Iako je tvrtka Marantz praktički svih svojih 70 godina postojanja kontinuirano bila, i ostala, u krugu najvažnijih svjetskih proizvođača kućne audioopreme, pažljivijim promatračima nije promakla svojevrsna kriza kroz koju ona prolazi posljednja, otprilike, dva desetljeća. Iako Marantz nikako nije bio u nekoj financijskoj dubiozi koja bi zaprijetila njegovu postojanju, niti su proizvodi koje je tvrtka izbacivala na tržište bili ispodprosječni, kamoli nekvalitetni ili funkcionalno loši, objektivna je činjenica da već dosta dugo nisu imali proizvod koji bi uzburkao svjetsku javnost.

Ako usporedimo status koji je tvrtka stekla već prvim proizvodima, iz radionice samog Saula B. Marantza, pa preko legendarnih integriraca 11xx serije s kraja 1970-ih, preko kultnih kazetnih deckova i CD playera (prva KI Signature izdanja) iz narednih desetljeća, pa sve negdje do, otprilike, serije komponenti s početka milenija, kojoj je najpoznatiji egzemplar tehnološki besprijekoran i estetski prekrasan PM/CD 17 dvojac – doći ćemo do zaključka da nakon toga i nije baš bilo Marantzovih komponenti na tržištu koje bi jednoglasno bile prihvaćene kao aktualni vrhunac industrije.

Moguće je da je razlog tome što se, izgleda, tvrtkin menadžment u navedenom razdoblju, u smislu razvoja, fokusirao na komponente nešto višeg cjenovnog razreda, dok su pristupačne komponente na neki način upale u pomalo mediokritetski krug proizvoda, koje stoga i nisu baš uspjele privući puno pozornosti javnosti. Tako se događalo da tvrtka uglavnom i ima neke jako kvalitetne uređaje na tržištu (primjerice, serije SACD reproduktora), no od njih nije bilo niti nekog posebnog propagandnog učinka, a vjerojatno niti financijskog. Naime, cijenom su ti uređaji ulazili već u klasu teškaša, poput Accuphasea, Luxmana ili McIntosha, posljedica čega jest da su onda uglavnom ti drugi proizvođači ubirali lovorike i financijsko vrhnje s tržišta, jer brend Marantza ipak nije bio toliko jak za borbu u tim sferama.

Uz to, bilo je i relativno neuspjelih projekata, kojima se planiralo pozvati na slavnu prošlost marke, kao, primjerice, iPad dock, koji je pokušao baštiniti mitsko ime Consolette, tako da nam se čini kako je tvrtka već duže vrijeme u očekivanju jednog svog proizvoda koji bi ih vratio tamo gdje su već nekoliko puta bili – na sam vrh svjetske audioindustrije.

Nedavno je organizacija EISA dodijelila svoju nagradu za 2024./2025. godinu Marantzovom novom proizvodu, integriranom streaming pojačalu, pod nazivom Model M1. U ovoj recenziji pokušat ćemo procijeniti postoji li mogućnost da upravo on bude taj dugoočekivani potomak slavne obitelji.

Novi pristup utilitarnom

Dosad smo već dosta puta vidjeli dizajnerski izričaj modernih audiouređaja sličan onome koji krasi i Marantzov Model M1. Najvjerojatnije, radi se o konceptualnom zamišljaju uređaja koji je neraskidivo vezan uz svoje apstraktne, digitalne softverske odrednice, pa tako industrijski dizajneri i njihovi šefovi, očito, rezoniraju kako je u što većoj mjeri pročišćen fizički izgled uređaja upravo ona ključna karakteristika koja će budućem korisniku odmah dati do znanja o kojoj se vrsti uređaja radi.

Na prednjem dijelu kućišta Modela M1, tako, nalazimo samo suptilni print, označen zlaćanom bojom. Teško je tu frontalnu dimenziju uređaja i nazvati prednjom pločom, s obzirom na to da je taj dio uređaja, po horizontali cijelim njegovim obujmom, izrađen od jednog komada umjetnog materijala, zaobljenog po rubovima. Spomenuti lettering odnosi se na Marantzov logotip, koji predstavlja neinteraktivni dio tog ansambla, te tri na dodir osjetljive točke na prednjici, označene plusom, minusom (kontrole glasnoće) te Play/Pause kontrolom za pokretanje reprodukcije.

