Logitech MX Brio - Više detalja i HDR
Kamera iz Logitechove serije Master, uz UltraHD 4K razlučivost, donosi AI poboljšanja slike, veće piksele i visok dinamički raspon
Razlučivost | UHD 4K@30 fps, 1080p@60 fps |
---|---|
Senzor | 8,5 MP Sony STARVIS CMOS (model nije naveden) |
Kabel i sučelje | USB-C – USB-C 1,5 m, USB 3.0 |
Kut | 90° (dijagonalni) |
Fokus | Automatski i ručni (pomoću softvera) |
LED-ica / Zaštita za privatnost | Da / Da |
OS | Windows 10+, macOS 10.15+, ChromeOS, Linux |
Kompatibilnost s aplikacijama | Zoom, Teams, WebEx, Skype, FaceTime, Google Meet, Streamlabs, OBS |
Dimenzije i masa | 98 x 44 x 36 mm, 137 g (samo kamera), 98 x 62 x 52 mm, 176 g (kamera sa stalkom) |
Jamstvo | 2 godine |
Dojam | Nova referenca u kvaliteti slike, ergonomiji i mogućnostima podešavanja u svijetu web-kamera |
Web-kamere nisu baš prioritet prilikom razvoja novih proizvoda pa je lijepo vidjeti kad se pojavi neki novi model, pogotovo ako pokušava unaprijediti iskustvo korištenja i kvalitetu slike. Nova Logitechova kamera MX Brio staje na tron Logitechovih web-kamera, a navodi se kako ima 70% veće piksele od prethodnika, Brija 4K. Malo neobično rečeno, s obzirom na to da se proizvođači često natječu u tome tko će ponuditi veći senzor, a veći pikseli mogu se dobiti i na istom senzoru, ako se smanji razlučivost senzora. No, tehničke karakteristike senzora i dalje su potpuna nepoznanica.
MX Brio u UHD 4K razlučivosti može hvatati sliku pri 30 sličica u sekundi, a u 1080p pri 60 sličica u sekundi. To bi trebalo pokriti potrebe većine korisnika. Logitech navodi da je kvaliteta slike poboljšana umjetnom inteligencijom, što se zapravo odnosi na automatsku korekciju osvjetljenja, koja se usredotočuje na lice, radi prirodnije slike, te bi vidljivost lica u kadru trebala biti dvostruko bolja (štogod to značilo), s dvostruko boljim sitnim detaljima u teškim svjetlosnim uvjetima nego kod Brija 4K.
Kamera ujedno ima integriran senzor nagiba, što joj omogućuje funkcionalnost Show Mode. Tu se zapravo radi o tome da ćete kameru, kad osobi ili ekipi s druge strane želite pokazati nešto na stolu (možda kakav dokument, bilježnicu, crtež), zarotirati prema dolje, prema stolu. Ona će tada automatski okrenuti sliku (dio stola bit će drugima vidljiv, slično kao da su i sami na vašem mjestu) i malo zumirati. To relativno dobro radi, barem ako vam monitor nije na jako povišenom, i ako ne pokušavate osobi s druge strane pokazati nešto vrlo sitno. U takvim slučajevima, za optimalnu vidljivost, ipak ćete to što želite pokazati trebati bliže primaknuti kameri.
Fizikalije
Sad, kad znamo što bismo od kamere trebali očekivati, pogledajmo što nam se zaista našlo na stolu, i kako to funkcionira u praksi. Došla je u prilično kompaktnoj kutiji, što je dobro, jer se bez veze ne troši materijal na izradu ambalaže. U skladu s ekološkom osviještenošću, veći dio kamere zapravo je izrađen od reciklirane plastike – 82% plastike je od recikliranog materijala u slučaju izvedbe u grafitnoj boji, a 75% u svjetlijoj, sivoj izvedbi.
Stalak je odvojiv i definitivno jedan od najboljih koji se mogu naći na web-kamerama. Kamera se na stalak pričvršćuje magnetski, što znači da ju je lako skinuti ako imate potrebe za tim, no glavna prednost je lako okretanje kamere lijevo-desno. Nadalje, stalak je vrlo fleksibilan, tako da je lako moguće podesiti nagib onako kako vam najbolje odgovara – može stajati na stolu, a dobro će se držati i za monitor ili poklopac laptopa.
