O monitorima za igranje pisali smo u više navrata te smo vam u svakoj od tih prigoda pokušali uputiti istu poruku - da za kvalitetu vašeg igranja jednostavno ne postoji veća i bolja nadogradnja. To je jedna od onih stvari za koje ne možete znati koliko su dobre dok ih ne iskusite, no jednom kad iskušate čari igranja na ekranu s visokom frekvencijom osvježavanja, povratak na uobičajenih 60 Hz bit će vam čisto mučenje. Ne kažemo da bi svatko trebao kupiti gejmerski monitor, prvenstveno jer su oni u startu skuplji od "običnih", ali ako si ga možete priuštiti, a redovito se igrate, ne biste trebali dvojiti ni sekunde.

Neki na sve to nezainteresirano odmahuju rukom, smatrajući da razlika u praksi ne može biti toliko drastična kako svi tvrde. Zato ćemo proći kroz nekoliko osnova iz područja poput frekvencije osvježavanja panela i adaptivne sinkronizacije (FreeSync i G-Sync), kako biste lakše shvatili zašto su ovi monitori toliko dobri i sposobni potpuno transformirati vašu gejmersku svakodnevicu.

Što monitor mora imati da bismo ga smatrali monitorom za igranje?

Gejmerskim monitorima nazivamo sve modele čiji se ekran osvježava na više od 60 Hz. Premda neki proizvođači vole modele sa 75-hercnom frekvencijom osvježavanja (eng. refresh rate) također nazvati monitorima za igranje, tu je priča već pomalo nategnuta, jer praktična razlika između 60 i 75 Hz nije revolucionarna (premda je i dalje osjetna). S tim na umu, pravi gejmerski monitori danas imaju frekvenciju osvježavanja ekrana od 144 ili 240 Hz. Postoje i pojedini "međukoraci", poput 165 i 180 Hz, ali tu se radi o vrijednostima postignutim overklokiranjem 144-hercnih panela.

O kakvom overklokiranju je riječ, zar neće gejmerski monitor raditi na visokoj frekvenciji osvježavanja "iz kutije"?

Hoće. Ako kupite 144-hercni monitor, on će raditi na 144 Hz bez ikakvih dodatnih zahvata s vaše strane. Spojit ćete ga na računalo, otići o postavke grafičkog drivera te za refresh rate odabrati 144 Hz - to je sve. Overklokiranje je dostupno tek na nekim određenim modelima, koji dolaze s panelima koji su sami po sebi sposobni podnijeti još viši refresh rate od deklariranog. Njihovi proizvođači dozvoljavaju nam da unutar postavki monitora odaberemo još viši refresh rate (do 165 ili 180 Hz, ovisno o modelu), kojeg obično možemo podizati u koracima od 5 Hz. Ako monitor uredno radi na maksimalnom raspoloživom refresh rateu - sjajno, možete ga mirno koristiti. No proizvođač ne jamči da će taj teoretski maksimum biti dosežan kod svih primjeraka istog modela. Tako, primjerice, Acerov Predator XB271HU može vama raditi na maksimalnih 165 Hz, a vašem prijatelju ne mora ići dalje od 155 Hz. Međutim, oba će uvijek raditi na najmanje 144 Hz, koliko je deklarirano u specifikacijama. Među jeftinijim monitorima zapravo nema modela čiji se ekrani daju tvornički overklokirati, stoga ovom problematikom ne trebate razbijati glavu.

Što to uopće znači da monitor ima frekvenciju osvježavanja ekrana od 144 (ili više) herca? Zašto je to dobro?

Vrlo jednostavno - frekvencija osvježavanja (refresh rate) nam govori koliko sličica (frameova) monitor može prikazati u jednoj sekundi, izraženo u hercima. Klasični monitori imaju frekvenciju osvježavanja od 60 Hz, što znači da mogu maksimalno prikazati 60 sličica u sekundi. To je problematično iz pukog razloga što moderne konfiguracije u igrama mogu postići mnogo više od tih 60 sličica u sekundi (frames per second, FPS). Međutim, bez obzira koliko sličica u sekundi vam računalo isporučuje, 60-hercni monitor će ih uvijek moći prikazati samo 60. Zbog toga, ako na 60-hercnom monitoru igrate igru koja se izvodi pri 65, 80, 100 ili više FPS, suočit ćete se s vizualnim artefaktom poznatim pod engleskim nazivom "screen tearing", koji se može nemušto prevesti kao "trganje ekrana". Izgleda poput čudnih vertikalnih crta koje naizgled putuju po ekranu.

