prošlosti da se bore za njih kao sluge. Sedam prikazanih sluga su kralj Arthur (Saber), Sir Lancelot (Berserker), Diarmuid Ua Duibhne (Lancer), Gilles de Rais (Caster), Hassan-i-Sabbah (Assassin), Aleksandar Veliki (Rider) i Gilgamesh (Archer). Ako vam se svidi Fate/Zero, preporučeni su Mirai Nikki (TV) (2011), Btooom! (2012), DRIFTERS (2016) Juuni Taisen (2017) i Killing Bites (2018) kao serijali najbliži pojmu borbe svih protiv svih. Izdvajamo i kockarski Kakegurui (2017), te borilačke serijale Megalo Box (2018), Baki (2018) i Kengan Ashura (2019) koji brutalnim borbama odudaraju od natjecateljskog animea koji obično odlikuje prijateljska atmosfera. To ostavlja Jormungand (2012), anime o trgovanju oružjem, kao jedini primjer čija se priča drži granica stvarnosti.

3. SUPERMOĆI - HUNTER X HUNTER (2011)

Anime u kojem su supermoći u posebnom fokusu često se preklapa sa shounen animeom, odnosno sadržajem namijenjenim mlađoj muškoj publici. Takav se anime manje oslanja na nasilnost priče i sukoba, a više na poruke koje kroz sukobe šalje. Te poruke mogu biti poruke pomirljivosti do te mjere da i stari neprijatelji postanu novi saveznici, a mogu biti i poruke motivacije i osnaživanja do te mjere da se ustraje sve do ostvarenja cilja ili pak ne odustaje ni u trenucima najvećeg očaja. Premda Naruto Shippuuden (2007-2017) u najvećoj mjeri utjelovljuje upravo takve motive, a Fullmetal Alchemist: Brotherhood (2009-2010) je tehnički dio prošlog desetljeća, izdvajam Hunter x Hunter (2011) poznatog po jednom od najboljih segmenata u animeu uopće - Chimera Ant arcu. Posljednje, Chimera Ant poglavlje prati Meruema, vođu nove vrste čija se evolucija odnosno transformacija odvila gromovitom brzinom i postala prijetnja poznatom svijetu. Njemu se suprotstavljaju glavni junaci serijala Gon i Killua, te mnogi njihovi saveznici.

Najprepoznatljivija odlika Chimera Ant poglavlja je fenomenalni pripovjedač koji prati borbe, ali i druga događanja, te dodatno pojačava njihov intenzitet i naš doživljaj. Serijali slični Narutu odnosno HxH-u su Ushio to Tora (2015), Boku no Hero Academia (My Hero Academia, 2016), Enen no Shobutai (2019) i Kimetsu no Yaiba (Blade of Demon Destruction, 2019). Anime s više humorističnih elemenata se može pronaći među serijalima Blood Lad (2013), One Punch Man (One Punch Man, 2015) i Mob Psycho 100 (2016). Serijali s izraženim fantasy karakteristikama su Ao no Exorcist (2011), Kyoukai no Kanata (Beyond the Boundary, 2013), Magi: The Kingdom of Magic (Magi, 2013), No Game No Life (2014), Noragami (2014), Danmachi (2015). Na kraju, anime s grupom likova u misterioznim ili zagonetnim situacijama su Hamatora THE ANIMATION (2014),  Rokka no Yuusha (2015) i Bungou Stray Dogs (2016).