Za to, najdonji dio stalka, koji se upire u stražnju plohu monitora ili poklopac laptopa, nema klasičnu gumiranu pločicu, kao što je inače najčešći slučaj kod web-kamera, nego ima neobičnu, prilično ljepljivu pločicu, koja omogućuje puno bolje držanje. Pretpostavljamo da je Logitech tu napravio poboljšanje i zbog funkcionalnosti Show Mode, da stalak ostane na mjestu i kad je zarotirate prema stolu, i kad je poslije vratite.
Zapravo, isporučeni stalak ni ne morate koristiti. Kamera s donje strane ima rupu sa standardnim navojem za stativ, pa ju je moguće namontirati na bezbroj različitih nosača i stativa. Stvar ipak ne funkcionira idealno, jer je rupa malo preplitka, pa postoji mogućnost da šaraf stativa ili nosača nećete moći ušarafiti do kraja, pa onda kamera nije fiksna. To se može riješiti stavljanjem nekoliko podložnih pločica ili nečeg sličnog.
Spajanje
MX Brio sa stražnje strane ima USB-C port te dolazi s USB-C kabelom. Ako nemate USB-C konektor na računalu, to ne znači da ne možete koristiti tu kameru – možete, ali prvo morate nabaviti USB-C – USB 3.0 Type-A adapter (i pritom vjerojatno paziti na koju stranu ste uštekali USB-C kabel u adapter, jer ako uštekate na krivu, kamera će biti ograničena na USB 2.0 propusnost), kako biste je mogli spojiti u svoje računalo, u USB 3.0 port.
Kamera zahtijeva USB 3.0 protokol, a USB-C samo je vrsta fizičkog konektora. Također, u radu je vukla oko 2 W (u stand-byu oko 0,85 W), a to energijom može nahraniti i USB 2.0 port, samo što se tada gube 4K i 1080p@60, odnosno ograničeni ste na 1080p@30.
Početak rada
Kamera ne treba nikakav poseban driver, tako da se nakon prvog spajanja, kad Windowsi odrade svoje (prepoznaju kameru i instaliraju generički driver), već može koristiti. No to zapravo nije optimalno, jer Logitechovi programi donose mogućnosti koje se ne mogu podesiti ili aktivirati iz drugih programa ili dijaloškog okvira za podešavanje kamere.
Stoga ćete vjerojatno htjeti instalirati neki od programa kojima se može upravljati tom kamerom. Koji? Na raspolaganju ih imate tri (iako vas Logitech službeno upućuje samo na prva dva), a ako već koristite neki drugi Logitechov komad hardvera, neki od njih možda već imate instaliran. To su programi Logitech G HUB, Logi Options+ i Logi Tune (dolaze u izvedbama za Windows i macOS – kamera će raditi pod Linuxom i ChromeOS-om, ali nećete imati mogućnost podešavanja nekih bitnih opcija).
Logitech G HUB aplikacija je za nadzor i podešavanje Logitechove periferije, s time da omogućuje izradu profila specifičnih za pojedine aplikacije. Logi Options+, uz podešavanje kamere, omogućuje automatizaciju preko Smart Actionsa, a Logi Tune zapravo je namijenjen poslovnim korisnicima, te može paziti na vaš kalendar pa vam služiti i kao podsjetnik.
Ako već nemate instaliran G HUB, onda vam je vjerojatno najzgodnije instalirati Logi Tune, jer zauzima najmanje mjesta na ekranu, pa ćemo se u tekstu najviše pozivati na njega, no sva tri Logitechova programa imaju identične mogućnosti upravljanja MX Briom, izuzev toga da je funkciju RightSight moguće uključiti samo preko Logi Tunea. Jedino smeta to što Logi Tune nema tamnu temu.
