Posljednji od nas
Veliki je izazov upustiti se u filmsku adaptaciju kompleksnih romana, a možda je još zahtjevniji zadatak ekranizirati slojevitu videoigru, s kompliciranom pričom, koja gamerima pruža iskustvo interakcije i „proživljavanja“ radnje
U povodu Bugova jubileja, u prosincu prošle godine, napisao sam tekst "Neispričana priča" u kojem sam, između ostalog, oslikao svoje novinarske prapočetke. Da sam se tada upustio u opširniju priču, spomenuo bih kako sam si u mladalačkoj dobi, kad još nisam imao pojma što ću studirati, a kamoli raditi u životu, umišljao da bih mogao biti redatelj. Neću sada dalje ići u digresiju objašnjavajući otkud mi ta maštarija, od koje nisam tek tako digao ruke, ali u sudaru sa stvarnošću rasplinula se poput mjehura od sapunice, jer bi se ova kolumna pretvorila u još jednu "neispričanu priču". Spominjem tu smiješnu životnu epizodu samo da bih istaknuo kako posebno uvažavam i respektiram kreativce koji se bave stvaranjem predstava, filmova, serija…