Do screen tearinga dolazi kad grafička kartica hrani monitor s većim brojem sličica u sekundi od frekvencije osvježavanja ekrana, uslijed čega monitor počinje iscrtavati sljedeću sličicu prije nego što završi s prikazom prethodne. Kako bismo izbjegli ovu anomaliju, u grafičkim postavkama igara redovito uključujemo V-sync (Vertical Synchronization), opciju koja u osnovi obuzdava grafičke kartice na način da one čekaju s isporukom novih frameova dok monitor ne završi iscrtavanje trenutnih. Prevedeno i pojednostavljeno, na monitor dolazi maksimalno 60 sličica u sekundi – upravo onoliko koliko on najviše može iscrtati. Screen tearing time se eliminira, ali maksimalne performanse naših računala ostaju neiskorištene. Usto, aktivacija V-synca u nekim igrama (to jest nekim engineovima) uzrokuje trzanje i povećava input lag – vrijeme potrebno da naši pokreti mišem dođu od podloge do ekrana. U slučaju da vam se u nekoj igri čini da vam nišan "pliva", problem vjerojatno leži upravo u uključenom V-syncu.

Istom logikom, 144-hercni monitori u svakoj sekundi mogu prikazati do 144 sličica, stoga su posve sposobni iskoristiti sve što im naša grafička kartica može isporučiti. Igranje pri ovako visokom refresh rateu neopisivo je glađe i fluidnije nego pri 60 Hz, pokretni objekti su mnogo oštriji, a tu je i još jedna neočekivana, a izrazito bitna blagodat - nišan postaje mnogostruko precizniji. Naime, kako se položaj nišana u igri (ili pokazivača u Windowsima) više ne osvježava samo 60 puta u sekundi, već gotovo 2,5 puta češće, odjednom ćete imati osjećaj kao da ste kupili najprecizniji miš na svijetu, a da ste dosad u te svrhe koristili kamen.

Što su AMD FreeSync i Nvidia G-Sync, tehnologije koje se redovito spominju u kontekstu monitora za igranje?

Pojednostavljeno, riječ je o tehnologijama varijabilnog refresh ratea (adaptivne sinkronizacije), koje se brinu da se frekvencija osvježavanja monitora aktivno sinkronizira s brojem sličica u sekundi koje monitor dobiva od grafičke kartice. Na ovaj način postiže se da apsolutno nikad ne dolazi do trzanja i screen tearinga, jer će monitor i grafička kartica uvijek biti potpuno usklađeni. Temeljna razlika između ovih dviju tehnologija je u tome što FreeSync podržavaju isključivo AMD-ove grafičke kartice, a G-Sync Nvidijine. Dakle, ako imate Nvidijinu grafičku karticu, a želite iskoristiti blagodati varijabilnog refresh ratea, morat ćete kupiti monitor s G-Syncom - i obratno. Nezgodna stvar za vlasnike Nvidijinog hardvera jest što G-Sync za rad zahtijeva pripadajuću dodatnu elektroniku te zbog toga košta drastično više od FreeSynca, čija je implementacija mnogo jednostavnija i povoljnija. Primjerice, Alienwareov 144-hercni monitor AW2518HF, opremljen FreeSyncom, košta oko 3.200 kuna. Identičan monitor s G-Syncom (AW2518H) košta oko 2.000 kuna više, a ne donosi apsolutno nikakve prednosti u smislu kvalitete prikaza i performansi u igrama.

Uz neke FreeSync i G-Sync monitore navodi se radni raspon tih tehnologija. O čemu se radi?

Premda se radni raspon FreeSynca i G-Synca navodi samo uz neke monitore, morao bi biti naveden uz sve, jer može utjecati na to kako će se uređaj ponašati u praksi i koliko će biti pogodan za određene konfiguracije. U osnovi, radi se o rasponu frekvencija osvježavanja ekrana unutar kojih su FreeSync ili G-Sync aktivni, dakle unutar kojeg mogu vršiti sinkroniziranje refresh ratea monitora s brojem sličica u sekundi dobivenih od grafičke kartice. Primjerice, ako monitor ima FreeSync raspon od 48-144 Hz, to znači da će tehnologija obavljati svoju zadaću sve dok se broj sličica u sekundi u igri kreće unutar tih 48 do 144 FPS. Neki monitori imaju širi radni raspon FreeSynca i G-Synca, primjerice od 30-144 Hz. Ako vam je računalo takvo da se u igrama koje pretežito igrate dogodi da vam broj sličica u sekundi padne na tridesetak, tada će vam ovakav monitor biti pogodniji od onoga s radnim rasponom FreeSynca/G-Synca od 48-144 Hz, jer će FreeSync/G-Sync još uvijek ostati aktivni.

