Manje od deset godina nakon pokretanja "Mape života", globalne baze podataka koja prikazuje distribuciju poznatih vrsta na cijelom planetu, istraživači s Yalea pokrenuli su ambiciozan i možda čak i važniji projekt: izradili su kartu mjesta na kojem bi se život tek trebao otkriti.

Nije pitanje koliko nego što i gdje

"U trenutnom ritmu globalnih promjena u okolišu, nema sumnje da će mnoge vrste izumrijeti prije nego što ćemo saznati da su postojale", kaže voditelj projekta Walter Jetz, profesor ekologije i evolucijske biologije na Yaleu. Nova karta neotkrivenih vrsta objavljena je 22. ožujka 2021. u časopisu Nature Ecology & Evolution, a postoji i verzija koja se može razgledati na mreži.

Nova studija fokus usmjerava s pitanja poput "koliko neotkrivenih vrsta postoji?" na "gdje" i "što?". Nepoznate vrste obično izostaju iz planiranja, upravljanja i donošenja odluka. Otkriće dijelova slagalice o biološkoj raznolikosti presudno je kako bi se očuvala biološka raznolikost širom svijeta, smatraju autori.

Prema konzervativnim znanstvenim procjenama, trenutno je formalno opisano između 10 i 20 posto vrsta koje obitavaju na Zemlji.

U pokušaju da pomognu u pronalaženju vrsta, autori su objedinili podatke o mjestu, zemljopisnom rasponu, povijesnim datumima otkrića i druge okolišne i biološke značajke za približno 32.000 poznatih kopnenih kralježnjaka. Njihova analiza omogućila im je da ekstrapoliraju gdje bi se i koje još nepoznate vrste kralježnjaka mogle otkriti.  

Provjerili su 11 ključnih čimbenika koji su timu omogućili da bolje predvidi mjesta na kojima bi se mogle nalaziti neotkrivene vrste. Primjerice, veća je vjerojatnost da su već otkrivene velike životinje širokog zemljopisnog raspona u naseljenim područjima.

Šanse variraju od mjesta do mjesta

Nova otkrića takvih vrsta vjerojatno će u budućnosti biti rijetka. Međutim, puno je veća vjerojatnost da će se negdje otkriti postojanje manjih životinja koje žive na nekom ograničenom području.

Šanse za rano otkrivanje i opisivanje nisu jednake među vrstama. Na primjer, velika australska ptica emu otkrivena je 1790. ubrzo nakon što su započeli taksonomski opisi vrsta. Međutim, mala, neuhvatljiva vrsta žabe Brachycephalus guarani otkrivena je u Brazilu tek 2012. godine, što upućuje na to da postoji još takvih vodozemaca.

Šanse za otkrivanje novih vrsta uvelike variraju širom svijeta. Analiza sugerira da se četvrtina svih potencijalnih otkrića novih vrsta nalazi na području Brazila, Indonezije, Madagaskara i Kolumbije. Neidentificirane vrste vodozemaca i gmazova najvjerojatnije će se pojaviti u neotropskim područjima i indo-malajskim šumama.

Da bi se otkrile nove vrste, svijetu treba više taksonomista koji će ih tražiti. Globalno, taksonomisti su prilično neravnomjerno raspoređeni pa bi i ona karta neotkrivenog života mogla pomoći u tome da se pošalju tamo gdje bi se neki nepoznati oblik života još mogao pronaći. Ravnomjernija raspodjela taksonomskih resursa mogla bi, smatraju autori, ubrzati otkrića i ograničiti broj zauvijek nepoznatih, izumrlih vrsta. 

Jetz i kolege planiraju proširiti svoju kartu neotkrivenog života na biljne i morske vrste te razne beskralježnjake. Takve će informacije pomoći vladama i znanstvenim institucijama da dokumentiraju i očuvaju biološku raznolikost na globalnoj razini.