4. MRAČNA TEMATIKA - MUSHISHI (2005-2014)

U japanskom je filmu od samog početka pa do danas smrt bila najprominentniji motiv, stoga ne čudi broj istaknutih anime naslova s tim motivom. Paralelno s time što ova kategorija sadrži SF, fantasy, nadnaravne, triler i horor naslove - u ovoj se kategoriji može naći veći broj izvrsnih naslova. Za razliku od ranije spomenutog shounen animea, anime mračnije tematike u pravilu je označen seinen oznakom, što pretpostavlja da je namijenjen zrelijoj publici. S obzirom na žestoku konkurenciju favoriziranih serijala, možda je najbolje izdvojiti Mushishi (2005-2014) zbog njegove posebnosti. Svijet koji autorica Mushishia izgrađuje nije nalik ničemu viđenom prije. Premda djeluje poznato, on sadrži originalne zakonitosti i fenomene koji svakom novom epizodom nanovo iznenađuju. Često okrutna po svojim simptomima i posljedicama, ta druga priroda jednostavno egzistira, indiferentna prema ljudskom svijetu. Priča prati Gina koji putuje ruralnom zemljom i nastoji se nositi s fenomenima koji zapadaju ljude koliko god je to u okviru njegovih mogućnosti.

Fanovima Mushishia trebali bi se svidjeti i Shinsekai Yori (From the New World, 2012) te Made in Abyss (Made in Abyss, 2017). Ostali fantasy serijali su Mahou Shoujo☆Madoka Magica (2011), Black★Rock Shooter (TV) (2012), Hai to Gensou no Grimgar (Grimgal of Ashes and Fantasies, 2016), Mahoutsukai no Yome (The Ancient Magus' Bride, 2016) i Houseki no Kuni (2017). Serijali s izraženim odlikama horora su Shiki (2010), Deadman Wonderland (2011), Another (2012), Kiseijuu: Sei no Kakuritsu (Parasyte: The Maxim, 2014), Ajin (2016), Re:Zero kara Hajimeru Isekai Seikatsu (Re: Life in a different world from zero, 2016), Devilman Crybaby (Devilman Crybaby, 2018), Goblin Slayer (2018) i Yakusoku no Neverland (2019). Među trilere uvrštavamo 91 Days (2016), Rainbow: Nisha Rokubou no Shichinin (2010), Death Parade (Death Parade, 2015), Zetsuen no Tempest (2012), Zankyou no Terror (Terror of Resonance, 2014), Boku Dake ga Inai Machi (2016) i Inuyashiki (2017), dok će fanovi SF-a  uživati u serijalima Steins;Gate (Steins;Gate, 2011) i PSYCHO-PASS (PSYCHO-PASS, 2012). Preostali anime je anime koji odlikuju dvije suprotstavljene strane uz pregršt krvave akcije - to su Guilty Crown (2011), Akame ga Kill! (Akame ga Kill!, 2014), Terra Formars (2014), Tokyo Ghoul (2014), God Eater (2015), Shingeki no Kyojin (Attack on Titan, 2013), Sidonia no Kishi (Knights of Sidonia, 2014), Owari no Seraph (2015) i Koutetsujou no Kabaneri (2016).

5. COOL FAKTOR - MONOGATARI (2009-2019)

Anime s cool faktorom najviše odlikuje jedinstvenost. Listu predvodi Monogatari serijal (2009-2019) kao anime koji je za vrijeme svog dugogodišnjeg trajanja utjelovio gotovo sve atribute prema kojima su u nastavku podijeljeni ostali serijali, a to su: izvanredna animacija, kreativna koreografija, kompleksni scenarij, višedimenzionalni likovi, psihološki aspekt, zaigranost, raznolikost, te brojni i neočekivani obrati. U središtu Monogatari serijala je Koyomi Araragi, oko kojeg gravitiraju brojni ženski likovi. Svaka sezona najveći dio vremena posvećuje jednoj djevojki na način da Araragi u sklopu tog nadnaravnog svijeta pokušava privesti kraju određenu misteriju vezanu uz nju. 

