Svi su čuli za vestern, ali koliko je ljudi čulo za pojam „eastern“? Posrijedi je filmski žanr koji je nastao sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Hong Kongu i na Tajvanu, a sadrži (umjesto revolvera i travke kotrljavke) mnogobrojne prizore goloruke borbe, tj. koreografije koje se primarno zasnivaju na borilačkim vještinama, ponajprije onim istočnjačkim. Korijeni žanra su u kineskom „mačevalačkom filmu“, a na Zapadu je postao popularan zbog, među ostalim, stagnacije vesterna. Premda je u početku bio sinonim za kung-fu film, „eastern“ je u međuvremenu postao krovni naziv za akcijske filmove koji se oslanjaju na borilačke vještine, kolokvijalno nazivanih i „borilačkim filmom“.

Kad kažemo „borilački filmovi“, većina će prvo pomisliti na legendarne glumce (i kaskadere) poput Brucea Leeja, Jackieja Chana ili suvremenog lika Johna Wicka kojeg je utjelovio Keanu Reeves. Njihova je slava, dakako, zaslužena, ali svijet borilačkog filma daleko je širi, dublji i raznolikiji nego što se na prvi pogled čini. Ispod sloja globalno popularnih naslova kriju se i stotine manje poznatih filmova koji oduševljavaju vrhunskom koreografijom, kreativnom režijom i nevjerojatnom strašću prema borilačkim vještinama.

Ovi filmovi ne samo da prikazuju vrhunske borce i zadivljujuće scene sukoba, nego često nose i intrigantne priče o časti, iskupljenju, prijateljstvu i mnogim drugim temama. Nekad su u pitanju niskobudžetne produkcije koje su strašću nadoknadile skromne resurse; nekad su to filmski biseri koje su zasjenili blockbusteri. U svakom slučaju, zajedničko im je to što, pred očima publike, zaslužuju drugu šansu.

U nastavku donosimo popis manje poznatih, ali nevjerojatno uzbudljivih filmova koji pokazuju što se sve može dogoditi kada se talent, trud i sirova energija spoje na kolaborativnom projektu koji završi na filmskom platnu. Ovo nije lista najvećih, najpoznatijih ili najnagrađivanijih naslova — ovo je potraga za skrivenim blagom koje bi vas moglo oduševiti i natjerati da ponovno zavolite ovaj žanr. Ako ste ga uopće prestali voljeti.

Ninja: Shadow of a Tear (2013)

Počnimo s potencijalno najslabijim ostvarenjem s liste, no nikako i lošim uratkom – ako želite čistokrvni borilački film bez nepotrebnih filozofiranja, Ninja: Shadow of a Tear doći će vam kao naručen. Radnja prati Caseyja Bowmana (nindžu, bitno je napomenuti) koji nakon osobne tragedije kreće na put osvete. I to putovanje, kako i dolikuje, prožeto je nebrojenim polomljenim kostima i čitavim spektrom vratolomnih udaraca.

Ako ste ikad poželjeli vidjeti kako izgleda pravi, fizički zahtjevan, gotovo staromodni borilački film snimljen unutar modernih tehničkih standarda — Ninja: Shadow of a Tear je odgovor. Koreografije su brutalne, brze i precizne, a Adkins, pod redateljskom palicom Isaaca Florentinea, doslovno briljira u svakoj borbenoj sceni. Ovdje nema CGI trikova — samo čista vještina, krv, znoj i osvetnički bijes.

Shadow of a Tear koristi jednostavnu, gotovo arhetipsku radnju kao izgovor da se publiku odvede na nabrijanu akcijsku vožnju — bez kočenja, bez moraliziranja. Radnja doslovno služi samo kao pauza između scena unutar kojih Scott Adkins demonstrira zašto je jedan od najboljih akcijskih glumaca svoje generacije. Ako vam se svidio u Undisputedu, možda je upravo ovo film za vas.

