Kod kuće je najljepše
One koji uopće mogu raditi izvan svojeg radnog mjesta, pandemija koronavirusa prisilila je na rad od kuće. Iako mu se mnogi poslodavci tradicionalno žestoko protive, očitije je nego ikad prije da ima itekakvog smisla
Triput dnevno moram prošetati dva psa, bez obzira na to sja li vani sunce, pada li kiša, ili je u tijeku zastrašujuća virusna pandemija. Ovih dana gotovo svi prolaznici – kojima se ne približavam na manje od dva metra, hvala na pitanju! – razgovaraju o koronavirusu. Prepričavaju kako ih pogađa, iznose tragikomične teorije zavjere, a povremeno začujem i umobolne lamentacije o “pozitivnim aspektima” istrebljenja starije populacije, kao da se radi o kvaru diska na kojem su bile fotografije s bivšim partnerom, a ne o ljudskim životima. Sve to dovelo me u stanje da više zaista ne želim ništa čuti vezano uz opaki virus, no svejedno me motivirao na ovu kolumnu. Neću zamjeriti ako naprosto nastavite s listanjem – i sam bih vjerojatno učinio isto.