Zahvaljujući višegodišnjem trajanju, ali ponajprije cool faktoru, anime JoJo no Kimyou na Bouken (JoJo's Bizarre Adventure, 2012) parira Monogatari serijalu u najvećoj mjeri. Anime Yojouhan Shinwa Taikei (2010) najprepoznatljiviji je prema kompleksnom scenariju, odnosno munjevitoj naraciji i monolozima koje je iznimno teško pohvatati u cijelosti. Samurai Flamenco (2013) prolazi kroz blago rečeno neočekivane zaplete i transformacije priče. Anime Durarara!! (Durarara!!, 2010) i Kekkai Sensen (2015) sadrže brojne zanimljive likove i borbe. Mawaru Penguindrum (2011) i Punch Line (2015) odlikuju psihološke alegorije. Jinrui wa Suitai Shimashita (2012), Kill la Kill (Kill la Kill, 2013), Kyousougiga (TV) (Kyousougiga, 2013), Space☆Dandy (2014), Rolling☆Girls (2015) i Flip Flappers (2016) je anime koji kao da je zaigran svojom vlastitom egzistencijom te fascinira originalnom i šarolikom scenografijom, apstrakcijom i likovima. Hataraku Saibou (Cells at Work!, 2018) i Dr. STONE (2019) spadaju pod edukativni anime. Prvi prikazuje stanice ljudskog tijela kao animirane likove i njihovu borbu protiv raznih oboljenja, dok drugi u uvjetima kamenog doba kroz znanje i domišljatost nastoji nanovo sastaviti izume modernog doba.

6.  NATJECATELJSKI - CHIHAYAFURU (2011)

Oni koji ga gledaju, svjesni su da je anime sposoban ekranizirati svakakve vrste natjecateljskih aktivnosti pa opet nerijetko ostanu zateknuti. U prošlom desetljeću to su bili pisanje i crtanje mange (Bakuman, 2010), borba tenkovima (Girls & Panzer, 2012), košarka (Kuroko no Basket, 2012), jazz (Sakamichi no Apollon, 2012), plivanje (Free!, 2013), boks (Hajime no Ippo: Rising, 2014), biciklizam (Yowamushi Pedal, 2013), tenis (Baby Steps, 2014), odbojka (Haikyuu!!, 2014), drift utrke (Initial D Final Stage, 2014), ping pong (Ping Pong the Animation, 2014), školski orkestar (Hibike! Euphonium/Sound! Euphonium, 2015), kuhanje (Shokugeki no Souma, 2015), klizanje (Yuri!!! on Ice, 2016), dvoranski ples (Ballroom e Youkoso/Welcome to the Ballroom, 2017), trčanje maratona (Kaze ga Tsuyoku Fuiteiru/Run with the Wind, 2018) i sviranje japanskog instrumenta Koto (Kono Oto Tomare!/Stop This Sound!, 2019).

Premda su Kuroko no Basket (košarka) i Haikyuu!! (odbojka) stekli najveću popularnost, odlučio sam izdvojiti anime Chihayafuru (2011) kao najdraži serijal proteklog desetljeća. Chihayafuru prati više likova u njihovim pojedinačnim i timskim natjecanjima u kompetitivnoj karuti - kartaškoj igri koja zahtijeva sluh, pamćenje i brzinu. Kao da motivacijski aspekt natjecateljske priče nije dovoljan, Chihayafuru donosi nešto novo i drugačije. Ona uspijeva natjecanju i timskom duhu pridružiti i emocionalno-umjetničku dimenziju tako što uz izvrsnu glazbenu pozadinu vokalizira, te ponekad i ilustrira poeziju koja je ispisana na svakoj od stotinu različitih karata. Poezija koja se koristi u kompetitivnoj karuti nosi naziv Ogura hyakunin isshu, što predstavlja antologiju sto iznimnih poema probranih od ranog desetog do ranog trinaestog stoljeća.

