PROBLEM

Mislim da nitko ne treba 8K trenutačno, zanimljiviji je 4K 100/120. Eh, čini se da je Canon EOS R5 potpuno upotrebljiv bez timera za snimanje, samo treba netko firmware malo izmijeniti.

ODGOVOR

Ovo je dio reakcije na vijest o sumnji na postojanje timera u Canonovom novom 8K fotoaparatu EOS R5, koji određuje kad će aparat informirati korisnika da se pregrijava, umjesto da se aparat (primarno) vodi termostatom. Poslužit će nam da pojasnimo kome i zbog čega treba mogućnost snimanja 8K videa u eri 4K televizora i Full HD ili 720p televizije, barem u našem kraju.

Primarna svrha tih 8K nije da će netko raditi svoje 8K filmove (iako može) pa ta videa možda uploadati na YouTube, nego da u konačnici dobije kvalitetniji 4K video te da ima fleksibilnost prilikom obrade videa. Krenimo s dva spomenuta aspekta – kvalitetom i fleksibilnosti.

Kvaliteta

Zbog načina rada senzora s Bayerovom matricom (ili Fujifilmovom X-Trans matricom) za filtriranje boje (a to su gotovo svi senzori u fotoaparatima), iz fotoaparata koji daje 4K video, a da za to koristi dio senzora širine 4 tisuće piksela, ne može se dobiti optimalna 4K slika, nego treba ići na više razlučivosti.

Više razlučivosti slike sa senzora koriste, primjerice, Sonyjevi aparati A6300-A6600, koji zapravo uzimaju 6K sliku sa senzora pa je smanje na 4K. 4K videozapis napravljen nekim od tih fotoaparata vidljivo je detaljniji od svih 4K videozapisa bez oversampleanja, znači od videozapisa svih onih fotoaparata koji za stvaranje slike koriste 4K izrez senzora (ili površinu s ekvivalentnim brojem piksela). I nije stvar samo u detaljima – tu je i potencijal za bolju boju, pogotovo ako aparat koristi 10-bitnu boju ili 4:2:2 poduzorkovanje boja u izlaznoj datoteci.

Fleksibilnost

Ako je izlaz 4K, a izvorni video 8K, onda možete obrezati sliku, pa čak i značajnije, bez neke bitne razlike u kvaliteti. 8K može poslužiti i da iz istog 8K kadra izvučete dva 4K kadra (ili zapravo i više njih). Primjerice, ako snimate intervju, imate široki kut i uži kut, i možete se lagano u montaži prebacivati između ta dva kuta (kao da prebacujete između dva različita kadra), a da i dalje na užem kutu imate 4K video.

Za tu “fleksibilnost” mogu dati i jedan primjer iz prakse. Snimao sam jednom vjenčanje, naravno u 4K, na A6500. Na tom je vjenčanju zagubljena memorijska kartica s drugog fotoaparata koji je paralelno snimao, iz drugog kuta. Kako sam snimao u 4K, a finalni video trebao je biti Full HD (1080p), upravo je tih 4K spasilo situaciju, jer sam mogao “zumirati” u programu za videomontažu kad je trebalo, uz prihvatljivu kvalitetu. Kvaliteta bi bila daleko bolja da je u prostoriji bilo puno svjetla, ali to kod vjenčanja u pravilu nije slučaj. Da smo se vodili time da nam ne treba 4K, s obzirom na to da se konačni film trebao isporučiti u Full HD-u – bilo bi vrlo nezgodno. Raditi to isto s 1080p videom značilo bi u širokom kadru imati taj 1080p video, ali kod 2x zumiranja to bi onda bio 720p.

Drugim riječima, kad se nešto snima, uvijek je dobro imati “lufta”. To može biti snimanje u višoj razlučivosti od “potrebne”, višem framerateu (pa, recimo, možete onda imati slow motion), snimati malo dulje kadrove, snimati više kadrova nego što mislite da vam je potrebno... Tek pri montiranju vidite što ste sve napravili, što ste sve snimili, i rijetko će kad itko reći da je bilo previše toga – obično se traži kadar više, sekunda više.