Sugestivna vožnja najbolji je način da pješaci pročitaju namjere autonomnih vozila
Najnovija istraživanja tvrtke Motional pokazuju da pješaci više pažnje obraćaju na način na koji se vozilo kreće nego na geste čovjeka za upravljačem
Procjena je li sigurno prijeći otvorenu cestu uključuje složenu razmjenu društvenih znakova između pješaka i vozača. Ali što ako nema nikoga za volanom; kako će pješak shvatiti namjere vozila? Samovozeći automobili, smatraju u tvrtki Motional, moraju postati - ekspresivniji.
Signalne sheme
Uz pomoć animacijskog studija CHRLX stvorili su vrlo realistično iskustvo virtualne stvarnosti, dizajnirano za testiranje reakcija pješaka na niz različitih signalnih shema. Izvještavajući o rezultatima u IEEE Robotics and Automation Letters, pokazali su da je naglašavanje pokreta automobila – naglim kočenjem ili zaustavljanjem na razumnoj udaljenosti od pješaka – bio najučinkovitiji način komuniciranja namjera.
Temeljem tih nalaza tvrtka radi na sustavu za planiranje pokreta, a stvorila je i VR okruženje u kojem mogu eksperimentirati i drugi istraživači.
Različiti scenariji
Tri osnovna scenarija oponašala su način na koji bi se vozač zaustavio ispred znaka za zaustavljanje; u jednom je prikazan čovjek za volanom, drugo vozilo nije imalo vozača niti uočljive senzore, a treće je imalo veliki LED zaslon.
Tvrtka je potom osmislila različite načine signalizacije pješaku da ih vozilo namjerava propustiti; od ranijeg i snažnijeg kočenja, preko zaustavljanje na udaljenosti od jednog vozila, do dodavanja pretjeranih zvukova kočenja i niskih okretaja te kombiniranja tih zvukova s naglašenim spuštanjem nosa automobila.
Najuspješnijim se pokazalo naglo kočenje i zaustavljanje na dužinu vozila od pješaka. Činjenica da su se u tim situacijama pješaci osjećali najsigurnije ne iznenađuje jer je ovaj pristup bio inspiriran načinom na koji se ljudski vozači ponašaju kada usporavaju kako bi propustili pješake.
Pješaci gledaju vozilo, a ne vozača
Iznenađuje koliko su male razlike bile u reakcijama na situacije s i bez vozača. To sugerira da pješaci više pažnje obraćaju na kretanje vozila nego na vozača za volanom. Te rezultate potkrepljuju i druga istraživanja, poput onoga koje je napravilo Tehnološko sveučilište u Delftu.
Naime, iako se većina pokušaja usredotočila na zaslone koji bi zamijenili eksplicitne znakove poput kontakta očima ili gestikulacije rukama, studije pokazuju da ljudi iščitavaju informacije iz implicitnog ponašanja automobila.
Čini se da bi najučinkovitijom mogla biti kombinacija eksplicitnog i implicitnog signaliziranja uz pomoć proširene stvarnosti. Razvijen je i sustav koji vozilima bez vozača omogućava da svoju namjeru komuniciraju izravno pametnim naočalama pješaka, koje bi poptom vizualno pokazale je li sigurno prijeći cestu ili nije. No, ni to rješenje nije bez mana jer zahtijeva da svi pješaci stalno nose pametne naočale na glavi.