7. OSJEĆAJNA DRAMA - 3-GATSU NO LION (2016)

Kada govorimo o osjećajnoj drami, malo tko neće istaknuti anime Ano Hi Mita Hana no Namae wo Bokutachi wa Mada Shiranai (We Still Don't Know the Name of the Flower We Saw That Day, 2011) jer već puno desetljeće dovodi ljude od ruba pa do poplave suza. Nekoliko godina kasnije Shigatsu wa Kimi no Uso (Your Lie in April, 2014) postiže isto, a zatim i Violet Evergarden (2018) lomi srce u par navrata. Unatoč takvim izglednim favoritima, izdvajam 3-gatsu no Lion (March Comes in Like a Lion, 2016) jer je bolje usidren u svakodnevici nego prethodni primjeri. Također, ogromna snaga serije leži i u tome što se kroz likove u dubinu duše obraća ne samo mladima, već i odraslima i ostarjelima. Serija prati mladog Reija Kiriyamu nakon što je izgubio roditelje i završio udomljen kod obitelji očevog prijatelja Kode. Koda kao shogi igrač postaje Reijev tutor (shogi je japanska igra slična šahu). Rei primjećuje da njegova prisutnost negativno utječe na obitelj jer njegov talent za shogi nadilazi talent Kodinog sina i kćeri.

Zbog toga Rei odlučuje napustiti udomitelje i počinje živjeti sam zahvaljujući talentu za shogi koji mu je kao profesionalnom igraču, uz nasljeđe, postao dostatni izvor prihoda. Kroz shogi sreće broj ljudi koji zbog svoje povučenosti inače ne bi sreo. 3-gatsu no Lion je izmeđuostaloga i priča o tome koliko bi Reijev život bio usamljeniji i previranja izazvana traumom bila teža za podnijeti da mu svakodnevicu na najednostavniji načine ne čine boljom šačica bliskih ljudi čija životna situacija, također, nije puno bolja. 3-gatsu no Lion izvlači najintenzivnije emocije iz gledatelja upravo u trenucima kada likovi iskazuju dobrotu jedni prema drugima kada je to, zbog opterećenih života, najteže za učiniti. Preostale osjećajne drame su Angel Beats (2010), Kokoro Connect (Kokoro Connect, 2012), White Album 2 (2013), Charlotte (2015), Plastic Memories (2015), orange (2016), ReLIFE (ReLIFE, 2016), Koi wa Ameagari no You ni (2018), Yagate Kimi ni Naru (2018), Fruits Basket (2019). Većina njih su romantični serijali isprepleteni dramom umjesto komedijom.

8. ROMCOM - YAHARI ORE NO SEISHUN LOVE COMEDY WA MACHIGATTEIRU (2013) 

Yahari Ore no Seishun Love Comedy wa Machigatteiru (My Youth Romantic Comedy is Wrong, As I Expected, 2013), skraćeno Oregairu, je bio najpopularniji romcom prošlog desetljeća zahvaljujući protagonistu koji je zbog neatraktivnog izgleda, pretvaranja, cinizma, elokventnosti i domišljatosti u suprotnosti u odnosu na obično idealizirane protagoniste. Takav je lik ujedno činio šaradu ljudskih odnosa i zanimljivijom i neugodnom, ali nas i tjerao da gledamo dalje u iščekivanju njegove transformacije.

Oregairu odskače od ostatka zbog nešto izraženije drame za jedan romcom, ipak, s njim tu i tamo sličnosti dijele serijali Saenai Heroine no Sodatekata (2015), Seishun Buta Yarou wa Bunny Girl-senpai no Yume wo Minai (2018) i Kaguya-sama wa Kokurasetai: Tensai-tachi no Renai Zunousen (2019). Posebno vrijedi izdvojiti osobnog favorita - Gekkan Shoujo Nozaki-kun (Monthly Girls' Nozaki-kun, 2014) koji je ostao u sjećanju kao najsimpatičniji romcom, a simpatične su na ovaj ili onaj način bili i Kaichou wa Maid-sama! (2010), Chuunibyou demo Koi ga Shitai! (2012), Sakurasou no Pet na Kanojo (2012), Tonari no Kaibutsu-kun (2012), Bokura wa Minna Kawaisou (2014), Mikakunin de Shinkoukei (2014), Ore Monogatari!! (2015) i Tsurezure Children (2017).