Što se događa u slučaju da broj sličica u sekundi u igrama izađe iz radnog raspona FreeSynca/G-Synca?

Ovisi o postavkama unutar grafičkog drivera, ali u načelu - ništa strašno. Kod FreeSync monitora, ako broj sličica u sekundi padne ispod donje granice FreeSynca, doći će do omraženog trzanja. U slučaju da probijete gornju granicu FreeSynca, javit će se screen tearing, osim u slučaju da u grafičkom driveru namjestite da se tada aktivira V-sync. S aktivnim V-syncom, sustav jednostavno neće dopustiti da se igra izvodi u broju sličica u sekundi koji je viši od maksimalne podržane frekvencije osvježavanja ekrana.

Monitori s G-Syncom imaju drugačiji pristup rješavanju situacije kad broj sličica u sekundi padne ispod donje granice radnog raspona same tehnologije (oko 36 Hz). Dođe li do toga, G-Sync modul će multiplicirati trenutnu frekvenciju osvježavanja ekrana, kako bi ona ostala unutar radnog raspona monitora i da bi se nastavila smanjivati percepcija trzanja. Primjerice, padne li broj sličica u sekundi na 30, G-Sync modul će frekvenciju osvježavanja podići na 60 Hz. Padne li na 15 FPS, refresh rate će biti utrostručen na 45 Hz.

U slučaju da igra podržava limitiranje broja sličica u sekundi, dobra ideja je postaviti granicu na dvije sličice u sekundi ispod gornje granice refresh ratea monitora (142 FPS za 144-hercni monitor, primjerice). Time se osigurava ostanak unutar radnog raspona FreeSynca/G-Synca, a sprečava se aktivacija V-synca, koji sa sobom donosi povećani input lag.

Mogu li koristiti FreeSync monitor, ako imam Nvidijinu grafičku karticu?

Možete. Štoviše, upravo to ćete htjeti učiniti u slučaju da posjedujete Nvidijinu grafičku karticu, želite gejmerski monitor, a modeli s G-Syncom su vam izvan financijskog dosega. To što monitor podržava FreeSync ne znači da taj FreeSync obavezno morate koristiti. U slučaju spajanja takvog monitora na Nvidijinu grafičku karticu, FreeSync će jednostavno biti isključen, a vi ćete još uvijek imati ekran koji se osvježava 144 puta u sekundi te nudi sve prednosti takvog načina rada - visoku oštrinu pokretnih objekata, izvanrednu preciznost miša i fluidnost akcije. Jedino što se u tom slučaju neće događati jest da se refresh rate i broj sličica u sekundi aktivno sinkroniziraju. Ako vam grafička kartica u takvom scenariju isporučuje više sličica u sekundi od frekvencije osvježavanja ekrana, dolazit će do screen tearinga, barem dok ne uključite V-sync. Neka također bude rečeno da profesionalni igrači FreeSync ili G-Sync drže isključenim, bez obzira kakvu grafičku karticu koriste. Tome je tako jer ove tehnologije dodaju oko dvije milisekunde input laga, što je na natjecateljskoj razini igranja neprihvatljivo. Osim toga, ako im broj sličica u sekundi u igri iz nekog razloga padne na neku nižu vrijednost, a refresh rate i frame rate bivaju sinkronizirani, automatski će izgubiti na preciznosti miša. Isključenjem varijabilnog refresh ratea (FreeSynca ili G-Synca) ova se pojavnost posve zaobilazi.

Više puta je spomenut input lag - o čemu se radi?