Fatal Contact (2006)

Fatal Contact je priča o mladom čovjeku koji pokušava očuvati dostojanstvo u svijetu koji ga gazi – Wu Jing glumi naivnog mladića iz kontinentalne Kine koji upada u mračni svijet ilegalnih borbi u Hong Kongu. Akcija je vrhunska, bez pretjeranog stiliziranja, dok emocije daju filmu težinu rijetko viđenu u žanru. Film balansira vrhunsku koreografiju s ozbiljnijim temama (poput eksploatacije), borbene scene su sirove, brze i precizne, a Wu Jing, tada još na početku svog velikog uspona, pokazuje nevjerojatnu fizičku vještinu i karizmu.

Chocolate (2008)

Vrlo je vjerojatno da ste pogledali (sada već polako i) moderni klasik borilačkog filma – Ong bak (2003) – poznat po fenomenalnim koreografijama temeljenim na tajlandskom boksu zbog kojih je Tony Jaa stekao svjetsku slavu. Ako vam se svidio Ong Bak – možda će vam od interesa biti upravo Chocolate (2008), manje poznati film istog redatelja (Prachya Pinkaew), s JeeJa Yanin u ulozi naslovne junakinje Zen.

Zen je djevojka s autizmom koja nevjerojatno upija borilačke vještine i pripadajuće im tehnike proučavajući filmove (uključivo s onima u kojima glume, npr. Bruce Lee i Tony Jaa) i gledajući sportske treninge oko sebe. Njena majka bila je u vezi s gangsterom, što će ubrzo postati bitno za priču. Naime, kada njezina majka oboli, Zen kreće na putovanje kako bi sakupila novac za liječenje, suočavajući se pritom s opakim protivnicima – većinom zato što je Zen, u suradnji s prijateljem, odlučila utjerati dugove neplatiša koje je pronašla na staroj listi svoje majke (koju je sastavila dok je radila s bivšim momkom).

Zašto pogledati film? Chocolate je prožet spektakularnom akcijom, s borbenim scenama koje su koreografirane nevjerojatnom preciznošću, a glavna glumica JeeJa Yanin svojim nastupom i fizičkom spremom oduzima dah. Ako ste već pogledali film (i JeeJa vam je bila odlična), možda je za vas Raging Phoenix (2009), još jedan tajlandski film s istom glumicom u glavnoj ulozi.

The Villainess (2017)

Sook-hee, nakon brutalnog osvetničkog pohoda, završava u rukama tajne državne agencije koja joj nudi priliku za novi život — pod uvjetom da odradi niz opasnih misija. No, kako njezina prošlost polako izlazi na vidjelo, Sook-hee shvaća da je, zapravo, samo pijun u puno većoj igri.

The Villainess je vizualno impresivan, do maksimuma stiliziran i koreografski nevjerojatno ambiciozan film. Ako je The Raid koristio vertikalno kretanje da bi omogućio lavinu borbi, The Villainess koristi unutarnji svijet svoje junakinje za konstruiranje akcije koja je jednako emotivna koliko i visceralna. Kroz seriju spektakularnih, gotovo opernih akcijskih scena — uključujući legendarni uvodni obračun iz prvog lica i mačevanje na motociklima — film stvara osjećaj neprekidnog vrtloga izdaje, nasilja i emotivne iscrpljenosti.

Brotherhood of the Wolf (2001)

Da razbijemo popis kojeg prvenstveno čine azijski filmovi, donosimo vam i jedan zanimljiv francuski borilački film. Iako su poznatiji po akcijskim filmovima koji uključuju parkour, Brotherhood of the Wolf jedan je od onih filmova koji bi nam bili fenomenalni da smo ih pogledali s dvanaest godina. U središtu priče nalazi se potraga za misterioznom Zvijeri koja terorizira francusko selo, a potraga odvodi naše junake do nekoliko zaista kvalitetnih sekvenci borbe.