Druga sezona animea Kimi ni Todoke (From Me to You, 2010) svojevrsno je označila kraj konvencionalnog romcoma, neopterećenog novim tropeovima koji su punili romcomove prošlog desetljeća. Konvencionalnost su do određene mjere zadržali Sukitte Ii na yo. (2012), Ao Haru Ride (2014) i Just Because! (2017). Da se romcomovi izvrsno slažu s fantasy pozadinom pokazali su serijali Akatsuki no Yona (Yona of the Dawn, 2014), Soredemo Sekai wa Utsukushii (2014) i Akagami no Shirayuki-hime (Snow White with the Red Hair, 2015). Na drugom kraju spektra, imali smo pregršt harem serijala (serijala u kojima više djevojaka opsjeda jednog protagonista), a najistaknutiji su bili Kami nomi zo Shiru Sekai (2010), Boku wa Tomodachi ga Sukunai (2011), Nisekoi (2014), Yamada-kun to 7-nin no Majo (2015) i 5-Toubun no Hanayome (2019).

9. KOMEDIJA - DANSHI KOUKOUSEI NO NICHIJOU (2012)

U animeu su slapstick komedija i parodija najpopularniji oblici komedije. Među njima je Danshi Koukousei no Nichijou (Daily Lives of Highschool Boys, 2012) zasigurno onaj koji ostaje najduže u sjećanju. Scene prate svakodnevicu školaraca i pretvaraju uobičajene situacije i ponašanja u pretjerane skečeve. Među njima je najpoznatiji onaj na nasipu uz rijeku uz romantični ugođaj sumraka. S takvom pozadinom, slučajni susret dečka i djevojke zbog nespretnosti neočekivano pođe krivo i preraste u urnebesno neugodnu situaciju koju još smješnijom čine njihove reakcije na istu.

Ako vam se Danshi Koukousei no Nichijou svidi, preporučujem Joshiraku (2012), Sakamoto desu ga? (2016) i Chio-chan no Tsuugakuro (2018). Njima su srodni i Nichijou (2011), D-Frag! (2014), Sabagebu! (2014), Tonari no Seki-kun (2014), Tanaka-kun wa Itsumo Kedaruge (2016), Saiki Kusuo no Ψ Nan (2016) i Karakai Jouzu no Takagi-san (Skilled Teaser Takagi-san, 2018). Anime koji osim skečeva sadrži i nešto širu priču su Arakawa Under the Bridge (Arakawa Under the Bridge, 2010), Amagi Brilliant Park (2014) i Hinamatsuri (2018), dok je Inferno Cop (2012) toliko apsurdan da je teško reći predstavlja li ozbiljnu ili neozbiljnu šalu. Preostaju još erotizirane komedije od kojih su najpoznatije Kenzen Robo Daimidaler (2014), Prison School (2015) i Shimoneta (2015).

10. SVAKODNEVICA - NON NON BIYORI (2013)

Premda zvuči paradoksalno, jedini žanr koji je teže shvatiti od komedije - koja se često oslanja na motive specifične za anime - je žanr u sklopu kojeg se naizgled gotovo ništa ne događa. Slice of Life (SOL) u svojoj najčišćoj formi glavnu radnju svodi na minimum. Ona služi gotovo kao dio scenografije dok gledamo dražesne likove i njihove pozitivne odnose. One serije u kojima je takav odnos radnje i likova najizraženiji, nerijetko su poznate i kao Iyashikei serije. Iyashikei je naziv za anime kojem je cilj imati umirujući efekt na publiku tako što se oslanja na jednostavnost, pozitivu i izostanak konflikta. Ne bi pogriješili da smo izdvojili mnoge druge, ali Non Non Biyori (2013) će poslužiti kao najizraženiji primjer SOL-a. Radnja je smještena u seoskom i rijetko naseljenom mjestu. Posljedično, učenice u školi - koje su ujedno i glavni likovi - se mogu nabrojati na prste jedne ruke. Sve one zajedno pohode jedne te iste satove bez obzira na razliku u godinama. Kad nisu u školi, izvode nasumične aktivnosti dok se kreću idiličnim ruralnim krajolikom.