Koliko će se baš ta funkcija koristiti, dobro je pitanje, a čini nam se da je puno važnija ona funkcija tog mjesta na koju ćete gotovo usput naletjeti u priručniku – duljim pritiskom na taj piktogram, možete staviti uređaj u stand-by. Iako možda generacijski nismo baš referentni za objektivnu ocjenu takve vrste rješenja kontrole, jednostavno moramo naglasiti da nam se čini kako neki standardni, kružni multifunkcionalni gumb ne bi nimalo narušio futuristički i dizajnerski čist izričaj uređaja, te da mu niti Z niti Alpha generacije ne bi zamjerile neusporedivo komforniji osjećaj direktne kontrole nad uređajem, u tom slučaju. Bilo kako bilo, Model M1 na kraju izgleda i koristi se onako kako su ga u tvrtki zamislili.

Rešetka

Moramo spomenuti i da ćete svakako primijetiti kako nema izlaza za slušalice. Kad je riječ o uređaju koji je dijelom i izvor zvuka, nemogućnost korištenja slušalica jest činjenica koja se računa kao prilično ozbiljan nedostatak.

Vratimo se ostatku fizičkog utjelovljenja Modela M1. Prilično je rijedak slučaj da uopće posebno spominjemo izgled gornje i donje ploče audiokomponenti. S gornje strane naići ćemo na neuobičajenu mrežastu strukturu (mesh), koja bi uz estetski dojam trebala poslužiti i za potrebe hlađenja uređaja. Koliko će od tamo biti jednostavno brisati prašinu, sigurno ćemo u narednom razdoblju saznati od budućih vlasnika.

S donje strane nalazimo još neobičnije rješenje. Naime, Marantz Model M1 nema uobičajene nožice, nego uređaj leži na polici na komadu tvrđe profilirane gume, koja u središtu nosi još i navoj za montažu uređaja u vertikalni položaj. Nismo primijetili da Marantz nudi neko vlastito, preporučeno rješenje za takvu vrstu smještaja, pa nismo sigurni jesu li mislili pritom na montažu na zid, na stražnju stranu TV prijemnika, ili nešto treće. Još važniji čini nam se detalj s donje strane, koji se odnosi na to da navedena gumena podloga ostavlja mjesta za dodatne proreze za hlađenje i odozdo.

Sve u svemu, unatoč tome što je Marantz M1 u principu jedna potpuno minimalistički urađena crna kutija, a pritom neimpresivna dimenzijama i masom, rekli bismo da su korišteni materijali – unatoč tome što je većinom riječ o nekoj vrsti plastike – svojom kvalitetom pridonijeli tome da ovaj uređaj izgleda prilično elegantno. Neće biti razloga da uređaj skrivate, odnosno da ga ponosno ne izložite na polici.

Japanac po kanonu aktualne generacije

Sa stražnje strane uređaja nema nikakvih iznenađenja. Sve je urađeno prema standardu aktualnih trendova na tržištu, tako da Model M1 nudi praktički sve vrste ulaznih i izlaznih funkcionalnosti koje bismo očekivali: Ethernet, USB za memoriju, HDMI eARC, optički ulaz, te jedan par analognih, linijskih RCA priključaka. Dodajemo tu kvalitetne zvučničke terminale, i jedan mono RCA izlaz za subwoofer. Osim gore navedenog nedostatka priključka za slušalice, kao nešto manje važan nedostatak mogli bismo, eventualno, izdvojiti i onaj koji se tiče nepostojećeg koaksijalnog digitalnog ulaza.

Marantz Model M1 podržava Bluetooth u verziji 4.2, odnosno samo A2DP/SBC kodek, pa nam stoga nedostatak opcije bežičnog slanja zvuka preko Bluetootha neće posebno nedostajati.

