Kada je pisac, programer i suosnivač Common Colorsa Jonas Fisch 2021. godine pokrenuo Kickstarter kampanju u svrhu financiranja izrade PRIM-a, kao svaki iole razuman čovjek mentalno se pripremio na čekanje.

Međutim, kada je samo 22 sata kasnije uspio prikupiti traženih sedamnaestak tisuća eurića, zacijelo je ciknuo od sreće iskreno dirnut interesom iskazanim za njegov projekt iz snova. Baš kao što smo – bez trunčice sustezanja javno i svečano priznajemo – od sreće ciknuli i mi neposredno nakon što smo se konačno dočepali PRIM-a.

Naime, ne samo da se Fisch uopće nije šalio kada je igru okarakterizirao kao „Monkey Island s burtonovskim vizualima i pračetovskom pričom, inspiriranu grčkom mitologijom”, već je također uspio iznjedriti i jedan vraški dobar Point & Click naslov.

Odgovor na pitanje je li teže biti roditelj tinejdžerke ili tinejdžerka, dakako, ovisi isključivo o tome postavi li ga se roditelju ili tinejdžerki. Ipak, ako se pita šesnaestogodišnju Ysabe... ovaj... Prim, kad ti je otac ni manje ni više nego Smrt glavom i bradom, definitivno je teže biti tinejdžerka.

Uistinu, istovremeno i isuviše strog, i vječito zatrpan poslom, i s vlastitim emocijama beznadno „na vi”, Thanatos je miljama daleko od onoga što bi itko nazvao uzornim ocem. Toliko daleko, štoviše, da će ga Prim ispočetka doživljavati praktički kao otmičara koji ju je nakon smrti majke naprasno odvukao u carstvo mrtvih, okrutno ju pritom odvojivši od svega poznatog i bliskog.

Ponajprije, dakako, od najboljeg joj prijatelja Tristana – tog koliko žgoljavog, toliko i simpatičnog mladića zbog kojeg će Prim prvom prilikom šmugnuti natrag na Zemlju. Međutim, nakon što spomenutog jadnička pukim dodirom nehotice liši života u najboljoj maniri kćeri Smrti, našoj vrloj protagonistici neće preostati ništa drugo nego da se vrati u mrsku joj očevu domaju kako bi spasila njegovu smrtnu dušu...

Ako vam je već i sama netom izložena uvrnuta premisa uspjela zagolicati maštu, onda bi vas i likovi i situacije u kojima ćete ih zaticati dok skupa s Prim landrate po carstvu mrtvih, avaj, mogli oduševiti.

Od Harona prezentiranog kao dječaka opsjednutog sakupljanjem kolekcionarskih karata, preko sirenca Echa kojem ćete morati pomoći da smuva Moiru Lahezu (koju je upoznao igrajući Game of Gnomes Online), pa sve do Kerbera (troglavi mops!) koji muku muči s mokrenjem, šašavih likova i situacija, ukratko, neće nedostajati.

Kao, uostalom, ni duhovitih primjedbi („Kako zovemo vuka koji pati od stockholmskog sindroma? Pas!”, „Jesi li ikada pokušao iskazati zanimanje za stvari koje voli? Ona je tinejdžerka, ne voli ništa.”) i gegova (npr. sastavljanje katapulta iz DIEKEA-e), a na koje ćete se također potencijalno zacerekati.

Drugim riječima, iako priča koju je Fisch nakanio ispričati svakako biva i topla i emotivna kada je to potrebno, nemoguće je poreći da jedan od dva glavna aduta PRIM-a leži upravo u otkačenom humoru u stilu nedostižnih LucasArtsovih klasika.

Na onaj drugi, pak, suvišno je uopće i trošiti riječi jer dotični je uočljiv već i iz letimičnog pogleda na popratne slike. Naime, detaljni, rukom crtani monokromatski vizuali (zasluga ilustratora Oskara Alvarada) doista djeluju kao da su potekli iz prebujnih mašti Tima Burtona i Henryja Selicka, a što će reći da PRIM s lakoćom postiže željeni „jezovito slatki” gotički štimung.

Tim više što se Alvaradov izričaj izvrsno poklapa s onim kompozitora Bryana Atkinsona, a čije bi skladbe u izvedbi njemačkog filmskog orkestra iz Babelsberga – kao i općenito vrlo solidnu glasovnu glumu – također valjalo pohvaliti.

No dobro, dobro, PRIM je toliko i lijep, i duhovit, i milozvučan da bi ga svaka majka za zeta poželjela, ali kakav je kada je posrijedi gameplay? Ako se nas pita, zanemari li se stanoviti nečasni izuzetak u vidu suvišne-koliko-i-nezaobilazne kartaške mini-igre zvane Casketball, izvrstan!

Vidite, zahvaljujući tome što su se radeći na PRIM-u prvenstveno vodili maksimom „Ako funkcionira, ne čačkaj!”, Fischu i frilenseraškoj mu bandi u ovom smislu pošlo je za rukom napraviti jedan iznadprosječan (neo)klasični izdanak žanra. Prevedeno: igru koja će uspješno utažiti onaj neobjašnjivi poriv za maničnim sakupljanjem predmeta, prebiranjem po „dijaloškim stabalcima” te, narafski, rješavanjem mahom tzv. inventory-based zagonetki, a koje će varirati u rasponu od lakih do srednje teških.

Dakako, uz preduvjet da ste prethodno upoznati s iščašenom logikom karakterističnom za ovaj vremešni žanr („ulit ću mačju mokraću u bočicu parfema te njome poškropiti goruće Feniksovo gnijezdo kako bih nagnao Kerbera da se popiški po njemu i ugasi vatru”).

Dapače, čak i ako ste potpuni amater kada je ovaj tip igara posrijedi, PRIM vas ipak neće opasno isfrustrirati jer brižni developeri potrudili su se implementirati tzv. hint system (aka Primin dnevnik), a zahvaljujući kojem je nemoguće zaista „zaglaviti”.

Drugim riječima, neovisno o tome ubrajate li se u žanrovske veterane (u tom slučaju posrijedi je obavezno štivo) ili, pak, one koji to tek trebaju postati, PRIM, u najmanju ruku, vrijedi barem isprobati. I to ne samo zato što ćete mu najvjerojatnije zamjeriti tek to što nije duži (cca pet do sedam sati), već i stoga što ga zahvaljujući postojanju demo verzije komotno možete kušati potpuno besplatno.

Što drugo reći nego: idite, igrajte i uživajte!

Igrano na PC-ju.