Najpoznatije pametne naočale koje su dosad ugledale svjetlo dana zacijelo su Google Glasses. Radilo se o futurističkom gadgetu s velikim ambicijama, ali i šumom tehničkih i konceptualnih manjkavosti, koje su mu u konačnici presudile i pretvorile ga u predmet sprdnje.

Bose Frames također se mogu nazvati pametnim naočalama, ali s Googleovim proizvodom nemaju baš nikakvih dodirnih točaka, jer se ta njihova “pamet” manifestira na posve drugačiji način. Budući da se u svojoj polustoljetnoj povijesti primarno fokusirao na zvuk, neće vas iznenaditi da je Bose svoje naočale usmjerio upravo u tom pravcu.

Riječ je o, najjednostavnije rečeno, glazbenim sunčanim naočalama. Pritom zvuk do mozga nositelja ne prenose preko kostiju glave (tehnologija poznata kao bone conducting), već koriste dva precizno usmjerena zvučnika, smještena u lijevu i desnu ručku. Zvučnici su izvedeni tako da glazbu čuje samo onaj tko nosi naočale, što u praksi zaista biva tako, barem dok se koriste na otvorenom i pri umjerenoj glasnoći.

Zapravo, sveprisutna diskretnost jedna je od najistaknutijih i najboljih karakteristika Bose Framesa. Za razliku od mnogih drugih pametnih gadgeta, koji svojim neobičnim izgledom privlače neželjenu pozornost i uzrokuju čuđenje, Bose Frames gotovo je nemoguće razlikovati od “običnih” sunčanih naočala. Dostupne su u dvije varijante, nazvane Alto i Rondo, a jedna i druga temeljene su na poznatim, bezvremenskim dizajnima. Dok veći Alto očito biva inspiriran Ray Banovim legendarnim modelom Wayfarer, manji Rondo podsjeća na Oakleyjev Latch, Ray Banovu Eriku i slične, okruglaste modele. Tek se prema zadebljanim ručkama, koje kriju zvučnike, bateriju, senzore i svu ostalu elektroniku, može zaključiti kako se ipak ne radi o prosječnim sunčanim naočalama, već nečemu mnogo naprednijem.

Sama konstrukcija Bose Framesa plastična je i vrlo uvjerljiva, zlatne, čelične šarke ručki čvrste su i osiguravaju glatko rasklapanje i sklapanje, a crne plastične leće pružaju 99-postotnu zaštitu od ultraljubičastih zraka (UVA i UVB). Bose na stranim tržištima također nudi polarizirane i obojene leće, a službene podrške za dioptrijske leće trenutačno nema. Masa naočala iznosi 46 grama, što smatramo razumnim. Kako biste osigurali da će vam biti udobne, morat ćete pripaziti koju veličinu birate (S/M ili M/L), jer se s njome mijenjaju širina i razmak između leća te duljina ručki. Ako imate natprosječno veliku glavu, sugeriramo da ih prije kupnje isprobate – samo ćete tako biti sigurni da vam neće pretjerano pritiskati neki dio nosa ili ušiju.

Uz same naočale, u paketu se dobiva odlična, tvrda futrola za njihovo prenošenje i kabel za punjenje baterije (proces punjenja traje oko dva sata, a sama baterija dostatna je za oko tri sata glasnijeg slušanja).

Jedna tipka upravlja svime

Na donjoj strani desne ručke nalazi se jedina tipka kojom Boseove naočale Frames raspolažu. Dodijeljen joj je čitav niz funkcija – od uključenja naočala, preko pauziranja pjesama (jedan pritisak), prebacivanja na sljedeću pjesmu (dvostruki pritisak) i povratak na prethodnu (trostruki pritisak), do aktivacije glasovnog asistenta, kao što su Google Assistant i Apple Siri (držanje tipke). Ta se tipka također koristi za odgovaranje na telefonske pozive, koji se mogu obaviti bez vađenja mobitela iz džepa zato što mikrofoni u naočalama uredno hvataju glas onoga tko ih nosi.

Osim zvučnika i mikrofona, naočale dolaze sa senzorima pokreta, zbog čije prisutnosti Bose u kontekstu Framesa mjestimično spominje proširenu stvarnost. Međutim, dok im se ne pronađe neka korisnija funkcija, ti se senzori u praksi najkorisnijima pokazuju za automatsko isključenje naočala kad ih sklopimo, ili ih rasklopljene odložimo “naopačke” (na gornji rub okvira). Ako se na stol spuste uspravno, tako da se oslanjaju o donju stranu okvira, ostat će uključene. To je zgodna i dobro osmišljena kombinacija mogućnosti, koja nam dozvoljava da biramo što će se dogoditi s naočalama kad ih skinemo s glave, a bez potrebe da petljamo po Bluetooth postavkama mobitela ili dodirujemo njihovu tipku.

Senzori pokreta koriste se i za neke aplikacije, kao što su Golfshot i Sonic Samurai. Prvo je virtualni vodič po golf terenima, a potonje je igra, u kojoj osluškujemo s koje strane nadiru nevidljive nindže, okrećemo se u njihovom smjeru, saginjemo se kako bismo izbjegli nasrtaje i vitlamo mobitelom da bismo ih sasjekli. Unutar Boseove aplikacije Connect još su navedene aplikacije Audiojack i Otocast, ali uz njih stoji oznaka “Coming Soon”, stoga trenutačno ne možemo kazati hoće li one koristiti Framesove senzore na neki zanimljiv način.

Kvaliteta zvuka Bose Framesa ne može se usporediti sa slušalicama jer se radi o konceptualno sasvim drugačijem pristupu, gdje nam uši ostaju posve slobodne, što ujedno znači da s lakoćom možemo čuti sve što se zbiva oko nas – nečije dozivanje, nadolazećeg biciklista, zvuk automobilskog motora ili nešto četvrto. Zvuk je vrlo širok i prozračan, a istodobno, zbog te “otvorenosti”, praktički potpuno lišen dubokih frekvencija. Uspijeva ostati čist u gotovo čitavom rasponu glasnoće; samo pri najglasnijem slušanju određenih glazbenih žanrova dolazi do čujne distorzije sićušnih membrana.

Frames nije tu da vas zadivi audiofilskom akustičkom prezentacijom, već da vam omogući glazbenu podlogu za svakodnevne aktivnosti, bez blokiranja vanjskog svijeta. Kako je naglasak na srednjim i višim frekvencijama, dobro se snalazi i s reprodukcijom podcastova, što će nezanemarivom dijelu ciljane publike biti vrlo zanimljivo. Bučnije gradske ulice nadglasat će zvuk koji dopire iz Boseovih naočala, ali tada do izražaja dolazi činjenica da muziciranje nije jedino za što su sposobne – također se radi o vrlo dobrim sunčanim naočalama, koje će vam štititi oči neovisno o vanjskoj buci, stanju baterije i svemu ostalom.