Voljeli bismo, uz sve ovo, dodati i pokoju informaciju od tehnološkoj podlozi novog Marantza, no situacija je takva da, kad je o tome riječ, možemo samo pokušati ponešto pretpostaviti. Marantz, naime, nije objavio ništa osobito kad su u pitanju tehnološka rješenja ili topologija novog uređaja. S obzirom na to da je riječ o "full-digital" pojačalu, očito je da nije korišten nikakav poseban analogno-digitalni pretvarač, dok je standardna HEOS platforma svakako preuzela mnogobrojne poslove, pa tako i one koji se tiču podešavanja uređaja i procesiranja zvuka.

Postoje određene neslužbene fotografije unutarnje platforme Modela M1 koje ukazuju na to da se radi o namjenskom rješenju upravo za taj model, kao i za nedavno predstavljen sestrinski uređaj Denon Home Amp, koji ima jednake specifikacije kao Marantzov Model M1. Osim ponešto drugačijeg dizajna, ovaj uređaj razlikuje se time što je izrađen u pogonima u Vijetnamu. Marantz ponosno ističe da je Model M1 proizveden u njihovom pogonu u Shirikawi, na japanskom otočju.

No, konkretnih podataka o samom tehnološkom ustroju tih dvaju uređaja nema, tako da najviše što možemo dokučiti jest to da postoje dva eventualna razvojna puta digitalne platforme koja ih pogoni. Jedna je mogućnost da je riječ o evoluciji prethodnih digitalnih amplifikacijskih platformi koncerna, primjerice, onih koje su pogonile Marantzove i Denonove mini linije. U tom slučaju, njihov razvojni odjel – vidjet ćete kasnije – s Modelom M1 učinio bi divovski skok naprijed.

Druga opcija odnosi se na određenu mogućnost suradnje s drugim priznatim proizvođačima digitalnih amplifikacijskih modula. Početkom rujna 2024. godine Marantz je, naime, predstavio i svoje flagship pojačalo, prekrasni i skupocjeno realizirani, 14 i pol tisuća eura skupi, referentni Model 10. Radi se o prvom Marantzovom modelu ovoga ranga koji pogone vrhunski moduli u D-klasi, realizirani u suradnji s danskim tehnološkim predvodnikom, tvrtkom Purifi. Nevezano uz konkretnu situaciju s Modelom M1, takva vijest predstavlja pouzdan znak vremena, i konačan ulazak digitalno ustrojene amplifikacije u doslovno sve kategorije hi-fi tržišta.

Oda Saulu

Kad smo prešli na konkretno glazbeno testiranje Modela M1, moramo priznati kako smo – u nedostatku suzdržanijeg izraza koji bi objektivno opisao naše impresije – ostali potpuno opčinjeni soničnim performansama tog uređaja.

Kao dobar primjer njegovih mogućnosti, izdvojit ćemo susret s jednim pomalo opskurnim glazbenim brojem. Radi se o najznačajnijoj skladbi relativno slabo poznate kantautorice Bobbie Gentry, koja je u jednom kratkom povijesnom razdoblju imala status pandana Bobu Dylanu, a danas je poznata uglavnom aficionadosima, zahvaljujući tome što je, spletom okolnosti, uspjela izdati relativno malo materijala, a onda se naglo i neočekivano sasvim povukla u anonimnost.

"Ode to Bille Joe" jezovita je folk-priča, nemalo nalik na Dylanovu "Ballad of Hollis Brown", u kojoj Model M1 suvereno rekreira zanatski valjano urađen asketski aranžman, uglavnom sastavljen od trzaja žica akustične gitare, te blagog, ali nezamjenjivog upliva gudačkog seksteta. No mjesto gdje Marantzov pulen upravo briljira, interpretacija je vokala, u kojem se jasno osjeti napetost dok pokušava ravnodušno ispripovijedati okolnosti zbog kojih je Billie Joe McAllister skočio u smrt s mosta Tallahatchie.

