The Royal Society, odnosno Kraljevsko društvo za unaprjeđenje prirodnih znanosti, britansko je znanstveno društvo koje figurira kao tamošnja znanstvena akademija za prirodne znanosti. Najstarija je znanstvena organizacija na svijetu koja kontinuirano radi još od 1600. godine. Svoje su novo izvješće, objavljeno ovoga tjedna, posvetili vrlo aktualnoj temi – opasnom širenju dezinformacija na Internetu, primarno onih koje se tiču znanosti.

Protiv cenzure sadržaja

Ističu kako je razumijevanje istinitih znanstvenih informacija važno, a može biti i presudno za zdravlje i život, pogotovo ako se razmatra količina dezinformacija vezana uz aktualnu pandemiju. Zalažu se za stroži nadzor, ali nikako za uklanjanje sadržaja koji je "legalan ali štetan". Prema britanskim akademicima, takav bi sadržaj trebalo na vrijeme detektirati i spriječiti njegovo viralno širenje. Od uklanjanja bi se trebalo suzdržati, jer ono može vrlo brzo prijeći u cenzuru (ili se može protumačiti kao cenzura).

To je pogotovo važno u znanstvenom smislu, jer znanstvenici svoje karijere baziraju na razumijevanju novih činjenica, koje se s novim dokazima mogu opovrgnuti, pa se time može promijeniti ono što se smatra točnim. "Brisanje činjenica koje nisu u skladu s aktualnim znanstvenim konsenzusom možda se čini poželjnim, ali isto tako može usporiti znanstveni proces te potjerati uistinu štetan sadržaj 'u podzemlje'", stoji u izvješću.

Osim sprječavanja viralnog širenja nedokazanih znanstvenih informacija, trebalo bi spriječiti i da ljudi od širenja takvog sadržaja profitiraju, u monetarnom ili, primjerice, političkom smislu.

Četiri vrste dezinformatora

Akademija znanstvene dezinformacije opisuje kao one koje se predstavljaju kao činjenično točne, ali izravno su u suprotnosti s utemeljenim znanstvenim konsenzusom, ili su osporene. Mešu glavnim širiteljima takvog sadržaja ističu se oni s i bez namjera, i s različitim motivacijama. Smjestili su ih u četiri glavne skupine:

1. Dobri Samaritanci: korisnici koji nesvjesno proizvode i šire lažni sadržaj. Najčešće ih motivira pomaganje ljudima, pa dijele informacije za koje misle da su korisne, i vjeruju da su istinite. Kao jedan od primjera ističe se preporučivanje neučinkovitih zdravstvenih tretmana.
2. Profiteri: ljudi koji namjerno šire dezinformirajući ili dvosmisleni sadržaj, čija konzumacija njima donosi više pregleda, posjeta, pa posljedično i zaradu. U ovoj su skupini autori lažnog sadržaja koji zarađuju od toga, kompanije koje prodaju lažne lijekove i tretmane i slični. Osim monetarne zarade profitom se u ovom slučaju može smatrati i povećanje dosega ili prikupljanje podrške glasača.
3. Koordinirani influenceri: ova skupina svjesno proizvodi i širi dezinformacije. Motivacija im je primarno promijeniti javno mnijenje i usmjeriti ga prema agendi svoje organizacije, industrije ili stranke. Cilj je uvjeriti ljude u alternativnu priču ili potkopati vjeru u institucije, što se, na primjer, postiže objavom fabriciranih "stručnih" tekstova u medijima ili na društvenim mrežama.
4. Kradljivci pažnje: osim što, kao i prethodna skupina, stvaraju i šire lažni sadržaj, pripadnici ove skupine to čine i iz vlastitog zadovoljstva. Najčešće je riječ o trolovima kojima je dijeljenje kontroverznog sadržaja način privlačenja pozornosti i izazivanja prijepora. Najčešće to čine komentiranjem u elektroničkim medijima i na društvenim mrežama, u pokušaju da se probiju u "mainstream".