Još uvijek pamtimo kako smo iz čiste dosade preuzeli Helldiverse nakon što su bili besplatni na PS Plusu i iznenadili se zabavnošću spomenutog twin-stick shootera koji nas je ubacio u akciju s pogledom iz ptičje perspektive. Očito nismo bili jedini koji su u njemu uživali obzirom da je PlayStation, odnosno Sony, financirao nastavak s mnogo više sredstava, a nakon najave, fanovima originala se odmah nametnulo pitanje "Zašto, pobogu?", no ispada da je ekipa Arrowheada dobro znala što radi.

Naime, Helldivers 2 je za razliku od prethodnika punokrvna pucačina iz trećeg lica s gomilom eksplozija, šarenom grafikom i velikom dozom Starship Troopersa što je osim na dizajnu protivnika vidljivo praktički u svim elementima igrivosti. Primjerice, priča nas vodi u budućnost u kojoj totalitaristički režim koji vlada svim porama društva Super Zemlje odluči proširiti "demokraciju" na okolne sustave, no problem su nepopustljivi kukcoliki vanzemaljci i robotizirana "nacija" koji nikako ne žele prihvatiti slobodu. Tu u igru uskaču Helldiversi, vojnici koji operiraju u četveročlanim timovima i izvršavajući misije polako čiste planete od stranog utjecaja.

Uz veliku dozu primitivnog humora, koji savršeno odgovara predstavljenom stilu igranja i okruženju općenito, nakon kratkog treninga i upoznavanja s osnovama, krećemo u misije. Ovisno o stadiju Galaktičkog rata, kako zapovjednici nazivaju istrebljenje svega što nije ljudsko, iste su raspoređene po različitim sektorima, s time da se svaki sektor sastoji od nekoliko planeta, a uspješnim rješavanje zadataka, zajedno sa svojim suborcima dajemo mali doprinos konačnom oslobođenju one na kojoj smo ratovali.

Iznenadili smo se dubinom koja krasi Helldivers 2 ispod naizgled plitke igrivosti. Svaki planet donosi drugačije okruženje, uz razne izmjenjive faktore poput hladnoće ili doba dana koji mijenjaju pristup zadacima. Uz to, rješavanjem istih na najlakšem nivou, otključavamo višu težinu, a iste osim jačih protivnika, donose i kompleksnije zadatke s nekoliko stadija, a ponekad i manje vremena za ispunjenje daleko više ciljeva što sve pridonosi kaotičnoj atmosferi kojom je obilježena igrivost. Svidjelo nam se što i sustav napretka nije uvjetovan odabirom klasa, već otključavanjem novih dodataka i oružja, pa prije svake misije sami biramo što od osnovne opreme nosimo sa sobom, kao i dodatna oružja i opcionalnu podršku koja će nam se isporučiti kada je pozovemo s broda koji kruži oko planeta.

Kao i sami vojnici, oružja i streljivo se dostavljaju kapsulama čiji udar jako boli, pa pripazite gdje stojite nakon što ukucate odgovarajuću sekvencu ili šifru, ako vam je tako draže. Šifre su pak niz strelica koje, ovisno o tome na koji način igrate, možete "ukucati" kontrolerom, odnosno tipkama WASD ili kako već preferirate, s time da je W strelica gore, A je lijevo i tako redom. Ništa teško, samo treba malo prakse. Podrška pak stiže u vidu bombardiranja određenog područja iz orbite, automatskih strojnica koje su idealne za čuvanje mrtvih kutova ili primjerice polaganja minskog polja. Napredak, iskustvo i zaradu trošimo na otključavanje novih mogućnosti, kao i na kozmetičke dodatke kojima možemo ukrasiti naše vojnike i napraviti ih unikatnima.

Premda vam nitko ne brani solo igranje, ovo je jedan od naslova gdje to svakako ne preporučamo. Naime, čak i na najlakšem nivou se već nakon par koraka moguće naći u okruženju i premda bube "pucaju k'o kokice" pod našim rafalima, snaga im je u brojnosti. Igranje s prijateljima ili potpunim neznancima je zbog toga više nego poželjno, tim više što je poginulog suborca moguće iznova prizvati iz orbite. Uz uobičajene brze poruke putem kružnog izbornika ukoliko pratitelji nisu raspoloženi za glasovnu komunikaciju, a najčešće nisu, pozivanjem umanjene mape je lako označiti točke interesa i daljnjeg napretka, pa je lutanje "svak' na svoju stranu" uistinu rijetkost.

No, premda ne krijemo da smo u kooperativnom tamanjenju svega što se miče, raznovrsnim misijama i nepredviđenim situacijama uživali, početne dane života Helldiversa 2 su obilježili ozbiljni tehnički problemi koji u vrijeme pisanja ovog teksta nisu u potpunosti riješeni. Da ne bi bilo zabune, isprobali smo Helldiverse 2 i na PlayStationu 5 i na PC-ju i na obje platforme smo iskusili rušenje igre, doduše više na potonjoj, dok su problemi s pronalaskom partija i suboraca, odnosno nemogućnost spajanja s drugim igračima i dalje redovita pojava. Ne kažemo, nakon što sve sjedne na svoje mjesto, zabava je zagarantirana, no bili bismo zadovoljniji bez zaglavljivanja na učitavanju, izbacivanja na desktop usred misije ili uzastopnih poruka kako se nije moguće spojiti u igru.

Uz sve navedeno, smatramo da su Helldiversi 2 svakako jedna od boljih i zabavnijih kooperativnih pucačina s pametno osmišljenom "live" komponentom koja će autorima omogućiti naknadno ubacivanje novih sadržaja i održavanje svježine. No isti tako, nadamo se da će prije tog koraka ipak poraditi na prijeko potrebnim ispravcima i dakako, da će mikrotransakcije koje su već aktivne, ostati na razini kozmetičkih dodataka.

Igrano na PC-ju, kod ustupio proizvođač