Kada je Ubisoft prvi put pokazao gameplay za svoj novi IP, Immortals Fenyx Rising, mnogi su rekli da se radi o spoju Nintendova hita The Legend of Zelda: Breath of the Wild i mehanika na koje smo navikli u open world igrama tog francuskog izdavača. Sada, kad smo i sami dobili priliku isprobati i provjeriti tu procjenu, možemo reći da je bila točna.

Navikli smo na Ubisoftove ogromne otvorene svjetove, tornjeve i mape načičkane svakakvim ikonama, no zbog toga što ih svake godine nude u postojećim serijalima, došlo je do zasićenja. Immortals se i dalje drži njihove filozofije za taj tip igara, ali konačno, izgleda, donosi i nešto drugačije od onoga što smo dosad od Francuza dobivali.

Iako smo u Assassin’s Creed Odysseyu imali prilike posjetiti Grčku, ovo je potpuna drugačija priča. Vi ste Fenyx, posljednja osoba koja može spasiti Grčke bogove, koje je arogancija konačno ugrizla za rit. Umjesto ozbiljnosti i realističnosti, dobili smo humoristično prepiranje Zeusa i Prometeja, koji prate svaki vaš korak, i komentiraju što se događa. Ono što im je ipak važnije, jest to da uspješno oslobodite zarobljene bogove i porazite titana Typhona.

Za taj težak zadatak imat ćete na raspolaganju tri oružja (mač za brže napade, sjekiru za sporije, ali jače, te luk i strijelu za napade iz daljine), oklop i brojne vještine, a sve navedeno možete nadograđivati i poboljšavati. Borba je velik dio ove igre, a iako nema najkompleksniji sustav, vrlo je zabavno, svaki put kad lansirate protivnike u daljinu nakon što ih porazite.

Naravno, za poboljšavanje arsenala koji Fenyx ima na raspolaganju, trebaju resursi. Golden Isle sastoji se od sedam regija, svaka od njih inspirirana je grčkim bogovima i razlikuje se prema flori, fauni i godišnjem dobu. Ukratko, svijet Immortalsa predivan je i raznolik, što su glavni razlozi zbog kojih istraživanje, otvaranje škrinja i rješavanje zagonetki nisu dosadili.

Kad smo već spomenuli zagonetke, osim onih na površini, rješavat ćete ih i u Tartaru. Naime, Typhon je otvorio vrata prema podzemlju, iz kojih dolaze njegovi podanici, pa nakon što počistite neprijatelje koji čuvaju ulaz i uskočite u rupu, dočekat će vas jedan od nekoliko vrsta izazova. Nagrade su opet materijali za nadogradnju, a Hadova domena jednako je lijepa, kao i svijet iznad površine.

Još jedan važan aspekt igre je kretanje i navigacija po svijetu. Budući da imate što istražiti, bilo je važno da vam od točke A do točke B ne treba sto godina, tako da, osim brzog trčanja, imate i krila, kao i mountove. Fenyx se može popeti na svaki vrh i svaki kip ako ima dovoljno stamine, a sve metode kretanja jednako su fluidne.

Iznenađujuće za jednu Ubisoftovu igru bilo je i to da nema bugova. Sve radi, i to kako treba, pa je iznenađenje bilo ugodno. Što se primjedbi tiče, zna biti frustracija oko nekih platformerskih segmenata, jer Fenyx uvijek ne sluša upute, a ako ne volite djetinjast humor i dosjetke, Zeusa ćete htjeti prebiti.

Immortals Fenyx Rising nema u sebi ništa revolucionarno, ali je dašak svježine u Ubisoftovom katalogu, i odmak od ozbiljnosti, koji će svakome u ovoj godini dobro doći. Da je izašao u bilo kojem drugom dijelu ove godine, sigurno bi više došao do izražaja. Ovako, nakon dvije velike Ubisoftove open world igre, teško da će svi odmah uskočiti u treću. Ipak, ako morate birati neku od te tri, preporučujemo da se odlučite za ovu.