Kad bismo baš morali, input lag bismo mogli prevesti kao "ulazno kašnjenje". Riječ je o vremenu potrebnom da manevar kojeg mišem izvedete na podlozi bude preveden u konkretnu akciju na ekranu. Da bi vaš pokret mišem rezultirao promjenom položaja nišana, signal mora proći kroz USB sučelje, grafičku karticu i elektroniku monitora. Taj proces će uvijek unijeti neku razinu kašnjenja. Izvrsni gejmerski monitori, pogodni (i) za profesionalno igranje, imaju ukupni input lag od 16 milisekunde ili manje. Iznosi li input lag između 16 i 32 milisekunde, monitor smatramo dobrim za sve osim najzagriženijih igrača. Input lag veći od 32 milisekunde trebao bi biti osjetan i manje zahtjevnim igračima te takve monitore u kontekstu igranja valja izbjegavati. Velika većina gejmerskih modela upada u prvu kategoriju, dakle input lag im je manji od 16 ms.

Uvijek sam mislio da je input lag isto što i ghosting! Što je onda ghosting?

Radi se o različitim parametrima. Ghosting je vezan uz vrijeme odaziva samih piksela, a označava koliko im je potrebno da promjene stanje iz sivog do potpuno bijelog i vrate se nazad do sivog (GtG, Gray-to-Gray). Ghostingom nazivamo pojavnost gdje iza pomičnih objekata na ekranu ostaje crni trag (ili bijeli - to je inverzni ghosting), radi toga što pikseli ne uspijevaju dovoljno brzo promijeniti svoje stanje. Ova anomalija bila je izrazito problematična kod ranih LCD-ova, ali danas više nije nešto o čemu osobito razmišljamo. Valja, doduše, znati da brojni monitori, ne isključivo gejmerski, mahom nude takozvani overdrive - tehniku kojom se tranzicija piksela ubrzava pomoću povišenog napona. Njenim korištenjem oštrina pokretnih objekata može se podosta povećati, no u pravilu ju nije dovoljno postaviti na najvišu dostupnu razinu i očekivati da će tako dati najbolje performanse. Prilikom testiranja monitora proučavamo sve dostupne razine overdrivea, pri različitim frekvencijama osvježavanja ekrana, te tražimo optimalnu.

Kakvim panelima raspolažu monitori za igranje?

U kategoriji najpovoljnijih gejmerskih monitora prevladavaju TN paneli. Premda oni ne moraju nužno imati loš prikaz boja, čak ni najbolje TN matrice ne mogu zaobići fundamentalni problem te tehnologije - uske kutove gledanja. TN ekran izgleda "uredno" samo kad se promatra iz optimalnog položaja, na način da su nam oči usmjerene u sredinu ekrana. Pomaknemo li glavu prema gore, dolje ili u stranu (primjerice, dublje se zavalimo u fotelju), percepcija slike će se promijeniti, na način da će na nekom dijelu ekrana doći do percipiranog zatamnjenja slike i promjene doživljaja boja. Tome je tako zbog orijentacije piksela i ne postoji način da se to izbjegne. Srećom, ovo ne predstavlja tolik problem da bi TN ekrani bili neiskoristivi, stoga oni još uvijek nisu izbačeni iz upotrebe. Ipak, gledajte da kupite monitor kod kojeg se položaj ekrana može namjestiti po visini, nagibu i zakretu, jer će vas upravo to lišiti glavnine problema vezanih uz korištenje TN matrica.

Monitori za igranje dolaze i sa VA i IPS panelima, koji pružaju raskošnije i preciznije boje te nemaju problema s kutovima gledanja. Doduše, lošiji su u smislu oštrine pokretnih objekata, jer im je tranzicija piksela sporija nego kod TN matrica, čak i uz korištenje overdrivea.

Neki monitori imaju frekvenciju osvježavanja od 240 Hz. Je li mi to potrebno, ili je 144 Hz dovoljno?

Ovisi isključivo o tome koliko sličica u sekundi postižete u igrama koje primarno igrate, te igrate li se na ležernoj ili natjecateljskoj razini. Samo će profesionalci osjetiti bitnu razliku između 144 i 240-hercnog monitora i to isključivo uz pretpostavku da im računalo može isporučiti preko 200 FPS u njihovoj igri. No čak ni kad se taj kriterij ispuni, skok sa 144 na 240 Hz nije ni približno dramatičan poput prelaska sa 60 na 144 Hz. Ukratko, ako niste profesionalan igrač Overwatcha ili Counter Strike: Global Offensivea, 144-hercni monitor će vam biti više no dostatan da vam iz temelja promijeni iskustvo igranja. Ako jeste - tad zasigurno ne trebate nas da vam kažemo da si kupite 240-hercni model, jer su vam ga već osigurali vaši sponzori.