Kad je, konkretno, riječ o funkciji RightSight – prema informacijama koje smo dobili prije službenog predstavljanja – ona je rezervirana za model MX Brio 705 for Business, tako da nemojte računati na to da će biti dostupna i za obični MX Brio. No, nama je radila s kamerom koja nam je ustupljena na test, a koja se računalu identificira samo kao MX Brio, a i isto piše i na kutiji. RightSight omogućuje dinamično cropanje (izrez) slike, koje će pratiti osobu u kadru. To može biti vrlo korisna funkcija. Primjerice, ako želite da vam je glava veća u kadru, umjesto da ručno zumirate, pa onda pazite da glavom ne izađete iz kadra, možete uključiti RightSight, i time ste riješili problem micanja unutar kadra. Kod RightSighta možete podesiti koliko će izrez biti izražen (opcija Framing distance), te možete birati brzinu kojom će kamera reagirati na pomicanje – hoće li odmah reagirati kada se glavom približite rubu kadra, ili će malo pričekati, za slučaj da ćete cijelu glavu ubrzo vratiti u kadar.
Općenito gledano, možete birati širinu vidnog kuta (Field of View) između 90, 78 i 65° dijagonalnog kuta, te još povrh toga možete zumirati kadar. Za kameru je unaprijed bio specificiran samo dijagonalni kut od 90°, a to bi trebalo odgovarati horizontalnom kutu od oko 82° (ekvivalentno oko 21 mm kod full frame fotoaparata), što je poprilično široko za web-kamere. Nadalje, tu su kontrole za sliku (Image adjustments), zatim omogućavanje Show Modea te isključivanje mikrofona, ako ga ne želite koristiti.
Podešavanje slike
Ova web-kamera ima neke vrlo bitne mogućnosti, koje je izdvajaju od većine drugih web-kamera. Prvo, tu je HDR, koji će uvelike smanjiti problem inače prilično ograničenog dinamičkog raspona kod većine web-kamera (krivac za to u prvom redu je mali senzor). To znači da će ono što bi kod tipičnih kamera bilo "spaljeno" (postalo bi potpuno bijelo, bez ikakvih detalja) i "zakucano" u crno (postalo bi potpuno crno, opet bez ikakvih detalja, samo s dosta šuma), dobar dio toga kod ove kamere nije uništen. Znači, smanjen je kontrast, ali ne tako da slika izgleda previše nekontrastno, previše plošno.
Balans bijele boje - Podešavanje tinta – ima ga, nema ga?
Ručnom promjenom temperature svjetla možete korigirati sliku u ovisnosti o tome imate li u prostoru hladno ili toplo bijelu rasvjetu, no što napraviti ako ona vuče u zelenkasto?
Kameru smo primili prije nego što smo dobili bilo kakve dodatne materijale – specifikacije, osnovne karakteristike kamere, softver. Pokušali smo je koristiti s trenutačno dostupnim softverom s Logitechovih stranica i s firmwareom s kojim je došla. Tu smo uočili jednu nezgodnu stvar, zbog koje smo već prigovarali web-kamerama, a to je izostanak opcije tint prilikom podešavanja balansa bijele boje.
Naime, balans bijele boje danas podrazumijeva podešavanje temperature boje svjetla (pomak na relaciji crveno-plavo), u kelvinima (K), i tinta (pomak na relaciji zeleno-magenta), no Logitechov softver koji smo skinuli, omogućuje samo podešavanje temperature boje svjetla (i to naziva White balance, umjesto Color temperature).
Nakon toga išli smo malo istražiti situaciju vezanu uz UVC (USB Video Class), s obzirom na to da web-kamere spadaju u tu kategoriju uređaja. Najnovija, posljednja specifikacija za UVC, revizije 1.5, vraća nas u 2012. godinu. Ona za balans bijele predviđa dva parametra – Temperature Control i Component Control. Tinta ni za lijek. Ima još i Hue, što je danas, kod digitalnog videa, uglavnom posve beskorisno, jer se u praksi praktički nikad ne događa da bi nijanse boje bile "zarotirane". Hue je možda bio koristan kod starijih izvora videomaterijala, možda kod prenesenih analognih videa, no danas nam ne treba hue, nego tint!
Tint nam treba jer smo na svakom koraku obasjani LED izvorima svjetla, a oni, za razliku od žarulje sa žarnom niti, često imaju pomak boje na relaciji zeleno-magenta. Glavni uzrok je konkretni fosforni sloj, koji se koristi u LED žaruljama (i pozadinskom osvjetljenju), koji pretvara svjetlo plavih LED-ica u bijelo svjetlo, no prilikom toga, bijela često bude s većim ili manjim odmakom od neutralne boje na zeleno-magenta osi. Nerijetko se događa da novi LED izvori svjetla malčice vuku u zelenkasto, a kako se dulje koriste, kako fosforni sloj stari i propada, boja polako kreće prema magenti, što znači da će u jednom trenutku radnog vijeka inicijalno zelenkasti LED izvor svjetla postati neutralan, a ako će se i dalje koristiti, njegova boja polako će postajati sve magentastija, sve crvenkasto-ljubičastija.
Zbog toga je krajnje vrijeme da se UVC specifikacija ažurira te doda parametar Tint. Sve dok se to ne dogodi, proizvođači web-kamera mogu se praviti da se balans bijele odnosi samo na temperaturu boje, i korisniku u teoriji omogućiti ručno podešavanje balansa bijele, kojim boju u mnogim slučajevima neće moći do kraja korigirati.
Ažurirani firmware i softver
Nakon kontaktiranja Logitecha, dobili smo pristup beta verzijama njihova softvera, čije će regularne verzije postati široko dostupne u trenutku predstavljanja ove kamere (kad čitate ovaj tekst već su dostupne) te smo nadogradili firmware kamere na posljednji tada dostupni.
Prva stvar koju smo uočili jest – dodavanje mogućnosti podešavanja tinta! Ne samo to – sada se koristi ispravna terminologija, pa se više White balance ne podešava ručno u kelvinima, nego sada pod White balance postoje parametri Temperature (podešavanje temperature boje svjetla u kelvinima, od 2.800 do 7.500 K) i Tint (od -50 do 50). To tako treba funkcionirati kod svih web-kamera. To vas inače prisiljava na korištenje Logitechova softvera za podešavanje (imate ih čak tri na izbor), jer u standardnom Windowsovom dijalogu za podešavanje opcija web-kamere (koji, primjerice, možete otvoriti u OBS-u, i velikom broju drugih programa koji koriste web-kamere) i dalje nema opcije Tint. No, uzrok tomu je zastarjela UVC specifikacija.
Zgodna stvar je to što, i kad koristite automatsko određivanje balansa bijele, imate mogućnost prilagođavanja topline boje pomoću postavke Temperature compensation, od -2.000 do +2.000 K. Znači, ako biste samo malo htjeli "utopliti" ili "ohladiti" boje, radi ugođaja ili zbog toga što kamera nije idealno odabrala balans bijele, za to ne morate prebacivati u ručni način određivanja balansa bijele, nego samo odredite kompenzaciju, pomak. Toga nije bilo u prijašnjoj verziji Logitechova softvera, toga nema ni u standardnom Windowsovom dijalogu za podešavanje opcija web-kamere. To su koraci u pravom smjeru.
Nadalje, tu je klizač za kompenzaciju ekspozicije kod automatske ekspozicije, koji nije postojao u prethodnoj inačici softvera (drivera ili firmwarea). Vrlo je malen broj web-kamera koje imaju tu mogućnost, a ona je izrazito bitna ako u problematičnoj sceni ne želite imati "spaljene" dijelove lica. Naime, ako je cijeli kadar dosta taman, kamere nerijetko dignu ekspoziciju, a to za posljedicu može imati preeksponirano lice.
Neke kamere omogućuju ručno podešavanje ekspozicije, pa se onda time to može korigirati, ali to nije nužno pravo rješenje, jer ako se promijeni svjetlina u prostoru, trebat ćete ponovno podešavati ekspoziciju. Rješenje za taj problem upravo je kompenzacija ekspozicije, gdje kamera sama automatski određuje ekspoziciju, ali joj vi možete odrediti neka malo slabije ili malo jače eksponira u odnosu na to kako je eksponirala. MX Brio inače ima i mogućnost ručnog podešavanja ekspozicije, u smislu da možete birati brzinu zatvarača (od 1/2000 do 1/17 s) i ISO (od 100 do 1.600), pa ste i tu pokriveni.
O balansu bijele, koji je konačno korektno implementiran, pišemo opsežnije u odvojenom okviru, a za sliku, tu su još i brojne druge bitne kontrole – svjetlina, kontrast, zasićenost, živost i oštrina. Ipak, svim trima aplikacijama zamjeramo to što nemaju mogućnost pojedinačnog resetiranja postavki. Znači, ako se igrate kontrastom, zbog čega ne postoji mogućnost jednostavna vraćanja kontrasta na nulu? Primjerice, dvoklikom ili gumbićem pored klizača? Postoji samo gumb "Reset to default" na dnu prozora, koji resetira sve postavke.
