Prije dvanaest godina prvi smo se put susreli sa serijalom Mount & Blade, koji nije klasični RPG na kakve smo navikli. Dapače, djelovao je prilično skromno glede razvoja priče, no ispod površine krio se pravi dragulj ako ste imali strpljenja naučiti sve finte u bliskoj borbi i jurcati mapom u potrazi za slavom i bogatstvom. Dobro pamtimo prve korake, ili da budemo iskreni, fatalne pogreške, koje smo tada radili i ponavljali u dvije godine mlađem Warbandu, a kako je od potonjeg prošlo deset godina, ništa bolje nismo prošli ni u prvih nekoliko sati Bannerlorda, novog nastavka ovog serijala, koji već u razvojnom stadiju pokazuje veliki potencijal.

Poznavateljima tematike, točnije ekipi koja se bavila ranijim nastavcima, podatak o priči smještenoj 200 godina prije njih, činit će se zanimljiv, s obzirom na to da na ogromnoj mapi susrećemo neka prepoznatljiva imena kraljevstva koja smo ranije posjećivali. U prvim minutama kampanje dane su nam mogućnosti kreacije i uljepšavanja vlastitog lika, no one su vezane isključivo za lice i glavu, dok je od tjelesnih proporcija moguće određivati samo visinu. Nakon kratke škole borbe, pozabavit ćemo se prvim misijama i istjerivanjem bandita iz svojeg skloništa, čime nas autori odmah podsjećaju na unikatni sustav borbe, koji je malčice napredovao, no ne u tolikoj mjeri kako smo se nadali.

Konkretno, i dalje je potrebno precizno upućivati udarce mačem prema izloženoj strani protivnika, u pravom trenutku kopljem pogoditi pješaka dok prolazimo pored njega, i blokirati udarce, što sve služi svrsi, no kako se bliska borba svodi i na obranu, u njoj nedostaju neke naprednije mehanike koje su naslovi slične igrivosti, uvjetno rečeno, usavršili. Primjerice, neprijatelji će bjesomučno lupati po nama, i iz bloka štitom teško je prijeći u protunapad, a kako ne postoji brzo izmicanje sa strane ili unatrag, u duelima je obrana gotovo beskorisna. U masivnim bitkama dakako nije, jer dok je protivnik nalijepljen na naš štit, naši suborci će ga okružiti i doslovce satrti u nekoliko sekundi.

Kako smo rekli, mapa svijeta uistinu je masivna, s gomilom sela, utvrda, pa čak i gradića u kojima nam se povremeno nude jednostavni zadaci pratnje karavana ili sprečavanja daljnjih napada bandita. Svaki posao donosi novac i reputaciju, s time da je nju moguće i izgubiti ako u rješavanju podbacimo. Koliko smo uspjeli iskusiti, u početku je najpametnije baciti se na trgovanje, koje može donijeti hrpu prijeko potrebnih zlatnika kojima regrutiramo vojnike i kupujemo opremu i resurse, barem dok ne izgradimo reputaciju, nakon čega počinju političke intrige među plemstvom, u koje ćemo se htjeli mi to ili ne, morati upustiti. Hoćemo li se prikloniti nekom od plemića i ratovati u njihovo ime, pokušati osnovati vlastitu lozu i širiti naše carstvo, ili, pak, živjeti život slobodnjaka koji će svoj mač posuditi onome tko najviše plati, stvar je osobnog izbora, no svaka odluka donosi i posljedice na koje valja obratiti pozornost.

Tehničke probleme nismo pretjerano iskusili, i viđali smo daleko gora stanja od onog u kojem nam je Bannerlord isporučen, uz napomenu da su zakrpe česte, no sadržajno, vidljivo je da na igri ima još dosta posla na brojnim dijelovima, od repetitivnih dijaloga, do čestih učitavanja svega i svačega, što razbija uživljavanje u ovaj masivni svijet. U svakom slučaju, Mount & Blade 2: Bannerlord dobro je počeo i pomno pratimo kako će se dalje razvijati.