Prema opisanom mnogima je vjerojatno teško zamisliti što je privlačno u jednoj takvoj seriji. U njima uglavnom uživaju oni koji su se nagledali svega i svačega u animeu, pa je tako gledanje SOL animea nešto kao meditacija u smislu jednostavnosti, opuštanja i udaljavanja od uobičajenog. Stoga ako se tek upuštate u japansku animaciju, nije za preporučiti da krenete od ove vrste animea.

Po opuštenosti i toplini oko srca koju osjećamo pri gledanju, približno slični izdvojenom primjeru su Usagi Drop (Bunny Drop, 2011), Hyouka (2012), Barakamon (Barakamon, 2014), Flying Witch (2016), Shoujo Shuumatsu Ryokou (2017), Yuru Camp△ (2018), Sora yori mo Tooi Basho (2018) i Doukyonin wa Hiza, Tokidoki, Atama no Ue. (My Roommate is a Cat, 2019). Druga vrsta SOL animea je onaj kojemu je radnja smještena na radnim mjestima kao što su restoran (Working!!, 2010), Ryokan - japanski ugostiteljski objekt (Hanasaku Iroha/Hanasaku Iroha, 2011), kafić (Shirokuma Cafe, 2012), japanski astronautski program JAXA (Uchuu Kyoudai/Space Brothers, 2012), farma (Gin no Saji, 2013), animatorski studio (SHIROBAKO/White Box, 2014), studio za dizajn igara (New Game, 2016) i turizam (Sakura Quest, 2017). Za kraj, istaknuti SOL anime u fantasy svijetu su Natsume Yuujinchou (2008-2017), Little Witch Academia (TV) (2017) i Honzuki no Gekokujou (2019).

Nismo mogli završiti i bez kratke usporedbe s pretprošlim desetljećem. Dojam je da su 2000-te godine imale kvalitetnije pojedinačne serijale, ali da su 2010-te godine većim brojem dobrih serijala donijele i veće zadovoljstvo kroz razdoblje od deset godina. U nastavku sam izdvojio najbolje serijale iz 2000-ih godina da se podsjetimo što je utrlo put povećanom rastu popularnosti. 

• Epski: Claymore, Mobile Suit Gundam 00, Seikai no Senki, The Twelve Kingdoms 
• Akcija: Black Laggon, Ghost in the Shell: Stand Alone Complex, Phantom: Requiem for the Phantom, Seirei no Moribito
• Supermoći: Bleach, Code Geass, Naruto, One Piece, Shakugan no Shana, Soul Eater
• Mračna tematika: Death Note, Elfen Lied, Ergo Proxy, Monster, RahXephon, Texhnolyze 
• Cool faktor: Baccano!, Samurai Champloo, Tengen Toppa Gurren Lagann, The Melancholy of Haruhi Suzumiya 
• Natjecateljski: Captain Tsubasa, Hajime no Ippo, Hikaru no Go, Initial D
• Osjećajna drama: Clannad: After Story, Haibane Renmei, Nana, Tokyo Magnitude 8.0 
• Romcom: Aishiteruze Baby, Lovely Complex, Nodame Cantabile, Toradora!
• Komedija: Azumanga Daioh, Genshiken, Sayonara Zetsubou Sensei, Welcome to the N.H.K.
• Svakodnevica: Aria, Kino no Tabi, Planetes, Spice and Wolf