CD Projekt Red otkrio nam je da planiraju napraviti RPG u cyberpunk okruženju tri godine prije nego što smo imali priliku podružiti se s Geraltom u The Witcher 3: Wild Hunt. To je bilo 2012. godine, a nakon dugog razvoja, nekoliko odgoda i marketinške kampanje, koja je u tolikoj mjeri nabrijala igrače da je popularna kompanija iz Poljske osigurala više od 8 milijuna predbilježbi i već pokrila troškove razvoja i počela zarađivati, njihov Cyberpunk 2077 ugledao je svjetlo dana.

Sve te godine, kao i promocija igre, osigurale su da sva očekivanja koja igrači imaju neće moći biti ispunjena. Nakon što smo upalili i zaigrali taj izuzetno ambiciozan RPG, sjetili smo se još jedne igre koja je obećavala brda i doline, ali koja je nakon izlaska dugo bila predmetom sprdnje. CD Projektova nova igra nije na razini na kojoj je bio No Man’s Sky, no sličnosti se mogu vidjeti. Temelji i ideje su tu, ali što više istražujete, što više pozornosti obraćate na detalje i detaljnije pročešljate te neonom obasjane ulice, vidi se da je lijepa fasada samo prekrila pukotine koje se ispod nje nalaze.

Garaža usred pustinje bila je prva destinacija nakon biranja važnih detalja prilikom kreacije lika, kao što su blesava crvena kosa, male sise i tetovirane stidne dlake. Zanimljivo je da za budućnost u kojoj s kibernetičkim implantatima možete mijenjati sebe iznutra i izvana nema više opcija za izradu verzije V koju želite, ali s obzirom na to da ćete gotovo cijelu igru prijeći s pogledom iz prvog lica, nema potrebe da njurgamo oko toga.

Ovisno o tome koji ste životni put odabrali – Nomad, Corpo ili Street Kid – igra će započeti drugačije, ali svi putevi vode do vašeg novog najboljeg prijatelja. U ovom prelasku, bilo je prikladno da netko tko nije nikad vidio Night City ima i takvog avatara u igri, pa je V bila Nomad, koja je bolji život odlučila potražiti u tom nemilosrdnom gradu. Život plaćenika koji nemaju reputaciju nije nimalo glamurozan, a put do zvijezda je trnovit. Nakon kratkog uvoda i prve misije, prvi susret s gradom, kao što bi Keanu Reeves rekao, oduzima dah.

Impresivna arhitektura, ulice prepune ljudi i ceste prepune nabrijanih vozila, žamor, reklame, okršaji policije i bandi, detalji u okolišu, ali i prostorijama u koje uđete; lako se izgubiti u upijanju svega, čak i u tom prvom dijelu, kada imate pristup komadiću mape. Kada vam igra ponudi otvoreni svijet, logično je da ćete ga ići istraživati, pa iako vam je rečeno da se za glavnu priču treba požuriti, ništa se neće dogoditi ako je stavite na čekanje i odete vidjeti što će vam Night City ponuditi.

Iako je vjerojatno pametnije pratiti glavnu priču i nakon toga obavljati sporedne misije, nikad nismo imali taj pristup u RPG-ovima. Ako je mapa otključana od početka, pa barem i mali dio, ono što je na vrhu popisa questova u Journalu čekat će bolja vremena, koja uključuju više levela, bolju opremu i dio skillova koji će olakšati istraživanje svijeta. U ovom slučaju V je poboljšala svoju inteligenciju i “Cool”, kako bi lakše hakirala i bolje napadala iz sjena, nabavila pištolj s prigušivačem i modom koji ga pretvara u oružje koje protivnike neće ubiti, nego nokautirati, a tu smo došli do prvog problema i prvih frustracija.

Uz dva spomenuta atributa, tim je igračima ponudio još tri, a unutar svakog imate po dva stabla s vještinama. Sklepati možete zaista svakakve kombinacije i pristupiti borbi i svijetu onako kako vama odgovara. Ili biste barem mogli, da sustavi rade kako treba. Šuljanje je zabavan pristup, ali protivnici često imaju veće sposobnosti nego što bi trebali. Često se dogodi da neki od njih odluče biti Superman, i dobiju mogućnost gledanja kroz zidove, čime odmah obavijeste sve svoje kompanjone točno gdje ste, a kada ste se usmjerili na kombinaciju glass cannon, i većina bonusa prilikom napada funkcionira samo ako vas protivnici ne vide, Quick Save i zatim učitavanje dodatno usporava već sporiji pristup borbi i razbija fluidnost igre.

