Kada smo prije par dana na Steamu krajičkom oka opazili prvijenac belgijskog Clever Trickster Studija, srce nam je toliko snažno poskočilo da ga naprosto nismo mogli preskočiti.

Ne toliko zbog vampirske tematike ili menadžerskog žanra (iako nam ni jedan ni drugi nisu mrski), koliko zato što smo u dotičnome prepoznali idealnu priliku da makar i virtualno ostvarimo hrvatski san. Drugim riječima, da napokon i mi otvorimo taj najopjevaniji od svih ugostiteljskih objekata, u narodu također znan i kao birtija.

Oboružani glogovim kolcem, vijencem od češnjaka, krunicom i politrenkom blagoslovljene vode, stoga smo se nadobudno upustili u Blood Bar Tycoon (BBT), a ne bi li dokazali da i u nama čuči jedan prvoklasni poduzetnik...

Eh, koliko se samo BBT isprva obećavajućim činio, čak i usprkos bezveznom tutorialu (pomakni kameru lijevo, pa desno...) te neočekivanom izostanku uvodnog filmića koji bi nas koliko-toliko uvukao u (nepostojeću) priču.

Vidite, baš kao što to i priliči jednoj poštenoj menadžerskoj simulaciji, i u BBT-u započinjete na samom dnu, s ciljem da najveću rupčagu u Crimson Cityju pretvorite u nešto manju rupčagu u koju će i živi i neživi poželjeti navratiti. No, dok u većini sličnih igara bolnicu, školu, zabavni park itd. valja voditi savjesno i po propisima, ovdje ćete, pak, biti primorani prigrliti jedan osvježavajuće pakleni poslovni model.

Naime, u BBT-u čitavo ćete vrijeme zapravo paralelno voditi dva komplementarna lokala, od kojih će jedan biti rezerviran za stok... cijenjenu ljudsku klijentelu, a onaj drugi, pogađate, za simpatične zubonje željne dobre kapljice. Dakako, kapljice krvi, a kojom ćete se opskrbljivati tako što ćete pijane i hipnotizirane ljudske mušterije sprovoditi u posebnu prostoriju u kojoj će ih još posebnija mašinerija revno pretvarati u glavni sastojak slankastih koktelčića.

E sad, kako to obično biva s ovako delikatnim operacijama, sve što može poći po zlu prije ili kasnije uistinu će i poći po zlu.

Recimo, dogodit će vam se da neki nepopravljivi sebičnjak tijekom nedobrovoljnog darivanja krvi izdahne, primoravajući vas tako da se brže-bolje neprimjetno riješite njegova tijela (kašljuc... kanalizacijski otvor). Ili da vaš ponos i diku posjeti isuviše radoznala inspekcija koju nećete moći podmititi šuškavom kuvertom. Ili, pak, da se neki nestrpljivi krvopija odluči poslužiti sam te vam tako na vrat natrpa lovce na vampire koji će zdušno izdemolirati i lokal i uposlenike.

A da i ne spominjemo da ćete istovremeno morati voditi računa o sijaset drugih aspekata upravljanja jednim možda neobičnim, ali ipak pristojnim ugostiteljskim objektom. Od likvidnosti i natezanja s povampirenim lihvarima, preko davanja zaduženja konobarima (posluživanje gostiju, čišćenje, uklanjanje trupala...), pa sve do prestižnosti lokala, a koju ćete „bildati” tako da ga načičkate s dovoljno dekoracija da se i Mirjani Mikulec zavrti u glavi.

Ali to još uvijek nije sve jer vaši će udarnici također imati vlastite potrebe, osobine i spešl abilityje, pomoću prikupljenih „istraživačkih bodova” otključavat ćete nove tehnologije, dok ćete spravljena pićenca, pak, moći preprodavati u svrhu popunjavanja budžeta.

Pridodamo li pobrojanom još i mogućnost podešavanja/nadograđivanja ekstraktora krvi ili, primjerice, razmaženost klijentele koja baru neće ni prismrditi ako joj se tematski ne sviđa, mogli biste zaključiti da je BBT jedna zavodljivo kompleksna igra.

Tu biste se, međutim, ipak poprilično prevarili. Vidite, jednom kada izgradite potrebne prostorije, zaposlite dovoljno miniona te odredite djelatnosti kojima će se baviti, igra će se (barem na standardnoj razini težine) praktički igrati sama. Prevedeno: bez neke prevelike potrebe za dadiljanjem miniona ili ugađanjem gostima, a kojima će mahom biti dovoljno tek to da imaju što za popiti. Naravno, pod uvjetom da ne posvjedoče kakvom nepriličnom činu jer u tom će ih slučaju zahvatiti panika s kojom ćete se ipak morati promptno razračunati.

Izuzmemo li neporecivu tematsku raskoš barova (cyberpunk, gothic, industrial, country...), neće se BBT, avaj, moći pohvaliti ni kada je posrijedi količina sadržaja. I ne mislimo pritom tek na skroman broj dostupnih napitaka, tehnologija ili prostorija (jedna za ljudsku klijentelu, jedna za vampirsku, jedna za „obradu” prvospomenute i nezaobilazni toalet).

Naime, ciljevi glavnih i sporednih misija u BBT-u mahom su toliko repetitivni („Proizvedi xy ovih napitaka”, „Ugosti xy onih vampira” i sl.), da će vam najvjerojatnije biti drago da igra sadrži svega šačicu razina.

Tim više što ćete se svako malo također morati hrvati i s nekonvencionalnom building modom koji ne dopušta gradnju/rušenje zidova (!?), već isključivo kreiranje novih, odnosno proširivanje postojećih prostorija. Baš kao i s kojekakvim bugovima (npr. „zamrzavanje” NPC-jeva koje ponekad neće riješiti čak ni ponovno pokretanje igre), a na čijem otklanjaju ekipa iz Clever Trickster Studija marljivo radi od izlaska igre.

Uzalud stoga, kad se sve zbroji i oduzme, i simpatična (premda skromna) grafika, i pitka (premda nepamtljiva) mjuza, i uvrnuti (premda nijemi) likovi, kad se BBT jednostavno nije dovoljno dugo krčkao, a da bi se na ikoji način izdigao iz čistog prosjeka.

 Igrano na PC-ju.