Uoči izlaska nove igre iza koje stoji čuveni Kojima Productions, Internetom se proširio izmišljeni intervju u kojem je legendarni game dizajner neobična opusa Hideo Kojima na pitanje što je zapravo Death Stranding, odgovorio samo – da. Taj intervju možda se nikad nije dogodio, no upravo taj izmišljeni odgovor sasvim dobro opisuje sve što Death Stranding jest. 

Death Stranding odvodi nas u daleku budućnost. Svijet kakav poznajemo više ne postoji, i Kojiminom vizijom futurističkog SAD-a vladaju mračne sile. Kataklizmični događaj prema kojem je igra dobila ime izbrisao je većinu života s lica Zemlje, a onome što je ostalo živo zagorčao je postojanje do maksimuma. Svijetom sada haraju nevidljiva bića nazvana Beached Things, kojima je naoko jedini cilj sve preživjele odvući u drugi svijet. U ovom svijetu upravljamo Samom Bridgesom, dostavljačem koji predstavlja rijetku, ali važnu fizičku vezu između izoliranih gradova. Sam je ujedno i Repatriate. Pojedinac koji nakon smrti ima sposobnost pobjeći iz svijeta mrtvih i vratiti se u ovu dimenziju te predstavlja važnu kariku u lancu ljudskog opstanka.

Govoriti o radnji igre nezahvalno je iz više razloga, no možda je najnezahvalnije zbog toga što je Kojiminu viziju teško opisati riječima. PR-ovci, začudo, nisu lagali, ovo je doista Kojimina najneobičnija igra do danas. Ovo je simulator pošte, igra o dostavljaču koji dane provodi balansirajući ogroman teret na svojim leđima, lutajući beskonačno velikim prostorima s nejasnim ciljem. No, to je istodobno igra koja, što je više istražujemo, postaje mnogo više od toga. Ni nekoliko sati nakon početka Death Stranding ne otkriva svoje pravo lice, i dalje nas tjera tek znatiželja koja je jača od želje da odustanemo od grozomorno dosadnih mehanika te gameplaya koji se svodi na beskonačno hodanje i pritiskanje para tipki na vrhu gamepada. 

Na kraju se isplati, ako ni zbog čega drugoga, onda zbog nevjerojatne emocije koju je glumačka postava sposobna potaknuti, čak i u najbedastijim situacijama ili dijalozima koji pršte od klišeja. Glumci poput Normana Reedusa (The Walking Dead) i Madsa Mikkelsena (Hannibal, Casino Royale) svoj su nevjerojatni talent vrlo jasno demonstrirali u Death Strandingu, a pratiti ih može tek maleni BB, djetešce čije nas velike oči prate kroz čitavu avanturu, izazivajući miješane osjećaje koje je teško objasniti.

Vrijedi li Death Stranding vremena? Ipak se radi o igri koju, ne računajući sporedne misije, moramo igrati više od 50 sati. Možda, a možda i ne. Jedno je sigurno, ovo je instantni klasik. Bizarnost o kojoj ćemo pričati godinama, a potencijalno i igra koja će Kojiminu karijeru obilježiti otprilike jednako kao Metal Gear Solid, prije svih tih pustih godina.