Zajednički projekt Italije, Njemačke, Španjolske, UK-a i u početku i Francuske koja je od njega vrlo brzo odustala i krenula sama razvijati svoj Rafale, Eurofighter Typhoon na papiru izgleda impresivno. Ipak, čini se da Austrijanci, koji su ga uzeli za potrebe svog ratnog zrakoplovstva, nisu pretjerano zadovoljni njime.

Možemo li se nazvati sretnima stoga jer se konzorcij proizvođača ovoga zrakoplova uopće i nije javio na naš natječaj?

Nitko ne nudi - Eurofighter Typhon

Kao što i sam naslov kaže, Eurofighter nam nitko ne nudi, a radi se o vrlo sposobnom avionu koji, međutim, u konkurenciji s Rafaleom vjerojatno nema praviše izgleda kada bi se uspoređivale samo ukupne sposobnosti. Naime, iako tehničke osnove postoje, pa je tako po doletu, borbenom doletu, brzini (Eurofighter je čak nešto brži od Rafalea - preko 2 macha nasuprot 1,8 macha Rafalea), nosivosti i dva pogonska motora Eurofighter sličan Rafaleu, ima jednu veliku manu - softver i hardver za djelovanje na ciljeve ne zemlji dodan je tek u kasnoj fazi razvoja i isporuke aviona. Odnosno, Eurofighter je u početku zamišljen gotovo isključivo kao avion za zračnu nadmoć, presretanje i lovac, a tek je kasnije kada je zemljama članicama projekta postalo jasno da je to mogućnost koju ne bi bilo loše imati, avion počeo dobivati nadogradnje za djelovanje po ciljevima na zemlji.Trenutno je u naoružanju sedam zemalja, a Kuvajt i Katar još čekaju svoje primjerke.

U Austriji se nabavka Eurofightera izrodila u korupcijski skandal prve klase kada je postalo jasno da je izgiran raniji dogovor, pa su umjesto (novih) 18 Tranche 2 Eurofightera po cijeni od 109 milijuna eura po komadu dobili 15 djelomice već korištenih Tranche 1 (starijih modela) po cijeni od 114 milijuna eura po komadu. Austrijsko tužiteljstvo istražuje navode da su lobisti dobili 100 milijuna eura da preokrenu prvotnu austrijsku odluku o nabavci Gripena u korist Eurofightera. Da stvari budu smješnije, Austrija trenutno ima samo 12 pilota na 15 Eurofightera. Navodno je Airbus glavni krivac u svemu tome, ali možete biti sigurni da nitko neće odgovarati ni za što.

Austrija je, općenito gledano, vrlo nezadovoljna Eurofighterima pa je plan bio, da nije bilo pandemije i krize, ove godine ih sve zamijeniti jer su izračunali da bi 30 godina njihovog korištenja (troškovi korištenja su također predstavljeni manjima nego stvarno jesu za Austriju) koštalo 5 milijardi eura, dok bi kupnja posve novih 15 mlažnjaka u istom periodu s održavanjem koštala svega 3 milijarde eura.

Mlažnjaci trenutno u austrijskom razmatranju: Gripen (ranije odbačen) i F-16.

Od bojevih karakteristika, Typhoon je donekle sličan F-16 i još više Rafaleu. Maksimalna poletna masa je 23.500 kilograma, ferry range mu je 3.800 kilometara, borbeni radijus 1.400 kilometara, a plafon leta je gotovo 20 kilometara - više od bilo kojeg aviona nama u ponudi. Maksimalna brzina je preko 2 macha.

Ukupno ima 13 podvjesnih točaka na koje se može staviti do 9.000 kilograma tereta, a ovisno o verziji (Tranche) može nositi američko i francusko zrak-zrak naoružanje, zrak zemlja (AGM 65 Maverick, AGM 88 HARM, Brimstone, Taurus KEPD 350, Scalp EG, Marte ER protubrodsku rakete te bombe: Paveway II/III s laserskim navođenjem i bez njega te ponešto "planiranih za budućnost" oružja uglavnom američke provenijencije.

Opremljen je doplerskim radarom (kojeg treba zamijeniti Captor-E AESA radar) i IRST pasivnim senzorom (Pirate IRST) te nosi razne ciljničke i navigacijske kapsule.

Prema austrijskom izračunu, njih sat leta Eurafighera košta 63.000 eura, iako su navodno operativni troškovi svedeni na "troškove usporedive s F-16", kako tvrdi Eurofighter konzorcij.