Ako ste prije 10 ili više godina skupili hrabrost, lagali ženi koliko to sve košta, skupili potrebne novce i kupili opremu za svoj kućni kokpit, vrlo je vjerojatno da je i dalje koristite zato što jednostavno ništa bolje nije izašlo u međuvremenu. Vaši prijatelji koji peglaju po konzolama u međuvremenu su potrošili tucet gamepadova, oni koji briju na simulacije vožnje svake godine imaju priliku kupiti novi volan, novu bazu za volan s boljim i jačim haptičkim efektima (ono što se prije zvalo „force feedback“), zamjenske volane za tu bazu (koji su sada kompletna mala računala s LCD ekranima), nove pedale,  automatske i ručne mjenjače, stolice… Štogod vam padne na pamet, za ljubitelje simulirane vožnje izlazi neprestance, dok nama letačima daju na kapaljku, pa onda ti ne budi Kalimero…

HOTAS je skraćenica za „hands on throttle and stick“ – manje ili više ergonomski sustav upravljanja zrakoplovom gdje su kontrole gasa i pilotska palica toliko nakrcani raznom dugmadi, prekidačima, rotacijskim enkoderima i sličnim da je pilotu rijetko potrebno da skida ruke s njih i koristi neke druge kontrole u kokpitu.

Srećom, zadnjih nekoliko godina stvari se popravljaju, pa se pored uobičajenih njuški na tržištu HOTAS-a (Logitech, Thrustmaster, Saitek…) pojavljuju i neki novi klinci sa svojim proizvodima od kojih neki (Virlpil, WinWing…) čak i brišu pod donedavna neprikosnovenim Thrustmasterom.

Naravno, ne trebaju svi ni jedno ni drugo (ni treće) već ima potencijalnih kućnih letača (tu ubrajamo čak i vas, ljubitelje svemirskih SF-ova...) koji bi samo probali ima li smisla zamijeniti miša i tipkovnicu ili gamepad koje sada koriste za letenje nečim prikladnijim.

Apsolutno ima – najgora palica za letenje je neusporedivo bolja od bilo koje kombinacije tipkovnice i miša ili letenja gamepadom. Dapače, dok je gotovo nemoguće svladati dobru tehniku letenja s bilo kojom tipkovnicom i mišom, korištenje i najlošije i najjeftinije palice izuzetno je jednostavno i jamči i bolje i preciznije manevriranje i neusporedivo bolja slijetanja i polijetanja od koprcanja po tipkama bilo na gamepadu bilo na tipkovnici.

Objasnivši sve to, vrijeme je da krenemo s preporukama za kupnju.

Palice i HOTASI u našem probiru su poredani po cijenama, a ne po kvaliteti! Dakle, imajte na umu da nešto što je skuplje ne mora biti bolje, a posebno ne bolje za vaše potrebe. 

Imajte na umu da su letačke palice uglavnom karakteristika lovačke avijacije i/ili vrlo laganih sportskih zrakoplova kao što su jedrilice (iznimka su Airbusevi koji svi od najmanjeg do najvećeg A380 koriste letačku palicu), dok se u civilnoj avijaciji uglavnom koristi upravljač. Bez obzira na to, letačka palica je posve dobra i za one koji žele upravljati Boeingom ili LearJetom ili Cessnom Citation uz (kasniji) dodatak kvadranta s kontrolama gasa, modula za radio, navigaciju itd.

Ukratko, s palicom se počinje.

1. Thrustmaster T.Flight Stick X

Tko želi brzu tranziciju s tipkovnice na igraću palicu, vjerojatno najbezbolniji prijelaz nudi T.Flight Stick X. Thrustmasterova palica za početnike nudi 12 programabilnih dugmića (nisu Đenkini) i četiri osi upravljivosti (kormila dubine i pravca, eleroni i kontrola gasa) te kompatibilnost s PC-om, PS3, PS4 i PS5.

Palica je varijanta Thrustmaster T.Flight HOTAS-a X i to je vidljivo i na prvi pogled i na prvi dodir. Baza palice se, na žalost, ne može trajno ili polutrajno pričvrstiti na podlogu (stol ili neku podlogu koju ćete instalirati na svoju radnu odnosno igraću stolicu) već se problem stabilnosti trudi riješiti širokim i stabilnim postoljem koje je dodatno otežano olovnim pločicama što daje (ne baš posve istinit) dojam robusnosti i čvrstoće.

