Kineski scenarij COVID-19 postaje stvar prošlosti, u Wuhanu već danima nema novooboljelih, a svi kineski dopunski bolnički kapaciteti, hitno prenamijenjeni ili izgrađeni u rekordnom roku, sada su prazni i sve se polako vraća u normalu. Pandemija uzrokovana SARS-CoV-2, odnosno koronavirusom, što mu je nadimak koji se „primio“ u uobičajenoj komunikaciji, proširila se i počela ubirati danak u oboljelima i umrlima u drugim dijelovima svijeta: nama susjednoj Italiji (u kojoj je broj umrlih prije par dana prešao kineski „death count“), u Njemačkoj, Španjolskoj, Iraku… a vrlo je izvjesno da će u idućim danima „eksplodirati“ i u nekim drugim državama, poput Francuske i Velike Britanije.

Nerazumna bahatost

No, osim u vlastite probleme s epidemijom, oči mnogih nacija su usmjerene prema SAD kao ekonomski i vojno najmoćnijoj sili svijeta, koja – prvenstveno zbog Trumpa i njegove administracije koji su ignorirali zdravstvene i znanstvene stručne opomene – nakon katastrofalnih promašaja i propusta u (ne)provođenju pravovremenih preventivnih mjera u idućih 2-3 tjedna najvjerojatnije iščekuje koronavirusni pokolj još veći i tragičniji od kineskog ili talijanskog. Jer, padne li američka ekonomija, ta domino-pločica će porušiti većinu ekonomskih sustava brojnih država uzdrmanih koronavirusnom krizom.

Amerika je bahato i naivno vjerovala da će epidemiju izbjeći djetinjastim negiranjem problema, što je bilo vidljivo iz Trumpovih izjava u prvim danima širenja vijesti o pandemiji u Kini i Europi, pa je u siječnju bilo: „We have it totally under control.“, početkom veljače: „It's going to be fine!“, krajem veljače: „That is the problem that's going to go away. It wil disappear.“, početkom ožujka: „A lot of exciting things are happening, and they are happening very rapidly“, te par dana potom (10. ožujka): „Just stay calm. It will go away.“

A onda, samo tri dana kasnije, 13. ožujka, Trump nakon svih citiranih izjava odjednom (k'o baba iz bolesti, rekla bi moja pokojna baba) proglašava izvanredno stanje u državi (National Emergency).

Deus ex Tesla

Trump nije bio jedini koji je potcijenio i omalovažio pandemijski potencijal SARS-CoV-2; brojni privrednici i investitori su uporno pokušavali ignoriranjem i djetinjastim zatvaranjem očiju umanjiti utjecaj širenja infekcije na stabilnost ekonomije i proizvodnje u SAD.

Nekako u isto vrijeme kada je Trump još uvijek tvrdoglavo minorizirao pandemijsku prijetnju, Elon Musk se na Twitteru poprilično izblamirao izjavom: "Panika zbog coronavirusa je glupost", o čemu smo i nedavno pisali. Štoviše, još do prije nekoliko dana Elon Musk je – već u punom jeku provođenja protuepidemijskih mjera nakon što je COVID-19 počeo harati Amerikom – uporno odbijao zatvoriti pogone Tesla Motorsa, da bi naposlijetku ipak prekinuo proizvodnju kada je za to dobio izravan, službeni nalog zdravstvenih vlasti SAD-a.   

No već dva dana kasnije Musk je ponovo podigao prašinu jednim kratkim tweetom, tvrdeći kako bi već u idućem tjednu mogao proizvesti tisuću komada aparata za disanje (respiratora, umjetnih pluća) za što planira hitno prenamijeniti dio pogona Tesle i SpaceX-a. Osim respiratora, proizvodio bi i zaštitne maske tipa N95 (koje su po filterskim performansama istovjetne s nama poznatijim maskama tipa FFP2) i to u nezanemarivim količinama od po 250.000 komada dnevno.

Popravljanje pluća ili popravljanje imagea?

Zašto je Musk u manje od 48 sati „preokrenuo kaput“, pa umjesto ciničnog potcjenjivanja korona virusa i ignoriranja protuepidemijskih preporuka konvertirao svoje akcije za 180 stupnjeva, usmjeravajući svoje proizvodne potencijale prema borbi za sprečavanje širenja i ublažavanje posljedica pandemije?

Na to pitanje se sâma od sebe nude tri moguća odgovora: ili mu je proradila savjest i altruizam (u što sumnjam; mislim da je on, poput mnogih uspješnih i genijalnih umova, ustvari visoko funkcionalni psihopat s vrlo niskim stupnjem emocionalne inteligencije), ili tom potpunom promjenom svojeg odnosa prema koronavirusnoj krizi sada pokušava ublažiti posljedice stvaranja negativnog imagea, ili se pak dosjetio načinu da se „epidemiološki korektno“ prilagodi situaciji i ipak nastavi proizvodnju u pogonima koji bi inače stajali zatvoreni. Osobno, glasam za kombinaciju drugog i trećeg odgovora.

