Ekipu Vile Monarcha upoznali smo kroz nekolicinu ranijih neobičnih naslova, kao što je, primjerice, Weedcraft Inc, a on je jasno dao do znanja kako ovi developeri imaju znanje i umijeće upustiti se u nepoznate vode. Doduše, riječ je o ekipi koju su oformili Kacper Kwiatkowski i Grzegorz Mazur, dvojac koji je ispekao znanje u remek-djelu This War of Mine, a u Floodlandu otišli su korak dalje i objedinili žanrove strategija, menadžerskih igara, simulacija, pa čak na neki način i preživljavanja (survival). Takav opis zvuči megalomanski, a nakon nekoliko poslijepodneva provedenih u tom postapokaliptičnom svijetu, moramo priznati da nas je na momente zaboljela glava (karikirano) od svih aktivnosti na koje smo morali reagirati u što kraćem vremenu.

Iako je malo vjerojatno da će nas u bliskoj budućnosti preplaviti zombiji ili zli izvanzemaljci, prema trenutačnim pokazateljima, poplave i podizanje razine mora ne ginu nam, kako god okrenuli, a upravo to je zastrašujuće u temeljima Floodlanda, koji počivaju upravo na takvom scenariju. Doduše, više mračnijem, s obzirom na to da je ljudski rod sveden na skupine preživjelih koji su raštrkani po otočićima, dok je sav civilizacijski napredak resetiran i praktički treba sve nanovo otkriti, od primitivnih šatora i ribarskih koliba, do vijaka koji će nam omogućiti izgradnju naprednih struktura.

Kao vođa skupine od nekoliko desetaka osoba, naći ćemo se na otoku gdje ćemo mirno početi s ekspanzijom, davati poslove, graditi puteve, i nakon što popravimo komunikacijski toranj, polako otkrivati obližnje nepoplavljeno tlo, na kojem se krije bogat plijen u vidu otpada, dasaka, lijekova, užadi i brojnih drugih potrepština koje ćemo koristiti u svakodnevnom životu. Iako neke od naprednijih elemenata nećemo moći odmah i sami izrađivati, polaganim razvojem tehnologije i oni će doći na red, no pravi procvat počinje nakon izgradnje svojevrsne škole, u kojoj ćemo istraživanjem starih zapisa, koje ekspedicije pronađu na svojim putovanjima, akumulirati znanstvene bodove kao od šale, i naivno smo pomislili kako je naša misija pred dovršetkom.

Svi znamo kako završava poslovica koja počinje s "Misliti je", koja se u ovom slučaju pokazala točnom, jer će ekspedicije nabasati i na skupine drugih preživjelih. Ako ih je nekolicina, nema brige, uvrstite ih u zajednicu, i osim dodatnih gladnih usta, dobili ste vrijedne radnike kojih uvijek nedostaje, no ako ta ista grupa ima vođu koji ih predstavlja i praktički su klan, dolazimo do drugog dijela igre, koji se bavi političkim igrama. Naime, čak ako se i načelno njihova gledišta podudaraju s vašima, uvijek će biti onih sitnih razlika zbog kojih će odluke koje naizgled odgovaraju svima, dovesti do raskola. Možda to na prvi pogled neće biti jasno, ali kada stvari krenu nizbrdo i započnu svađe, krađe, tučnjave i međusobne optužbe između dva klana, točno ćete znati u kojem ste trenutku napravili taj krivi korak i donijeli odluku koja je dovela u pitanje sam opstanak.

Govorimo o samo jednom klanu, a što kada ste u koaliciji s njih tri ili više, pa svaki ima svoje viđenje o daljnjem napretku, prohtjeve u vidu zakona, ili, pak, određenog proizvodnog lanca koji ste pristali napraviti u određenom razdoblju, no kako se rokovi približavaju, shvaćate da jednostavno nećete moći sakupiti dovoljno resursa da to ostvarite, i počinju daljnja nezadovoljstva i narušavanje ionako loših odnosa. Doduše, postoje i mehanizmi, kako kratkotrajni, poput organiziranja slavlja koja su odličan način za umirivanje strasti svih strana, tako i dugotrajni, u vidu određenih zakona za dobrobit svih, no računajte da se ništa ne mijenja preko noći, i pred vama su težak put i mnogobrojne dileme s kojima ćete se htjeli, ne htjeli, morati pozabaviti.

Iako nam se Floodland načelno sviđa, i priznat ćemo da smo nakon prvog pokretanja proveli u igri punih sedam sati prije no što smo se od njega uspjeli odlijepiti, a i to se ne bi dogodilo da se igra nije srušila. Isti scenarij doživjeli smo još jednom, uz napomenu kako je to bilo prije zakrpe na dan izlaska, a nakon nje priča se nije ponavljala. U oba slučaja spasilo nas je automatsko snimanje, koje je prilično često, ali kako napredujete i sve duže, pa smo u konačnici završili na nešto manje do deset sekundi čekanja da igra spremi status, što ne smeta prvi put, ali kako se događa svako malo, prilično je iritantno. Istina, automatiku je moguće isključiti, no to ostavljamo vama na dušu, uz napomenu da se prisjetite dijela teksta o trenutku kojeg ćete se sjetiti prema lošoj odluci.

Od ostalih zamjerki, moramo spomenuti i kako nam je u jednoj seansi prestao raditi izbornik za gradnju, što je vrlo nezgodno, no pomoglo je resetiranje igre, ali mnogo je veći problem izostanak detaljnijih pojašnjenja određenih proizvodnih lanaca, ili, pak, odnosa među zajednicama, pogotovo u kasnijim stadijima igre, kada ste zatrpani svim i svačim, i ne znate čega se prvo primiti. Bez obzira na zamjerke, Floodland je svakako vrlo zanimljiva igra, koju preporučujemo zaigrati, i kojoj ćemo se osobno vraćati svako malo.

Igrano na PC-ju, kôd ustupio proizvođač