Takva vrsta drame, kakva je iskonski nastala kao oralna tradicija prenošena pokraj logorske vatre, i danas se najbolje doživljava uz prigušeno svjetlo, možda i uz sjaj elektronskih lampi. Kako u vrijeme kad se događala tehnološka smjena u smjeru tranzistorske tehnike nije baš postojalo puno periodike, ne možemo lako saznati je li i tada postojala ista vrsta predrasude i stereotipizacije, kakvoj smo svjedočili posljednjih godina kad je riječ o preuzimanju tržišta digitalno ustrojene amplifikacije. Često smo, naime, svjedočili izjavama, ne samo hardcore korisnika (audiofila), nego čak i samih sudionika iz audioindustrije, o tome kako D-klasa i slične vrste pojačala nisu sasvim adekvatne za ispravnu reprodukciju dobro snimljenih glazbenih sadržaja.

Iako takve stavove možemo nazvati stereotipnim, oni i nisu bili u potpunosti neutemeljeni, posebice kad je riječ o reprodukciji pojedinih dijelova frekvencijskog spektra, ili sviranja na visokim glasnoćama. Stoga, nimalo ne čudi niti to što su osobe koje dijele takve stavove (bile?) u potpunosti sigurne da digitalna pojačala jednostavno nisu u stanju prenijeti emotivni naboj snimljenog materijala, onako kako to rade vrhunski realizirani uređaji starije tehnološke osnove.

Marantz Model M1, s druge strane, u potpunosti zaobilazi takve predrasude, nudeći izravan uvid u svaku notu, svaku nijansu snimljene glazbe, uključivo i tu, ne baš lako kalkulativnu, emotivnu dimenziju muzike. Iako je možda još neočekivanije da uređaj težine dvije štruce kruha, koji se strujno napaja kabelom od, karikirano, aparata za brijanje, suvereno i bez trunke distorzije kontrolira do zaglušujućih razina glasnoće velike, kompleksno ustrojene zvučničke sustave, čini nam se da je upravo ta sposobnost emotivnog uvida u glazbeno djelo ona karakteristika koja će Marantzov Model M1 učiniti dijelom nekih budućih ljestvica povijesno značajnih audiouređaja.

Rekli bismo da je ovakva razina glazbenog performansa prvi put spuštena iz sfera ozbiljnih, skupih audiouređaja, u relativno pristupačne tržišne vode, barem kad je riječ o uređajima u D i sličnim klasama velikih proizvođača.

Čak smo pomalo smetnuli s uma, razmišljajući o vrijednosti koju on nudi, da Model M1 u istom paketu nudi i mrežni reproduktor – bez obzira koliko ta činjenica daje na vrijednosti nekim drugim uređajima, u odnosu na dio njegova karaktera koji se bavi amplifikacijom, Marantzove streaming sposobnosti gotovo padaju u drugi plan.

Njegova sposobnost da glazbom razigra dušu slušatelja, upravo je istovjetna razlozima zbog kojih su obitelj i prijatelji potaknuli starog Saula B. Marantza da komercijalizira svoje pretpojačalo sastavljeno na kuhinjskom stolu u Queensu, New York.

Upravo ta karakteristika čini Marantz Model M1 punopravnim nasljednikom povijesnih pripadnika slavne audioobitelji, bez obzira na njegov drastično različit ustroj i fizički izgled. Upravo onako kako bi mitski osnivač tvrtke to i poželio. A ako se nas pita – dajemo punu i bezrezervnu preporuku.

Marantz Model M1

• Fantastična kvaliteta zvuka
• Vrlo dobra kvaliteta izrade
• Solidan uporabni komfor
• Dosad najpraktičnija sinergija s televizorom
• HEOS platforma više gotovo i ne zaostaje za predvodnicima

• Nema ulaz za slušalice
• Nezgrapne dodirne kontrole na uređaju
• Ponekad nedostaje daljinski upravljač
• Google Chromecast još uvijek nije podržan u HEOS-u

Cijena 999 eura Prikaži sve cijene Ustupio: Sonus Art; tel.: 01/4813-025