Film miješa elemente povijesnog spektakla, borilačkog filma i horora, uz dašak subverzije. Priča je probavljiva, ritam dobar, a specijalni efekti... pa, recimo da su na razini Sharktopusa i Pteracude — i upravo u toj nepretencioznosti leži velik dio njegovog šarma. Mračniji je nego što očekujete, što je uvijek plus, a borbene scene, predvođene Markom Dacascosom, daju filmu dodatnu energiju koju možda ne biste očekivali od „kostimiranog“ trilera.

Zašto ga pogledati? Brotherhood of the Wolf je čudnovat, nepredvidljiv i strašno zabavan film koji uspijeva spojiti naizgled nespojive žanrove. Iako nije klasičan borilački film, savršen je dodatak ovoj listi skrivenih dragulja. Ako volite kada vas filmovi iznenade tamo gdje to najmanje očekujete, ovo je prava prilika.

The Raid / The Raid: Redemption (2011)

U Jakarti, pukovnik Wahyu organizira napad na zgradu za koju se vjeruje da je utočište velikog kriminalca i glave narkokartela Tame i njegove bande. Nakon što uđu u zgradu, malobrojna policijska postrojba otkriva da pukovnik nije informirao nadređene o operaciji, pa sada moraju sami pronaći način da sačuvaju živu glavu.

Zašto baš ovakva priča? Sjećate li se grčkog romana i putovanja u njemu? Putovanje je bio najjednostavniji način da se ukomponira niz epizodnih avantura. U Raidu, s druge strane, cijela postavka služi kao savršeno opravdanje za ono što film zaista želi isporučiti: fantastične borilačke scene i tučnjave — kat po kat, bez predaha. Policajci se moraju popeti svih petnaest katova do vrha, a onda preživjeti i povratak dolje, što znači da vas čeka gotovo trideset katova čistog adrenalina. Drugim riječima: priča leti kroz prozor, a na njegovo mjesto dolazi čisto akcijsko filmsko iskustvo – sirovo, brutalno i nevjerojatno intenzivno.

The Raid redefinira moderni borilački film. Koreografija temeljena na indonezijskoj borilačkoj vještini silat donosi novu vrstu dinamike i brutalnosti na ekran, dok ritam filma, montaža i režija stvaraju osjećaj neprekidne napetosti i opasnosti. Akcija, dakle, u svom najčišćem obliku. Ako ste ga već pogledali – možda ste propustili nastavak (The Raid 2) iz 2014. godine, a ako vam je i on poznat – nedavno su se pojavile informacije da bi se konačno mogao snimiti i treći dio.

The Night Comes for Us (2018)

Ako vam se svidio The Raid, The Night Comes for Us je njegov još brutalniji, još krvaviji, još intenzivniji rođak – za kojeg niste znali da ga trebate. Priča prati Ita, elitnog ubojicu koji radi za jednu od najokrutnijih kriminalnih organizacija u jugoistočnoj Aziji. Nakon što odluči spasiti djevojčicu, završava na nišanu svih svojih bivših saveznika.

Zaplet služi kao savršen okidač za neprekidni niz nevjerojatno brutalnih borbi, obračuna, pucnjava i krvoprolića. Gdje The Raid povremeno udahne i gradi napetost, The Night Comes for Us ide u drugom smjeru — stisne gas do kraja i ne pušta. Gotovo svaka scena završava s ranjenima ili mrtvima, a koreografija je izvedena s impresivnom kreativnošću i nevjerojatnom preciznošću.

The Night Comes for Us je čisti festival nasilja koji uz nevjerojatne borilačke vještine donosi i neočekivano emotivne trenutke. Iko Uwais i Joe Taslim, dva veterana iz Raida, ovdje briljiraju u ulogama, a ako volite kad akcijski film istovremeno šokira, zabavlja i ostavlja bez daha — ovo je nezaobilazan uradak.