Panasonic LUMIX DC-G100 - Micro Four Thirds vloger
Fotoaparati za svakodnevno snimanje životnih dogodovština radi objavljivanja na YouTubeu definirali su novu klasu uređaja – moraju biti relativno mali, a kvalitetno snimati video, te biti pogodni za snimanje u selfie stilu, znači ekran se treba moći okrenuti prema naprijed. Panasonic tako reklamira i ovaj uređaj, no je li doista takav?
Senzor | Micro Four Thirds (17,3 x 13 mm), 20,3 MP |
---|---|
Kit-objektiv | 12-32 mm f/3,5-5,6 (ekv. 24-64 mm f/7-11,2), optički stabiliziran |
Fotografije | RAW, JPEG 20 MP (5.184x3.888 u 4:3) |
Video | UHD 4K H.264, 3.840x2.160@24-30p (100 Mbit/s), 1.920x1.080@24-60p (20-28 Mbit/s), nizak i visok framerate od 3 do 120 FPS |
ISO | 200-25.600 za fotografije, 200-6.400 za video |
Ekran i tražilo | 7,5 cm LCD (1,84 milijuna točaka), LCD (3,68 milijuna točaka) |
Dimenzije i masa | 115,6 x 82,5 x 54,2 mm, 345 (s baterijom i mem. karticom), 408 g s kit-objektivom |
Jamstvo | 2 godine |
Zašto ne iskoristiti provjerenu Micro Four Thirds tehnologiju i zapakirati je u uređaj koji može proći kao rješenje za vlogere? Upravo to je zadaća modela G100. Aparat je malenih dimenzija, iako ipak značajno veći od nekih aparata s 1-inčnim senzorom s integriranim objektivom. To znači da je manje praktičan za prenošenje, ali ugodniji za korištenje. Ima veći grip pa bolje leži u ruci.
Međutim, veći senzor ne znači automatski i bolje rješenje. Aparat sa senzorom veličine 1” i otvorom blende f/1,8-2,8 nešto je bolja kombinacija i od MFT, pa čak i od APS-C aparata, s objektivom otvora blende f/3,5-5,6 u pogledu količine svjetlosti i ograničavanja dubinske oštrine. U takvoj situaciji gubi se dio prednosti većeg senzora, ako nećete koristiti svjetlosno jači objektiv.
Nešto što je izostalo s nekih konkurentskih aparata – elektroničko tražilo i minijaturna bljeskalica (ne može joj se mijenjati usmjerenost) – integrirani su u grbu koja, u kombinaciji s ostalim ravnijim konturama, aparatu daje pomalo retro štih, a da istodobno izgleda moderno. Iako je lagan s obzirom na veličinu tijela, doima se čvrstim.
Ekran se otvara u stranu i može se okrenuti prema naprijed. Zgodno je to što je prilikom snimanja videa rub ekrana crven, radi lakšeg uočavanja. Relativno mala baterija omogućuje okidanje 250-270 fotografija, sukladno CIPA standardu, uz uključen ekran, odnosno tražilo, te sat i 10 do 20 minuta videa.
4K video može se snimati do 10 minuta u komadu, Full HD-u pri 50-60p do 20 minuta, a do skoro 30 minuta pri 24-30p. Opcija Slow & Quick omogućuje snimanje od 120 do 3 FPS. To znači da dobijete konačni video (bez zvuka) pri nekom tipičnom framerateu poput 25 ili 50 FPS, no snimka će biti ubrzana ako ste odabrali da aparat snima pri 3 FPS, odnosno usporena ako ste odabrali 120 FPS. 120 sličica u sekundi zgodna je stvar, no konkurencija nudi i znatno viši FPS.
Mehanička stabilizacija je izostala, što znači da se morate osloniti na optičku stabilizaciju objektiva te na elektroničku stabilizaciju. Za fotoaparat ovog tipa elektronička je stabilizacija za video praktički obavezna, jer objektivi tipično mogu stabilizirati samo u tri osi. Problem s elektroničkom stabilizacijom je to što uzrokuje značajni crop pa ionako ne nešto posebno široki kadar postaje još uži, ili čak problematično uzak, ako se koristi pojačana elektronička stabilizacija. Naime, 4K video već u startu dolazi s cropom od 2,5x (umjesto, za MFT tipičnih, 2x), što znači da je najširi kut u 4K ekvivalentan 30 mm f/8,75, a elektronička stabilizacija još pogoršava situaciju. Stoga je korištenje držača ili selfie štapa kod ovog aparata, ako ga namjeravate koristiti za videoselfieje, gotovo nužno (pogotovo u 4K), barem ako ne namjeravate koristiti neki drugi, znatno širi objektiv.
Spomenimo i da se u 4K, u kombinaciji s optički stabiliziranim objektivom, dobije hibridna stabilizacija (optička + elektronička) po četiri osi, umjesto po pet osi, kao u Full HD-u, odnosno stabilizacija nije tada toliko dobra. Problem sa širinom kuta u teoriji bi se mogao riješiti objektivom manje žarišne duljine, no jako široki objektivi za Micro Four Thirds u pravilu nemaju optičku stabilizaciju.
Tehnologija OZO Audio, temeljena na tri interna mikrofona, pomaže prilikom snimanja zvuka. Aparat prati osobu ispred objektiva (ili se usredotoči na zvuk iza aparata) i pokušava izolirati zvuk upravo iz tog smjera. Zvuk miksa na temelju tri mikrofona te procjene smjera i udaljenosti osobe koja je u fokusu, a na temelju karaktera dobivenog zvuka, rekli bismo da se vrši i smanjivanje šuma. To rezultira time da se bolje, jasnije čuje glas osobe, ali sam zvuk nešto je manje prirodan, slabije frekvencijski izbalansiran. Tu je i ulaz za vanjski mikrofon, no izlaz za slušalice je izostao.
Izuzev prevelikog cropa u određenim načinima snimanja, iskustvo rada s ovim fotoaparatom je dobro. Tražite li malen aparat dobre izrade, i zadovoljavaju li vas parametri sustava Micro Four Thirds, ovo je zgodan kandidat, više zapravo pogodan za fotografiranje te snimanje videa u Full HD-u, nego kao 4K vloging kamera.
Panasonic LUMIX DC-G100
- Neveliki gabariti
- Ima elektroničko tražilo i bljeskalicu
- Dobre fotografije i 1080p video s obzirom na veličinu senzora
- Simpatičan dizajn
- Dolazi s držačem koji funkcionira i kao tronožac
- Nedovoljno široki kit-objektiv za 4K video
- Nema stabilizaciju senzora
- 4K video snima u odsječcima po 10 minuta
- Konektor za slušalice dobro bi došao
- Baterija nije baš velikog kapaciteta