Premda se u novije doba teško oteti dojmu da u svijetu žičnih IEM (In-Ear Monitor) slušalica suvereno vladaju istočnjački proizvođači, koji su preplavili tržište modelima svih cjenovnih kategorija, stara hi-fi garda još uvijek razvija svoje konje za utrku. Jedan od njih Sennheiserove su IEM slušalice IE 200. Radi se o jednom od početnih modela u tvrtkinoj liniji IE, okrunjenoj modelom IE 900, koji se proslavio vrhunskom aluminijskom izradom i besprijekornim zvukom, ali, s cijenom od 1.500 eura, za većinu predstavlja prevelik zalogaj.

Model IE 200 u tom je smislu praktički bagatelan: košta točno deset puta manje. Istina, 150 eura još uvijek je mnogo više no što će neki željeti izdvojiti za slušalice, ali ako ste entuzijastični oko ljepote prezentacije glazbe koju slušate i volite, tada se ne radi o nebuloznoj svoti – osobito ako zauzvrat dobivate kvalitetan proizvod.

Trpe sve

Kad je riječ o konstrukciji, slušalice IE 200 ne dijele luksuznu, aluminijsku vanjštinu skupocjenog modela IE 900, a nisu načinjene ni od trendovske poluprozirne termoplastike (resin). Kućišta slušalica načinjena su od "obične" plastike, ali u tome ne vidimo ništa sporno. Svi spojevi precizni su i čvrsti, a same slušalice djeluju kao da će bez pogovora podnijeti godine svakodnevnog prenošenja, uključujući povremeno nehotično gaženje. Za pokisnuće, doduše, ne možemo jamčiti: službena klasifikacija otpornosti na tekućine i prašinu izostala je.

Iz slušalica izlazi opleteni, 1,2-metarski kabel, koji ne ulijeva osobito povjerenje u smislu kvalitete izrade, ali uspješno se nosi s problemima poput buke u slušalicama prilikom struganja po odjeći, stoga nismo imali poriv brže-bolje ga zamijeniti. U slučaju da to ipak poželite učiniti, Sennheiser vam je donekle pojednostavio taj zadatak. Kabel je, naime, odvojiv, a sa slušalicama se spaja preko MMCX konektora. Nažalost, sam konektor nestandardno je uvučen, što nepotrebno komplicira nabavku zamjenskog kabela. Točnije, Sennheiser nas ne-baš-suptilno tjera na kupnju službenih kabela, koji – nećete vjerovati – savršeno pristaju upravo u takve, uvučene MMCX konektore. Spomenimo još da na tvorničkom kabelu nema mikrofona ni ikakvih kontrola.

Fiksiranje slušalica za uši vrši se tako da ih utaknemo u slušne kanale, i tada, pomoću ugrađenih obujmica, "okružimo" uši. Kabel iz lijeve i desne slušalice u tom slučaju prolazi iza ušiju, a u jedan se spaja ispod brade. Sâm postupak namještanja relativno je nezgrapan i traži navikavanje, no slušalice u konačnici u ušima stoje stabilno.

Šest pari umetaka

U kutiji sa slušalicama dobiva se mekana futrola za prenošenje, a u njoj, tvornički je spakirano ukupno pet pari zamjenskih umetaka za uši. Pridodamo li tome umetke ugrađene na same slušalice, ukupno raspolažemo sa šest pari umetaka: tri silikonska i tri od memorijske pjene, u tri različite veličine. Ispravan odabir umetaka za uši kod IEM slušalica izrazito je bitan, jer determinira njihovu udobnost i akustičke performanse. U slučaju Sennheiserova modela IE 200 još je važniji nego inače; štoviše, fundamentalno mijenja cjelokupno korisničko iskustvo.

Sennheiser je u kućišta slušalica IE 200 ugradio jednu 7-milimetarsku dinamičku jedinicu, deklariranog frekvencijskog odziva od 6 do 20.000 Hz. Impedancija slušalica je 18 Ω, a pri snazi od 1 Vrms isporučuju SPL od 124 dB (ili 119 dB – korisnički priručnik i službena stranica ne mogu se dogovoriti), uz potpuno harmonijsko izobličenje (THD) manje od 0,08%. Umjereno su zahtjevne u smislu amplifikacije; 3,5-milimetarski izlaz laptopa i mobitela srednje klase nije nam uspio isporučiti dostatnu glasnoću za ugodno slušanje, ali zato s kvalitetnom integriranom zvučnom karticom (kodek Realtek ALC4082) nismo imali takvih problema. Isto vrijedi i za testirane USB zvučne kartice (Creative Sound Blaster X5 i Sound BlasterX G6), kao i za povoljni eksterni DAC s pojačalom za slušalice iFi Audio Uno. Naravno, vrhunski Topping A90 Discrete ne treba posebno isticati – radi se o pojačalu koje može s lakoćom pogoniti bilo koje slušalice na tržištu, tako da je ono sa Sennheiserovim IEM modelom baratalo kao od šale.

