Iako je još rano govoriti o novom valu early access inačica naslova koji dolaze, vidljive su naznake da su ih developeri počeli promišljenije izbacivati i tako privlačiti igrače. Ranije smo na program ranog pristupa gledali sumnjičavo zbog većinom loše kvalitete i primjetne nedovršenosti brojnih mehanika i samih sadržaja, no u posljednje vrijeme svjedočimo pravim biserima, poput, primjerice, nedavnog Everspacea 2, koji ne samo da su igrivi, već nam uredno okupiraju sve slobodno vrijeme, i bavimo se njima na duže staze. Istina, vidljivo je da neki dijelovi nedostaju, no igre kao igre potpuno funkcioniraju, uz vrlo malo bugova koji narušavaju igrivost, a ako se i pojave nakon kakve nadogradnje, developeri to promptno rješavaju brzim zakrpama.

Jedan od primjera kako bi early access igre trebale izgledati svakako je i svježi Valheim, koji je napravio pomutnju u žanru survivala, i u mjesec dana zaigralo ga je preko pet milijuna igrača, dok se serveri/svjetovi broje u tisućama. Ne samo da je igra iznimno upeglana i uvjetno rečeno, potpuno funkcionalna, osvježila je spomenuti žanr, što je nešto čemu smo se nadali već duže vrijeme. Odmah da raščistimo, svi elementi koje smo viđali u sličnim survivalima i ovdje su prisutni, no način kako kod igrača pobuđuju želju za novim avanturama i opcije koje se postupno otvaraju, svakako su više no dobrodošla novost koju pozdravljamo.

Svijet u kojem nikad nije dosadno

Valheim nas vodi u svojevrsno vikinško čistilište u koje nas, umjesto u Valhalu, kao poginulog ratnika, transportiraju Valkyre. Naime, taj zasebni svijet napučen je drevnim neprijateljima bogova, koji su ga zajedno sa svojim podanicima, pretvorili u zemlju kaosa. S obzirom na to da se i sami vikinški bogovi, uključujući Odina, ne usuđuju riješiti taj konflikt, prebacili su ga na naša leđa, jer ako poginemo, ionako ćemo se moći ponovno stvoriti i nastaviti naš zadatak. Vjerujete na riječ, u Valheimu je dovoljan krivi korak, pogrešna procjena ili previše samopouzdanja da sve ode dovraga i nađemo se goli i bosi kraj svog krevetića, miljama udaljeni od mjesta na kojem smo podlegli ozljedama, zbog čega valja igrati oprezno. Nije nam se jednom dogodilo da se u žaru bitke dovučemo do drugih neprijatelja, i zbog nedostatka energije koju smo potrošili na udaranje ili blokiranje udaraca, jednostavno zalegnemo.

Prilikom kreiranja servera na vlastitom računalu ili jeftinog iznajmljivanja, ako želimo stalni svijet koji će svim našim prijateljima biti dostupan, što je daleko bolja opcija, igrivo područje proceduralno se generira, i niti jedan server nema istu konfiguraciju terena. Kad ga spominjemo, recimo da je ono ogromno i sastoji se od nekoliko, po nebrojenim otocima, raštrkanih tematskih cjelina, poput ravnica, poljana, močvara ili mračnih šuma razdijeljenih rijekama i morima. Svaki od njih donosi i različite protivnike koji se, osim prema brojnosti, od ostalih razlikuju prema snazi, pa u skladu s time, zahtijevaju od igrača i adekvatnu opremljenost prije sukoba. Primjerice, naš prvi pohod u kripte, jer eto, Internet je divna stvar i pročitali smo da trebamo određene materijale kako bi nam se otvorile nove opcije gradnje, nije završio dobro. Za gomilu kostura i duhova bili smo lak plijen s osnovnom opremom, pa smo se nakon poraza pozabavili nadogradnjom oružja i oklopa, no lekcija je usvojena.