Također, dodatna primjedba na Logi Tune – zašto mu se ne može mijenjati veličina (poglavito visina)? Umjetno ograničenje zbog kojeg morate skrolati do svih opcija. I jedna primjedba za sva tri programa – zašto prilikom zumiranja nije moguće pomicati izrez unutar cijele slike (pa čak i mijenjati mu veličinu, kao alternativa klizaču za zumiranje), umjesto klikanja ili "držanja" gumbića za lijevo-desno-gore-dolje? To su neke sitnice koje ne bi trebao biti nikakav problem isprogramirati, a bitno bi olakšale rad s programima.
Veliki pikseli?
Od svih tih mogućnosti podešavanja, mala je korist ako slika, koju kamera bilježi, nije dobra. Srećom, možemo reći da smo njome prilično zadovoljni. Kad ima dovoljno svjetla, slika je vrlo čista i vrlo detaljna, a prilično dobro nosi se i sa slabijim svjetlom. Za videorazgovore dovoljno je da ste obasjani svjetlom monitora te da negdje u prostoru još imate kakvo slabije svjetlo. Znači, možete razgovarati u atmosferi s ugodnim, prigušenim svjetlom, a da se druga strana (vjerojatno) neće žaliti na kvalitetu vaše slike.
HDR je svakako dobrodošla novotarija. Kad vam to treba? Recimo, ako vam kroz prozor probija vanjsko svjetlo. Korištenjem HDR-a neće baš sve obasjano vanjskim svjetlom biti sasvim bijelo, a vaše lice ujedno će biti vidljivo, jer će kamera pokušati prilagoditi ekspoziciju vašem licu. HDR će, doduše, poremetiti zasićenje u kadru, jer će tamniji dijelovi kadra, koji su sada posvijetljeni (zbog čega će u tamnijim dijelovima slike ujedno šum biti vidljiviji), imati veće zasićenje od očekivanog, no tu se možete poigrati kontrolama zasićenja (Saturation) i živosti (Vibrance), i dovesti to u prihvatljiv okvir.
Zvuk je također prilično dobar za jednu web-kameru, prilično čist – ozbiljno se poradilo na uklanjanju šuma iz okoline. U našim snimkama zvuk se možda čini malo kao da smo u drvenoj kutiji, no tom efektu vjerojatno je pridonijela i relativno velika ploča radnog stola.
Kamera podržava snimanje u 60 sličica u sekundi, no tada značajno pada detaljnost slike – kao da kamera streama sliku niže razlučivosti nego kad streama u 30 FPS, iako je izlazna razlučivost nominalno ista (1080p). Ujedno, ako uključite HDR, 60 FPS video zapravo neće imati 60, nego oko 30 sličica u sekundi. Znači, korištenjem HDR-a 60 framerate se prepolovi. Stoga, 60p je tu, no ako vam nije nužan, bolje je izbjegavati ga.
MX Brio nudi zaista mnogo – izvrsnu detaljnost slike i poboljšani dinamički raspon, uz malo šuma za jednu web-kameru, s bogatim mogućnostima podešavanja. Za mnoge korisnike ova bi web-kamera mogla biti pravi izbor. Ako tražite nešto više od onoga što nudi MX Brio, možda ćete morati izaći iz domene web-kamera i koristiti fotoaparat većeg senzora (ili eventualno videokameru), na računalo spojen preko HDMI capture adaptera.
Logitech MX Brio
- Detaljnost slike
- Mogućnost korištenja HDR-a
- Dobro se nosi sa slabijim osvjetljenjem
- Bogate mogućnosti podešavanja (uključujući tint te kompenzaciju ekspozicije i temperature boje)
- Hvatanje jasnog zvuka
- Dizajn
- Izvedba zaštite za privatnost
- Show Mode
- Dobro izveden stalak
- Pomalo mutnjikavi 60p
- HDR onemogućuje snimanje u 60p
- Malo preplitki navoj za stativ
- AI poboljšanja slike mogu prouzročiti artefakte prilikom pomicanja pri slabijem svjetlu