Kažemo ne baš posve istinit jer tehnička izvedba palice bitno zaostaje za ergonomijom i vizualnim dojmom pa je tako zglob krhke, osjetljive i bolećive naravi pa ga nemojte previše opterećivati. Ovo posebno vrijedi za one koji se pretjerano užive u igru pa misle da će bolje skrenuti ako jače i mimo ograničenja pritišću i vrte palicu na sve strane dok ona škripi pod njihovim moćnim, muževnim rukama ojačanim dizanjem mamine šalice s kakaom.

Na žalost, ovakvo baratanje palicom nema većeg efekta na samu igru, ali ima velikog efekta na trajnost palice.

Općenito, smatrajte da sve palice u cjenovnom razredu ispod 200 eura pate od pretjerane osjetljivosti i tome prilagodite vaše pilotiranje.

U nas, pak, T.Flight Stick X spada u najjeftiniji razred palica s imenom – svega 40-tak eura košta novi novcijati, polovni ćete vjerojatno naći i za manje novaca, što mu je vjerojatno najveća vrlina (pored ergonomičnosti i oku ugodnog izgleda).

2. Logitech Extreme 3D Pro

„Zašto ti, Galiću, preporučaš ovu palicu kad čitav Internet zna da je mrziš?!“, zapitat će se netko sumnjičav. Kakva je ovo sada smicalica?! Nema smicalice i istina je da ovdje potpisani mrzi.

Međutim – povijest je pokazala da kad u dućanima nema niti jedne letačke palice (tijekom COVID karantene, recimo) – tu je Logitech Extreme 3D Pro, stare zalihe, ima ga kupiti u svakom drugom dućanu i trgovačkom centru i – radi.

Ružan, neudoban i općenito antiergonomičan, napravljen da uvrijedi i ozlijedi i od najtvrđe i najgrublje plastike poznate Čovjeku, Logitech Extreme 3D Pro – radi. I donosi sve osnovne funkcije koje početniku koji se tek uči računalnom letenju (koje će možda jednoga dana dovesti i do pravog letenja).

Pored kontrole elerona i kormila dubine, tu je i kontrola kormila pravca. Palica se, naime, zakreće po uzdužnoj osi, što je često rješenje za upravljanjem kormilom pravca kod letačkih palica za kompjutere i doslovce nepoznato u stvarnom letenju. Pored toga, na bazi se nalazi i kontrola gasa, šest dugmadi/prekidača kojima možemo dodijeliti funkcije u programu u kojem ga koristimo te još šest dugmića na palici i šeširić koji se može koristiti za mijenjanje pogleda u igri, odnosno u stvarnosti je obično četverosmjerni i ima funkciju trimera komandi nagiba i visine.

„Snaga prirode spremljena u malo“, odnosno osnovne funkcije letenja spremljene u jedan proizvod koji se može koristiti.

Istina, nema nikakav sustav učvršćivanja na stol, radnu površinu ili neku drugu plohu gdje ga mislite koristiti pa će te ga morati jednom rukom pridržavati dok njime letite, a sva dugmad na njemu je izuzetno tvrda, gruba i neugodna za korištenje i k tome postavljena tako (posebno četiri dugmeta na vrhu palice i dugme pod palcem) da se morate iskreveljiti da bi ih pritisnuli.

Mehanizam je, pak, tvrd s kardanom/zglobom tipa „kuglica u čašici“ što uz dodatak rotacije palice po uzdužnoj osi dovodi do relativno brzog uništenja palice. Ipak, sigurno će vam potrajati barem godinu-dvije, a vjerojatno i dulje jer ako vam se letenje dopadne, kupit ćete nešto bolje puno ranije, a ova će vam stajati u ormaru kao rezerva.

U nas je najniža cijena u dućanima nešto ispod 60 eura, a može se kupiti polovna (obavezno isprobati je li mehanizam uništen) i za dvije trećine cijene pa i manje.

Ukoliko se tek otiskujete u svijet simulacija, ovo je vjerojatno najbezbolnija investicija u osnovnu opremu koja radi i koju uvijek možete prodati dalje ako vam se ideja ne dopada.

3. Thrustmaster T.Flight HOTAS X

Iako pod tada drugim imenom (Thrustmaster Wingman), ovo je praktički isti model „HOTAS-a“ na kojem je ovdje potpisani započinjao svoje prve sate računalnog letenja (bez tipkovnice i miša) pa je možda i preblag i previše emocionalan kad piše o njemu. Termin HOTAS smo stavili pod navodnike jer se radi o strašno pojednostavljenom dizajnu u odnosu na prave HOTAS sustave, ali nominalno ipak spada u njih – i letačka palica i kontrola gasa na sebi imaju dodatne kontrole za upravljanje letačkim sustavima, pa iako ih nema toliko kao na nekim bitno skupljim i uređajima, za lagano letenje, posebno neke simulacije elisnih aviona ili jednomotornih mlažnjaka, rijetko da ćete trebati dizati ruku s uređaja da biste nešto pritisnuli na tipkovnici ili na nešto kliknuli mišem.

Kako je sa slika vidljivo, uređaj se može koristiti kao monolitni komad ili razdvojiti na dio s palicom i dio s komandama gasa i staviti svaki na svoju stranu. Ovo je jako zgodno jer tipkovnica onda može stajati između ova dva dijela HOTAS-a i biti korisna kada neka od kontrola nije dostupna s niti jednoga od njih dva.

Od loših stvari navedimo da je zglob/kardan uređaja također tipa „kuglica u čaši“, s tim da kroz kuglu zgloba prolazi trn palice unutar kojega se nalazi šupljina kroz koju prolaze žice iz palice do matične ploče uređaja... Ukratko, ako koristite palicu i za upravljanjem kormilom smjera okretanjem po uzdužnoj osi, posebno ako ste vatrene naravi, očekujte da će nešto u zglobu vrlo brzo „krcnuti“.

Srećom, na komandi gasa postoji još jedna analogna kontrola, klackalica s njene prednje strane koja se može koristiti kao alternativna kontrola kormila što svakako preporučamo ukoliko želite da vam palica potraje. (Ako ste ozbiljni ljubitelj simulacija, na kraju ćete ionako kupiti odvojene pedale kormila i ni klackalicu ni kontrolu kormila na palici vjerojatno nećete više ikada koristiti za bilo što).

Za razliku od TM-ovih palica s oznakom T16000 koje označavaju magnetski senzor (hall sensor) koji traje praktički vječno – magnet na kraju palice ili neke druge kontrole se pomiče pored senzorskog čipa koji na osnovu promjena magnetskom polja vrlo precizno bilježi pomake, T.Flight koristi klasične potenciometre koji s vremenom mogu izgubiti preciznost ili se posve pokvariti. Koliko je to realna opasnost nismo sigurni jer mi to još nismo doživjeli na bilo kojoj od palica s klasičnim potenciometrima, ali spominjemo ovo jer drugdje korisnici to navode kao moguću manu.

Iz osobnog iskustva baš s ovim Thrustmasterovim HOTAS-om vjerujemo da će prije otići nešto drugo, komad plastike kućišta ili zglob palice, nego potenciometri. Barem je ovdje potpisanome sve drugo otišlo, ali potenciometri baš i ne.

Što se ergonomije tiče, nakon Logitechove palice koja komforna poput vožnje u stočnom vagonu u kojem ste se našpranjili na neobrađeni drveni pod, T.Flight daje dojam vožnje u nekom luksuznom autu. Francuskom, recimo, koje će potrajati bitno kraće nego stočni vagoni koji se koristi sto godina, ili mnogi drugi auti, ali će svom vlasniku donijeti daleko više zadovoljstva.

T. Flight ima i mogućnost programiranja tipki „on-the-fly“ na samoj palici bez potrebe za definiranjem unutar programa u kojem je koristite i ovako spremljena konfiguracija ne briše se ni nakon iskapčanja palice iz računala.

Usput, usprkos manama, T.Flight je vrlo popularan među letačima pa je s Interneta moguće skinuti hrpu različitih, a besplatnih profila na Internetu za X-Plane, DCS, MSFS, Star Citizen, Elitu i druge avio- i SF simulacije.

Cijene što se tiče, svega je 15-tak eura skuplji od prethodnika, ali za taj novac daje mnogo više funkcionalnosti i ugodnosti, iako ne možda i dodatnu trajnost.

4. Thrustmaster T16000M FCS HOTAS

Evo nas i na ranije spomenutoj kombinaciji palice i kontrole gasa koja dolazi u paketu po nešto nižoj cijeni nego da svaki dio kupujete odvojeno – 125 eura je najniža cijena paketa koju smo mi našli.

Kako smo samu kontrolu gasa već opisali zadržat ćemo se na palici (T16000 FCS) koja je vrlo precizna (zahvaljujući magnetskim senzorima) i nije potrebno nikakvo rekalibriranje tijekom njenog radnog vijeka osim eventualno na samom početku kada ste je prvi puta spojili na računalo.

Nominalno je pogodna za korištenje za ljevake i dešnjake, ali kada se kupuje u paketu s kontrolom gasa koja je samo za lijevu ruku, onda je ova samo za dešnjake. Dugmad na postolju je loše raspoređena i ovisno o tome kojom rukom držite palicu  ta polovica (za ljevake na lijevoj strani, za dešnjake na desnoj) je teško dostupna, odnosno morate skinuti ruku s palice što je u totalnoj suprotnosti s načelom HOTAS (hands on throttle and stick).

Ukupno ima čak 16 dugmadi (od toga šest teško  dostupno, kako smo već rekli), četiri osi koje uključuju kontrolu kormila i gasa, te osmosmjerni šeširić.

Sama palica, koja se na opip doima robusno (teža od kilograma – od 1,2 do 1,3 kilograma ovisno o tome što vas zapadne) ne dobiva od nas preporuku van ovoga paketa. Prividna masivnost dolazi od metalnih utega koji otežavaju bazu, a konstrukcijski je rješenja zgloba i dalje isto kao i na drugim Thrustmasterovim palicama. Glavni okidač (dugme broj 1) je napravljen više da bi dobro izgledao za one koji vole napadno arkadni izgled svoje igraće periferije, nego da bi bio izdržljiv pa oni koji vole pucati (a tko ne voli?) i to rade često će ga brzo polomiti jer je plastika problematična, posebno kad odstoji par godina i postane krta.

Ipak, iako samu palicu ne smatramo idealno konstruiranom, ukupno kombinacija s kontrolom gasa ovo čini zgodnim paketom za one koji se tek počinju malo ozbiljnije baviti simulacijama s obzirom na neveliku cijenu. (Znamo da se nekome, s pravom, 125 eura može učiniti ne baš tako jeftinim, ali ovdje govorimo o specijaliziranoj igraćoj opremi gdje gornje granice praktički nema, ovisno o tome kako i koliko želite opremiti svoj kućni kokpit pa je u tom kontekstu ovo jeftin HOTAS.)

Ukratko, ako želite nešto više, ali još niste spremni stupiti u kategoriju HOTAS-a preko 200 eura ovo je pristojno rješenje.

5. Turtle Beach VelocityOne Flightstick

Dva razloga zbog kojega smo VelocityOne uvrstili u ovaj izboru su nevjerojatna količina tehnologija i rješenja koje je vrlo neobično (ili nemoguće) naći u jednom ovakvom proizvodu po ovoj cijeni i činjenica da smo odlučili imati okruglih 10 preporuka u izboru. Naime, kada se radi o kvaliteti izvedbe, veliki dio onoga što VelocityOne nudi nije onakvo kakvo izgleda kada se čitaju karakteristike s papira.

Za početak ono dobro: čak 27 programabilnih tipki (plus šeširić za mijenjanje pogleda za one bez TrackIR, FreeTrack ili nečeg sličnoga odnosno bez VR naglavnika), integrirani LCD ekran na vrhu palice, trackpad (isto na vrhu palice ispod ekrana), osam osi kontrole od čega dvije palice za kontrole gasa ili kontrolu flapsova i gasa ili što već želite. Tu je i prolazni 3-milimetarski audio-utor za slušalice i mikrofon, mogućnost podešavanja osvjetljenja tipki i čak Bluetooth aplikacija za Android i iOS za spajanje s palicom, koja uglavnom ne radi, barem na Androidu.

Palica je podesiva za dešnjake i ljevake, a pored obične dugmadi u dnu baze ima i „licenciranu“ (!) dugmad s Xbox gamepada jer je očito namijenjena prvenstveno za igranje na Xboxu, a tek potom na PC-u.

Za relativno laganu kombo-palicu s hrpom funkcija (oko 800 grama ukupne težine) VelocityOne ima pretjerano tvrde opruge što znači da ćete ga nehotice pomicati po stolu ako ga permanentno ne pričvrstite, što je moguće, ali potrebno je na podlozi na kojoj ga koristite izbušiti rupe za M5 vijke, tri komada, koji se isporučuju s njime.  Trackpad na vrhu palice je nevjerojatno malen, manji od četvornog centimetra i vrlo neprecizan tako da trebate posve zaboraviti da uopće postoji.

Neobično rješenje je i rotirajući prsten montiran na bazu (metalni dio u oko donjeg dijela palice) koji se koristi za odabir stavki iz menija u igrama. Kotačić za selekciju/trim na vrhu palice ima premalu rezoluciju pa kada ga koristite za odabir stavki u meniju gotovo je nemoguće nabosti onu koju želite (preskače). Srećom, može se koristiti kao kotačić trima, što mu daleko bolje leži.

Kontrole zakrilaca/gasa imaju premalu rezoluciju na minimalnim i maksimalnim otklonima, što kod gasa nije problem, ali kod zakrilaca se ova znaju sama spontano dignuti ili spustiti za jedno mjesto usred letenja iako ih niste dirali. Mrtva zona (deadzone) u kojoj se ne registriraju pomaci palice je također neobično prevelika.

S obzirom da se radi o novoj palici ne može se govoriti još o tome je li prikladna za višegodišnje korištenje, ali se može govoriti o tome koliko su dobro implementirane tehnologije i ideje koje su vrlo dobro zamišljene. Na žalost, osjetno manje dobro su izvedene u praksi, iako se čini da je dio problema softverske prirode, odnosno da će se nadogradnjama firmwarea/drivera vjerojatno popraviti.

Za one koji se igraju na Xboxu i ljubitelji su MSFS-a, ovo je vjerojatno najpraktičnije rješenje, pa im ga možemo preporučiti.

6. Logitech X-52 i Logitech X-52 Pro

Sjećate se one scene iz Maratonaca: „'Ko je vas poznavao, ni smrt mu neće teško pasti…“? Ovo vrijedi za Logitechovog veterana, sustav X-52 jednako sada kao i prije 19 godina kad je pod imenom Saitek X-52 prvi puta izašao. Netko bi pomislio da je činjenica da je isti proizvod 19 godina na tržištu sama po sebi dokaz kvalitete, ali mi mislimo da se radi samo o nevjerojatnom marketingu i dizajnu koji je pogodio svoju ciljnu publiku.

Radi se o HOTAS-u koji se na prvi pogled čini „esef“, „mrak!“ i svi ostali uzvici udivljenja koji izlaze iz prosječnog 13-godišnjaka, ali - to je samo na prvi pogled. Iako je uređaj nakrcan kontrolama, konačna izvedba je problematična i morate naći neki poseban razlog – igru koja podržava baš neku kombinaciju kontrola na X-52 koju niti jedan drugi HOTAS ne podržava – da biste si opravdali kupnju.

Palica ima osam programabilnih dugmadi (preko ST Programming softvera za koji vrijedi isto što i za Thrusmasterov TARGET – ne radi i ne valja), dvopoložajni glavni okidač, dva šeširića, rotacijski selektor moda, mogućnost podešavanja ručke za različite veličine ruku i pored nagiba i visine i kontrolu kormila vrtnjom po uzdužnoj osi (tzv. rudder twist). Kako je zglob mehanizma (kardan) tipa kuglica u čašici i to k tome od vrlo slabašne plastike, ovo je jedna od prvih stvari koje odu na X-52. Druga stvar koja otkaže poslušnost su potenciometri koji su klasični analogni i ne baš od neke kvalitetnije sorte, a hall-effect magnetskih senzora nema.

Sve tipke na palici ostavljaju dojam plastične krhkosti (jer su kao i sve ostalo od ne baš izdržljive niti debele plastike), klaparaju, ima problema s centriranjem osi (često usred igre morate ponovo centrirati sve živo i tako… nakon par dana početnog oduševljenja počnete razmišljati o svom starom Genius joysticku koji ste kupili za 15 eura i kojeg ste jednom kalibrirali i nikad više).

Kontrola gasa je jednostruka (problem ako letite bilo koji dvomotorni avion – F-18, F-14, MiG-29, Su-27, 29, 35…), a sve što se tiče kvalitete dugmadi i potenciometara vrijedi i za ovaj dio HOTAS-a. Neobičnost, kako u doba izlaska X-52, tako i sada, je LCD ekrančić na bazi kontrole gasa kojega možete koristiti kao štopericu. Koja vam „devet tisuća posto“ nikada ni u kojoj igri neće zatrebati.

Ako vas sve ovo nije odvratilo, čini se da manje zahtjevna publika, ljubitelji SF simulacija koji se ne žele baš „iskrcati“ za Warthog, WinWing i Virlpil često uzimaju ovaj (ili Pro verziju – opis slijedi) HOTAS jer je obilje tipki odgovara za svemirsko letenje, a ostali problemi vezani uz kvalitetu izrade su im manje vidljivi ili posve nevidljivi.

S obzirom na kvalitetu smatramo da bi cijena X-52 trebala biti upola manja, ali uređaj ima i svojih prednosti – podržan je od strane praktički svih simulatora i SF-simulatora, moguće je skinuti (besplatno) hrpu profila za najrazličitije simulacije, postoji velika baza korisnika koji se međusobno ispomažu (što im drugo preostaje…) i po nama je u rangu preporuke za kupnju fiće ili zastave 101: „za one koji vole vikende provesti popravljajući svog ljubimca“.

Najveća promjena Pro verzije X-52 je boja, koja je sada crna, a ne metalno-siva kao kod običnog X-52 i zamjena analognih potenciometara hall—effect senzorima (samo za registriranje glavnih osi pomaka). Nešto malo je promijenjen i dizajn, ali se i dalje radi o identičnom broju dugmadi, klizača, šeširića i famoznom LCD-u sa satom koji je nominalno višefunkcijski.

Naime, teoretski je moguće isprogramirati ovaj LCD da pokazuje podatke iz igre (ukoliko ova podržava X-52(Pro)).

U praksi su, međutim, dva problema – driveri su bugoviti i ovo funkcionira s prekidima ili ne funkcionira, a k tome su kontrole LCD-a „prtljavo“ izvedene da je lakše koristiti virtualne kontrole u igri - primjerice, podešavanje radijske frekvencije radio-stacka u avionima na monitoru, klikanjem mišem ili preko tipkovnice ili bilo kako, nego korištenjem fizičkih kontrola na X-52 i X-52 Pro.

Po nama najveći problem izvornog Saitekovog dizajna – „3D twisting rudder“, odnosno nejaki zglob koji mora to trpjeti, ostao je isti – „kuglica u čašici“ i sklon je pucanju.

Ukoliko namjeravate u budućnosti uložiti u odvojene pedale kormila (bilo koje pedale kormila koje se spajaju na računalo preko USB-a rade s bilo kojim HOTAS-om koji ima ili nema već ugrađenu kontrolu kormila, tako da se oko toga ne morate brinuti) i obećate sebi da nećete divljati s palicom, onda novi magnetski senzori imaju smisla umjesto starih analognih potenciometara, s tim da klizač na kontroli gasa i dalje koristi analogni potenciometar i problematičan je.

Kao i kod starije verzije, svijet je prepun korisnika i ovoga HOTAS-a, njihovih gotovih profila za sve moguće igre (mislimo da je bolji za korištenje u SF simulacijama nego u aviosimulacijama), a i cijena nije astronomska – najniža koju smo mi našli je 155 eura za novi X-52 Pro.

7. Logitech X-56 HOTAS

Treći pokušaj kako se pravi HOTAS – ovoga puta s dvije odvojene palice gasa koje omogućuju kontrolu dva motora, mlazna ili bilo kakva druga, bez LCD-a za koji su napokon shvatili da više bode oči korisnicima po tome što ne može nego da ih rajca time što bi teoretski trebao moći.

Iz nekog razloga, Logitech je ponovo odlučio magnetske senzore staviti samo na X i Y osi, a ostale osi (dvije osi gasa, klizač na palici) koriste analogne.

Zglob palice je i dalje onakav kakav je bio na da prethodnika tako da će energična vrtnja kormila dovesti do njegovog pucanja nakon nekog vremena, a rotacijski enkoderi na palici gasa su također problematične kvalitete, kao i sama palica gasa koja kod nekih korisnika radi bez problema, a kod drugih ima problema s kalibracijom i registracijom pomaka. Izgleda kao konstrukcijski problem pogoršan slabom izlaznom kontrolom kvalitete.

Iako je kad radi ovo moćan sustav (zahvaljujući magnetskim senzorima na Y i X osi nećete morati usred igre rekalibrirati centar kao kod analognih potenciometara) ima stanoviti element „lutrije“ koji će vas konkretni uređaj dopasti.

Cijena je oko 200 eura (ovisno o dobu godine može varirati 10% gore dolje, sada je trenutno par eura ispod ove granice jer su se svi ranijih mjeseci isprsili za božićne i novogodišnje praznike) i ako imate sreće s vašim primjerkom i svakako ne koristite palicu za kontrolu kormila već to radite na bilo koji drugi način – odvojenim pedalama ili preko tipkovnice, te ako ste prije u SF- nego u aviosimulacijama – možete i to pogledati.

Najveća prednost X-56 HOTAS-a u odnosu na X-52 i X-52 Pro je veći broj dugmadi i rotacijskih enkodera što daje mogućnost kontroliranja većeg broja sustava s HOTAS-a bez posezanja za tipkovnicom i mišem.

S druge strane, problemi kvalitete uz osjetno višu cijenu od prethodna dva sustava dovode opravdanost više cijene u sumnju.

Usput, RGB pozadinsko osvjetljenje će se vjerojatno dopasti ljubiteljima SF simulacija i dobro izgleda u mraku.

 8. Thrustmater Warthog A-10C

Kad se pojavio prije 13 godina, ovo je bio HOTAS s kojim se niti jedan drugi nije mogao mjeriti. Posebno dobar potez je bio taj što je izlazak palice sinkroniziran s novim modulom A-10C Warthoga u DCS-u pa su kontrole gasa (i pripadajuće kontrole autopilota i motora, zakrilaca itd.) na postolju preslikane sa stvarnoga A-10C Warthoga kao i letačka palica. Ako je vjerovati Eagle Dynamicsu, Thrustmasteru (kojega je kasnije kupio sadašnji vlasnik Guillemot) i profesionalnim pilotima, to je to – kontrole gasa (throttle quadrant) i palica u pravom Warthogu izgledaju točno tako. Kako je palica izmjenjiva (bez potrebe za mijenjanjem osnovnog mehanizma postolja) Thrustmaster je u međuvremenu izbacio i palice modelirane prema onima na F/A-18C i F-16C, pa ne trebate kupovati kompletan HOTAS, već samo zamjensku palicu (i dalje stravično skupu – od 150 do 200 eura ovisno o dućanu).

Kao što smo više puta pisali, radi se o izuzetnom komadu opreme, u metalnim kućištima, robusnom, masivnom (zajedno oba dijela teže oko 7 kilograma) i pouzdanom – s jednom manom – „kuglica u čašici“ zglob palice. Iako ova nema mogućnost vrtnje po uzdužnoj osi jer se očekuje da ovo kupuju entuzijasti koji imaju odvojene pedale za kontrolu kormila, svejedno i mrdanje u X i Y osi je dovoljno da uništi zglob. Svojedobno smo imali tekst u Bugu kako riješiti ovaj problem i napraviti pravi kardan – „Warthogov novi kardan – kad palica lupeta“, a baziran na Psyrgovom rješenju s Thingiversea (V2.0 Thrustmaster Warthog replacement gimbal by Psyrg - Thingiverse) za koje morate imati 3D pisač ili dati nekome s 3D pisačem da vam ispiše dijelove. Dosta gnjavaže za komad opreme koji košta od 400 do 500 eura, ovisno o dućanu i dobu godine.

Rekavši to, praktički ne postoji neka druga ozbiljnija mana koju bismo naveli. Dugmad  i na palici i na kontrolama gasa je „vječna“, oba dijela koriste magnetske senzore za registriranje pomaka tako da nema nikakvog gubitka centra ili potrebe za kalibriranjem usred igre. Thrustmaster/Guillemot povremeno izbacuje nadogradnje BIOS-a i doslovce nikad nadogradnje svog softvera za programiranje TARGET za koji smo već rekli da ništa ne valja (jer ne radi), ali to i nije toliki problem jer sve aviosimulacije i SF simulacije već imaju gotove profile za ovaj HOTAS i k tome se s Interneta može skinuti beskonačan broj profila koji su korisnici sami radili, bilo prema „osjećaju“ bilo prema funkcionalnosti preslikanoj s pravih aviona.

Iako je HOTAS pravljen prema onome u američkom jurišniku A-10C, može se bez problema koristiti i za upravljanje drugim vojnim, pa i civilnim avionima – činjenica da ima kontrole gasa za dva motora čini barem throttle quadrant pogodnim za letenje većine modernih putničkih aviona.

Rekavši sve to, zadnjih nekoliko godina Warthog definitivno više nije najbolje što se u toj cjenovnoj klasi može naći na tržištu. Svega malo skuplji, ali bitno boljeg dizajna su HOTAS-i iz Virpila i WinWinga koji su riješili sve nedostatke svog veličanstvenog uzora i skupili sve prednosti i rješenja koja je ovaj uveo u svijet HOTAS-a.

Nemojte nas krivo razumjeti – ako ga kupite sigurno nećete pogriješiti, posebno ako ga nađete na akciji ili polovnog po odgovarajuće umanjenoj cijeni, ali za malo više novaca može se naći i bolje.

9.WinWing Orion2 HOTAS Metal

Najjeftiniji iz serije vrhunskih HOTAS-a iz WinWinga je trenutno Orion2 HOTAS Metal, iako je moguće da će ovisno o dobu godine i dobavljivosti drugih modela neki drugi biti na akciji – ovome je nominalna cijena 725 dolara, a na akciji je trenutno dostupan za 400 dolara plus FedEX troškovi poštarine (oko 90 dolara za Hrvatsku) i carina šta vam Bog da i sreća junačka. Za sada WinWing (inače kineska tvrtka – toliko o tome kako „Kinezi rade samo smeće“…) za svijet isporučuje samo iz SAD-a, iako kažu da traže distributere i u EU, pa uskoro možda budemo imali više sreće i manje cijene nego su ove sada.

Za taj novac se dobiva aluminijska palica replika one iz F/A-18 (kao i kod Warthoga na istu bazu moguće je staviti druge palice koje se kupuju odvojeno) te dvostruka kontrola gasa s throttle quadrantom prepunim dugmadi, prekidača, šeširića itd. Za razliku od Warthoga, za WinWingov throttle quadrant moguće je dokupiti i različite palice gasa, također ovisno o tome koji se avion želi simulirati.

Ključna prednost pred Warthogom je mehanizam palice koji koristi tzv. sustav dvostruke klackalice (double cam) koji je superioran Warhogovoj kuglici u čašici i praktički neuništiv, te k tome isporučuje i opruge različite čvrstoće koje daju tvrđi ili mekši osjećaj mehanizmu.

Za palicu, kao i za Warthogove, postoje razni dodaci i ekstenderi (ukoliko doma slažete kokpit u kojemu je palica pričvršćena na pod kao što je slučaj kod pravih lovačkih aviona), a ukupno za sustav postoji veći broj dodataka i nadogradnji nego ih Thrustmaster nudi za svoj „flagship“.

Za one koji imaju novaca i entuzijazma.

10. Virpil Constellation Alpha Prime i CM3

Još jedan „dođoš“, skorojević u svijetu HOTAS-a je ruski Virpil koji „uništava“ svojim HOTAS-ima koji su luđački skupi i po mnogima apsolutno najbolje što se može kupiti u ovom trenutku bilo gdje. Kao i WinWing koristi dvostruku klackalicu, a zapravo nema ekvivalent ORION 2 ili Warthog HOTAS-ima jer nema gotove konfiguracije gasa i letačke palice već kupac sam slaže komponente pa je gornja kombinacija iz naslova naša ideja kako "jeftino“ (tojest najjeftinije moguće od ponuđenoga) složiti HOTAS.

Virpil Constellation Alpha Prime je, tako, „grip“, odnosno palica koja u ovom slučaju nije modelirana niti prema jednoj stvarnoj palici nekog borbenog aviona, ali je višefunkcijska i može se koristiti za bilo koju simulaciju aviona ili SF. Na službenim stranicama (VIRPIL EU - Home (virpil-controls.eu)) možete vidjeti da se nude kako desne, tako i lijeve palice, ovisno o tome koja vam je primarna ruka ili kakav kokpit slažete. Cijena 180 eura.

Zatim ide  „VPC MongoosT-50CM3 Base“ – baza na koju ide Alpha Prime palica. Košta 320 eura prema izlistu na službenim stranicama. Dupla klackalica i tako to.

Zatim idemo na kontrolu gasa „VPC MongoosT-50CM3 Throttle“ koja košta 350 eura.

Ukupna cijena je, dakle, 180+320+350 eura plus poštarina. I dalje jeftinije od RTX 4080 ii 4090, ali očito je krenulo oštro i imajte tablete za srce kraj sebe i ne dajte ženi ni slučajno da vidi kakve sajtove posjećujete. Recite joj da gledate pornografiju na Brazzersu, ako pita što ste se zajapurili.

Ukupno govorimo o 900 eura za najjeftiniju konfiguracija danas vjerojatno najboljeg HOTAS sustava koji možete kupiti kao fizička osoba, a ne kao školski centar za obuku pilota.