Napredak na svakom koraku

Iza protivnika, ali i u samom svijetu, moguće je pokupiti gomilu materijala koji rapidno pune skučeni inventar, a kako koju novu stvar dobijemo, otvaraju nam se novi recepti i projekti koji nas tjeraju na novo grindanje kamenja, ruda i hrane, trčanje ili plovidbu do baze, i tako u krug. Nitko vam neće jasno naznačiti da ste spremni za bitku protiv sljedećeg od nekoliko glavnih neprijatelja, no iz iskustva, dobro se pripremite jer nisu nimalo laki. Njihovim poražavanjem dobivamo njihove moći, koje nakon iskorištavanja trebaju vrijeme da ponovno postanu dostupne, uz napomenu kako nam je istodobno dostupna samo jedna, pa u skladu s time, unaprijed planirajte što ćete narednih sat vremena ili više raditi.

Što se tiče same izgradnje, kao i u sličnim naslovima, počinjemo od primitivne kolibe koju ćemo naknadno ograditi, postaviti šiljke za slučaj napada, i vremenom je, na neki način, napustiti, iako ćete se čak i u nju vraćati, ako zbog ničeg drugog, onda nakon eliminacije bosseva, čije glave valja objesiti na obližnje kuke, kako biste prisvojili njihove moći i krenuli na sljedećeg protivnika. Sama mehanika slaganja elemenata jednostavna je, iako valja imati na umu mnogo toga, od unutarnjeg ognjišta, radijusa radnog stola, izvan kojeg je gradnja nemoguća, osim ako ne postavite dodatni, provjetravanja, dovoljno mjesta za košnice u dvorištu, kao i eventualne ekspanzije, koje će nesumnjivo uslijediti. Posebna stavka su brodovi, koji da bi se popravili, moraju biti u blizini radnog stola, no opet, ostavite li ih preblizu obali, protivnici će prvo krenuti na njih, što je preskup sport da biste zanemarili njihovu obranu. Na kraju krajeva, na greškama se uči, i početna baza sasvim sigurno vam neće biti jedina.

Naime, kada iscrpite rude na određenom području, one se ne regeneriraju, i potrebno se preseliti. Činjenica jest da postoje portali, koje treba izgraditi dakako, no kovine kroz njih ne prolaze, pa ih je potrebno transportirati brodovima, što je vremenski zahtjevno, a i pitanje je vremena kada će vas napasti zmijetina i potopiti, čime gubite apsolutno sve što ste imali u inventaru i u spremištu broda. Stoga je selidba i nekolicina raštrkanih baza, makar i onih primitivnih, radi bržeg transporta, itekako nužna.

Proždirač slobodnih trenutaka

Sama borba, pak, prilično je jednostavna, ali poželjno je čim prije usvojiti napredne taktike, poput izmicanja i uspješnog upravljanja dostupnom energijom koja se troši na akcije. Zanimljivo je kako ne postoji klasičan napredak likova gomilanjem iskustvenih bodova, kojim bi oni nakon svakog novog stupnja razvoja postali jači, već nam se sposobnost podiže korištenjem aktivnosti. Primjerice, što više gađamo lukom i strijelom, postajemo precizniji, ili trčanjem brži, a svaka vrsta oružja ima zasebni napredak, no preporuka je rabiti sve, jer primjerice, trećeg glavnog neprijatelja lakše je ubiti klasom toljaga, pa ako ih niste aktivno koristili ranije, nadrapali ste. Ukratko, preživljavanje ovisi isključivo o opremi i vještini njenog korištenja, dovoljnoj količini zdravlja, uz redovite nadopune, i rezervnim bočicama lijekova za krizne situacije. I suigračima, bez ikakve sumnje, čemu smo posvetili jedan od okvira.

O našim avanturama u Valheimu i susretima s raznim protivnicima, paničnim bježanjima s praktički nevidljivim pokazivačem zdravlja, dok nas goni pola mape, otkrivanju novih područja, invazijama čudovišta iz močvare, bitkama protiv goblina, smrtima na samim krajevima ovog svijeta, te svemu ostalom što smo dosad doživjeli, bez problema bismo mogli posvetiti zasebno izdanje časopisa, uz posebni prilog “Mala škola preživljavanja”. Jednostavno, ovo je igra u kojoj svakim satom otkrivamo nove stvari, i uživamo u svakom trenutku druženja. Uz najavljene nadogradnje, ne sumnjamo da će se sve to nastaviti dugo nakon što ova najava bude objavljena, a preporučujemo ga i vama. Cijena je niska, Valheim je odličan, nema razloga da ga ne zaigrate.