Da šuljanje nije baš bilo na vrhu liste pristupa na koje se CD Projekt Red usmjerio, pokazuju i misije na kojima imate pratitelja. U jednoj od misija prati vas gospodična kojoj pomažete spasiti prijateljicu. Dio misije bavi se hakiranjem i pušta vas da radite što želite, drugi dio je s vama. Unatoč spomenutom prigušivaču i činjenici da oružje ne ubija, nego pošalje neprijatelje u svijet snova, nakon ispucanog metka, tišini unatoč, imala je potrebu početi vikati. Kao što je imala potrebu pucati iz svog pištolja nedugo nakon toga, iako protivnici nisu znali što se događa. Nakon jedno deset ponovnih učitavanja, što zbog njenog, što zbog AI-ja protivnika, došli smo do kraja misije željenom metodom, ali s puno više frustracije nego što bismo htjeli.

To je samo jedan u nizu problema s gameplayem i bugovima koje igra ima. Questovi koji se ne mogu završiti, questovi koji se zblesiraju i morate učitavati save, a da ne govorimo o cijelom nizu vizualnih problema, prenakrcanom i nepotrebno zakompliciranom korisničkom sučelju, nekonzistentnoj umjetnoj inteligenciji i gradu koji je na prvi pogled pun i živ, no kada zastanete i osluškujete, i zagledate se u sve te NPC-jeve koji hodaju ulicama, počet ćete primjećivati iste razgovore i identična lica.

Da se razumijemo, Cyberpunk 2077 zabavna je i ambiciozna igra, no trebalo mu je još vremena za razvoj, da CD Projekt Red doradi i produbi sve te sustave koje je ubacio. Svijet koji su stvorili ogroman je, pun povijesti, žargona i termina s kojima ćete se morati upoznati. Ljudi s kojima ćete se susretati na brojnim sporednim misijama zanimljivi su i često dobro napisani, a glumci su ih uvjerljivo oživjeli, i bit će vam drago bolje ih upoznavati. Borba nije revolucionarna, ali solidno je odrađena i, kao što smo rekli, imate brojne opcije za sklepavanje onoga što želite, bio to tihi haker ili mačo divljak koji će sve protivnike premlaćivati do smrti. Vožnja i istraživanje također ne dosađuju, a radiopostaje i ambijentalna glazba dodatno vas uvlače u ovaj osebujni svijet.

Problem je što se svi ti sitni i ne toliko sitni problemi vremenom nakupe i izvlače vas iz tog svijeta, a pukotine postaju sve očitije. Jasno je da će Cyberpunk 2077 biti puno bolja i vjerojatno drugačija igra za pola godine, ili godinu dana kada CD Projekt Red ispravi sve što mora, ali trenutačno ispred sebe imamo verziju igre s kojom imamo toplo-hladni odnos. Hoćemo li se nakon više od 30 sati druženja s V, Keanuom Reevesom i ostatkom ekipe rado vratiti u Night City? Naravno. Hoće li nam smetati i kvariti nam zabavu bugovi, nekonzistentnosti i očit nedostatak vremena za poliranje? Nažalost.

RTX i performanse

CD Projekt objavio je detaljne specifikacije za svaku od konfiguracija koje su potrebne za igranje. Najbolje će, naravno, proći oni koji imaju najnoviji hardver, dok će se ostali morati igrati s postavkama dok ne dođu do stabilnih 60 FPS-a. U oba slučaja, ako planirate upaliti RTX, računalo će vam se mučiti. Trenutačno podršku imaju samo Nvidijine kartice, a ako nemate 3080 ili 3070, teško da ćete i sada DLSS-om doći do magične brojke od 60. Cyberpunk definitivno izgleda najbolje kada upalite RTX, ali je udarac na performanse toliko vidljiv da se trenutačno ne isplati koristiti ga, osim ako vam računalo to ne dozvoljava. S druge strane, ako imate verziju za PS4 ili Xbox One, nećete se uopće usrećiti. Igre na obje stare konzole jedva rade, a problemi koji su na PC-ju, dodatno su istaknuti. To je sigurno razlog zbog kojeg CD Projekt nije davao kôdove za recenziju za konzole, nego samo za računala.

I za kraj usporedite i sami kako izgleda igre na Ultra postavkama bez i sa RTX-om: