Problem sa stereoskopskom fotografijom je taj što je mnogi ne shvaćaju dovoljno ozbiljno. Ovo je stav dvojice vodećih svjetskih stručnjaka za ovu temu koji su nedavno objavili prvu iscrpnu povijest ovog fenomena. "'Stereoscopy: The Dawn of 3-D" nekonvencionalan je uradak francuskog povjesničara Denisa Pellerina i Briana Maya, fizičara, gitarista grupe Queen i vlasnika izdavačke kuće London Stereoscopic Company.

Prozor u svijet

Malo knjiga dolazi s popratnim optičkim instrumentom poput ove. Postoji dobar razlog za to jer čitatelji tako dobivaju i stvarni uvid u stereo slike iz 19. stoljeća. Instrument, takozvanu Sovu, dizajnirao je sam May koji je stereoskopiju poželio izvući iz zaborava.

"To je toliko živa i informativna vrsta fotografije da je zapravo zločin da je ljudi ne koriste stalno", kaže May.  

Nema sumnje da je stereoskop započeo vizualnu revoluciju koja je ljudima viktorijanskog doba otvorila prozor u svijet, baš kao što pronalazak perspektive umjetnicima omogućio da daju točniji prikaz 3D svijeta na ravnoj površini, pišu Pellerin i May.

Ključ uspjeha

Većina ljudi je znala za svijet samo kroz priče putnika i nesavršene drvoreze u ilustriranim časopisima tog vremena. Odjednom su imali na raspolaganju instrument koji ih je smjestio usred scena pred njihovim očima.

To im je omogućilo da vide spomenik, kip, krajolik, palaču ili salon u koji su gledali točno onakvim kakvim se doimao fotografu, i to u njegovoj pravoj dubini i čvrstoći.

Ključ dugotrajnog uspjeha stereoskopa ležao je u sposobnosti izdavača da ponude što više što kvalitetnijih slika. Marc-Antoine Gaudin svojedobno je napisao da "želja za ovim prekrasnim instrumentom nikada neće prestati pod uvjetom da će se znatiželja javnosti stalno hraniti, jer ona prirodno žudi za nečim novim cijelo vrijeme”.

Pomodna zabava

Pellerin i May bilježe trenutak kada je stereoskopija postala velika pomodna zabava svog doba, prije no što je pala u sjenu "ravne" fotografije. Autori su dali sve od sebe da razotkriju ulogu pionira, poput uglavnom zaboravljenog britanskog izumitelja Charlesa Wheatstonea.

Wheatstoneova rana opažanja, kaže Pellerin, bili su prvi koraci na evolucijskom putu prema tipu 3D digitalne slike koja se danas nalazi u medicinskoj opremi, VR naglavcima i softveru za dizajn proizvoda. To je bilo veliko otkriće, jer tridesetih godina 19. stoljeća nije postojala ni ravna fotografija.

Pa što je onda krenulo po zlu? Originalni London Stereoscopic Company, izdavačka kuća koju je May prije 16 godina vratio u život, imala je milijun stereoskopskih slika spremnih za prodaju. No, onda su se preko noći pojavile carte de visite, fotografske posjetnice koje su se dijelile među prijateljima i stavljale u albume. Ova preteča današnjih selfija bila je glavni krivac da stereoskopija padne u zaborav. 

Stereoskopija u svemiru

"Ljudi viktorijanskog doba bili su poput nas. Zapalili bi se za nešto i onda to preko noći zaboravili, tražeći novu zabavu. To je stereoskopiju dovelo na loš glas, kao da je riječ o kakvoj odbačenoj igrački", kaže May. "Stereoskopija je nezasluženo zaboravljena jer je riječ o vizualnoj revoluciji. Nažalost, ljudi jednostavno nisu shvatili njenu moć."

Kako bi potkrijepio ovu tvrdnju, May se osvrnuo na svoj trenutni rad u istraživanju svemira. 

"Većina timova koji šalju misije prema svemirskim objektima u Sunčevom sustavu koriste se stereoskopijom. Imao sam sreću da sudjelujem u programu New Horizons gdje sam izradio prvu stereoskopsku fotografiju Plutona. Bio je to jedan od najupečatljivijih trenutaka u mom životu", objašnjava May.