Ploča stiže u pakiranju s četiri crna SATA kabela, SLI mostićem, vijcima za ugradnju M.2 SSD-ova i limićem za stražnje konektore. Dizajn ploče tipično je asrockovski, što znači dosta neutralan, no u novoj generaciji veći je naglasak stavljen na osvjetljenje. Imamo tri zone osvjetljenja – oko hladnjaka čipseta te u dva prozorčića s lijeve strane ploče (gore i dolje). Sve tri zone možemo odvojeno kontrolirati, no izbor efekata koje nudi ASRockov softver nije baš bogat.

Naponski sklop na ovoj ploči dosta je kompleksan. Za upravljanje fazama brine se kontroler uP9521, koji može upravljati s 5+2 faze. Svaka od tih faza prvo je spojena na doubler (sedam komada smještenih na poleđini ploče) pa u konačnici imamo 14 faza koje su raspodijeljene na sljedeći način – dvije za integrirani GPU, deset za x86 jezgre, i po jedna za vccsa i vccio, naponske linije koje napajaju uncore dio Intelovih procesora. Za vcore i vgpu faze brinu se SM7341EH MOSFET-ovi DrMOS tipa, a za vccsa i vccio faze korišteni su parovi low-side i high-side MOSFET-ova nepoznatog tipa (nismo uspjeli očitati o kojim je čipovima riječ). Sve u svemu, prilično solidno, pogotovo ako uzmemo u obzir i veličinu hladnjaka koji su na elektroniku fiksirani vijcima.

Ploča prima do četiri pločice memorije, a pokraj memorijskih utora nalazimo i dio internih USB konektora – dva USB-a 3.1 Gen1 i jedan USB-C. Na donjem su rubu još dva USB-a 2.0, baš kao i tri konektora za spajanje RGB traka. Dva bijela su klasična, a sivi je namijenjen skupljim adresabilnim trakama. U donjem dijelu ploče možemo uočiti i dva BIOS/UEFI čipa, što je zgodan dodatak. Nažalost, nema prekidača za odabir čipa iz kojeg želimo bootati, već ih ploča izmjenjuje automatski.

Na ploču možemo spojiti čak osam SATA uređaja, što je za današnje pojmove mnogo jer je sve veći fokus na M.2 SSD-ovima. Šest konektora pruža Z390 čipset, a dodatna dva ASMedijin kontroler. Mogu se ugraditi i dva M.2 SSD-a – kraći u otvoreni utor smješten povrh primarnog konektora, i dulji podno hladnjaka za čipset. Donji utor ima i solidan pasivni hladnjak. Ploča ima i treći M.2 konektor, no on je namijenjen spajanju Intelove WiFi/Bluetooth kartice. Za tu svrhu napravljena je priprema na stražnjoj pločici s konektorima, gdje se nalaze dva otvora za antene.

Ponuda stražnjih konektora nije baš idealna zbog manjeg broja USB konektora – samo šest komada, od kojih su četiri USB 3.1 Gen1 tipa, a dva USB 3.1 Gen2 tipa (A i C). Ostatak prostora zauzimaju PS/2 konektor, čak tri videokonektora za integriranu grafiku iz procesora (VGA, DisplayPort i HDMI), RJ-45 konektor Intelove mrežne kartice te pet analognih konektora i jedan optički izlaz Realtekove ALC1220 zvučne kartice.

UEFI se tvornički pokreće u pojednostavljenom sučelju, iz kojeg možemo pozvati klasično. Ploča nema opciju ekvivalentnu Asusovom Multicore enhancementu, tako da je naš testni procesor radio na standardnih 4,3 umjesto 4,7 GHz kao na nekim drugim pločama. Dakle, ako želite više performanse, procesor morate ručno overklokirati. Iz našeg iskustva, to radi čisto fino jer smo naš i7-8700K digli na 5 GHz pri naponu podešenom na 1,36 volta. Ploča inače malo undervolta procesor, usprkos tome što smo odabrali LLC razinu 1 koja bi trebala najviše prevenirati s vdroop napona. Konkretno, podešenih 1,36 volta u praksi pod opterećenjem (OCCT) postaje 1,34 volta.