Prisjetimo se i kako je u ljeto 2018. nudio pomoć kod spašavanja skupine djece zarobljene u poplavljenoj tajlandskoj spilji Tham Luang Nang Non, pa je i tom prilikom u javnosti uzrokovao puno skepse o tome koliko je njegova inicijativa bila iskrena, a koliko je bila tek pokušaj skupljanja medijskih poena. Posebice nakon što je jedan od britanskih stručnih spasilaca rekao da Muskovu inicijativu za konstrukciju mini podmornice za izvlačenje djece smatra beskorisnom, a Musk ga nazvao pedofilom, pa se kasnije zbog toga pokušao posipati pepelom.

Trebali li, može li...?

No, stavimo li na stranu pričice i naklapanja iz žutog tiska, ostaje interesantno pitanje: mogu li uopće (i trebaju li uopće?) Tesla/SpaceX pogoni proizvoditi 1.000 respiratora tjedno?

Na pitanje treba li toliki broj respiratora, odgovor je jednostavan – da, treba. Odnosno trebat će vrlo uskoro. Jer kada se način na koji je SARS-CoV-2 virus ušao u SAD i na koji je tamo dočekan (a dočekan je jako, jako nespremno) usporedi s već viđenim scenarijima država u kojima su nespremnost i masovnost uzele enorman smrtonosni danak (Kina, Italija), epidemiološke procjene o tome što će se u Americi događati idućih dana i tjedana su - bez pretjerivanja! - apokaliptičnih razmjera.

Na drugi dio pitanja (može li Musk isporučiti toliki broj respiratora takvim tempom?) je vrlo vjerojatan odgovor također – da, može. Respirator, dakle aparat koji diše kao potpora ili potpuna zamjena pacijentovog disanja  – koliko god naizgled bio sofisticirana naprava, u svojoj je osnovi tek pumpa za zrak opremljena kontrolama protoka i tlaka, omjera miješanja zraka s dodatnim kisikom, te tajminga (ritma disanja).

Respirator nije oksigenator

Respirator ne zamjenjuje pluća, nego zamjenjuje akt disanja, mišićnog rada potrebnog da se pluća napune zrakom. Sâma izmjena kisika i ugljičnog dioksida u plućima pak nema nikakve veze s respiratorom, čija je svrha samo jedna: ugurati zrak i kisik do najdaljih ogranaka pluća, do alveola u kojima se ta izmjena treba događati. Ukoliko je plućno tkivo na razini alveola toliko oštećeno upalom da je izmjena plinova nemoguća, od respiratora niti nema koristi: pluća se pune kisikom, ali on neće ulaziti u krvotok pacijenta.

Tako oštećenim plućima još jedino može pomoći ECMO, aparat za izvantjelesnu membransku oksigenaciju, u kojemu se krv iz pacijenta preusmjerava izvan tijela, gdje se u ECMO aparatu na specijalnim membranskim izmjenjivačima obavlja eliminacija CO₂ i obogaćivanje krvi s O2, pa se oksigenirana krv vraća nazad u krvne žile pacijenta. No, o toj napravi, u tehnološkom i medicinskom smislu daleko složenijoj, a po zahtjevima za vrlo stručno educiranim kadrom daleko zahtjevnijoj od respiratora, možemo detaljnije u nekom zasebnom tekstu.

Dakle, respirator – kao obična zračna pumpa odjevena u medicinsku "obleku" – u inženjerskom, tehnološkom smislu uopće nije složen aparat, pa je i sâm Musk rekao da je tehnologija kakvom se njegovi inženjeri inače bave u Teslinim i SpaceX pogonima daleko sofisticiranija i složenija, te stoga izrada respiratora ne bi trebala biti nikakav nedostižan zadatak za njih.

Muskova ponuda za masovnu proizvodnju maski i respiratora načelno je pozdravljena i prihvaćena s više mjesta – od gradonačelnikâ velikih gradova (u kojima se očekuje najizrazitija opterećenost bolničkih kapaciteta), do predstavnikâ zdravstvenih vlasti. Očekuje se da će i FDA, glavna američka državna agencija koja odobrava stavljanje u uporabu prehrambenih, farmakoloških i medicinskih proizvoda, pojednostaviti i ubrzati svoj inače dugotrajan i složen proces davanja odobrenja za Tesline i SpaceXove respiratore.

Jer sve je manje i manje vremena do trenutka kada će ih diljem USA zatrebati - na tisuće.

^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Od posla se opušta antistresnim aktivnostima: od pisanja svojevremeno popularnih tekstova i ilustracija u tiskanom izdanju časopisa BUG, crtkanja grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, te fejsbučkog blogiranja o craft-pivima, životnim neistinama i medicinskim trivijama, sve do pasioniranog kuhanja posve probavljivih jela i sviranja slabo probavljivog bluesa.}