Cjevčice samih slušalica na jednoj su strani zarezane, s ciljem da se kroz te tanke proreze oslobađa sonična energija, poglavito ona koja nastaje prilikom reprodukcije dubokih frekvencija. Nataknemo li priložene slušne umetke na vrhove cjevčica, prorezi će ostati "otvoreni" i slušalice će proizvoditi manje basa. S druge strane, ako umetke navučemo "do kraja", oni će zatvoriti spomenute proreze i to će rezultirati osjetno naglašenijim, mesnatijim basom. Sennheiser prvu spomenutu poziciju u službenoj dokumentaciji drži prikladnom za analitičko slušanje, a potonju opisuje kao referentnu. Iz toga, ali i iz vlastitog druženja sa slušalicama, zaključujemo kako se u praksi valja držati potonje, sa slušnim umecima nabijenim do kraja. Kada smo dopustili da duboke frekvencije "bježe" kroz spomenute proreze, bas nam se doimao suviše tankim, bez obzira na žanrovsku pripadnost glazbe koju smo u tom trenutku slušali.

Pjenom do pravih rezultata

Reprodukcijom dubokih frekvencija nismo bili posve zadovoljni ni kada smo iskušavali silikonske slušne umetke. Tek nakon prelaska na umetke od memorijske pjene, stvari su sjele na svoje mjesto. Te umetke prije umetanja valja nakratko držati pritisnutima među prstima, kako bi se blago komprimirali. Nekoliko trenutaka nakon umetanja dolazi do njihove ekspanzije i pečaćenja slušnog kanala.

U bespućima internetskih foruma može se pronaći informacija da se za dodatno povećanje magnitude basa spomenuti prorezi mogu prelijepiti samoljepljivom trakom. Isti učinak navodno će imati i prelazak na aftermarket slušne umetke, poglavito one s debljim stijenkama. Ništa od toga, doduše, nismo imali poriv iskušati, jer smo stava da je prebačaj na tvorničke umetke od memorijske pjene, nabijene do kraja, dovoljan da Sennheiserove slušalice zapjevaju punim plućima.

U takvom izdanju, slušalice IE 200 isporučuju performanse s kojima se, s obzirom na cjenovni razred kojem pripadaju, mogu ponositi. Riječ je o dobro izbalansiranoj zvučnoj slici, s brzim i konkretnim, a istodobno ne pretjerano nametljivim basom. Srednjetonsko područje fino je ukomponirano; muški i ženski vokali imaju potrebnu prisutnost i težinu, a s instrumentima se isprepliću bez zagušenja ili naglašavanja. Visoke frekvencije sadrže zadovoljavajuću količinu detalja, a pritom uspijevaju ostati unutar granica prihvatljive prodornosti. Tonalno se radi o neutralnom, prirodnom zvuku, u potpunosti pročišćenom od nasilnog naglašavanja nekog dijela frekvencijskog spektra. Nekim će korisnicima potencijalno nedostajati živosti, kakva prati slušalice s obojenijom, energičnijom prezentacijom, ali tu već zalazimo u sferu osobnog ukusa. U svakom slučaju, ako preferirate pitomiju, zreliju interpretaciju zvuka, u kojoj se teži tome da stvari zvuče vjerno, a ne "nabrijano", svidjet će vam se kako je Sennheiser ugodio slušalice IE 200. Štoviše, za korisnike s takvim sklonostima radi se o odličnom izboru, koji će im nesumnjivo vrijediti potrošenih 150 eura.

Sennheiser IE 200

• Prirodan, neutralan i dobro izbalansiran zvuk
• Robusna izrada
• Šest pari priloženih umetaka za uši
• Odvojivi kabel
• Izrazito mala masa (4 grama po slušalici)

• Uvučeni konektori otežavaju nabavku third-party zamjenskog kabela
• Nešto zahtjevnije u smislu amplifikacije od prosječnih IEM slušalica

Prikaži sve cijene Ustupio: Nove boje zvuka, tel.: 01/2337-619