Što ako u našoj galaksiji postoji druga inteligentna civilizacija? Kako ćemo ih kontaktirati, hoće li nas razumjeti? Ova pitanja muče čovječanstvo već dugo, a znanstvenici se njima aktivnije bave od sredine prošlog stoljeća. 1970-e godine bile su poprilično aktivne na tom planu. Tada je, naime, u svemir poslano ponešto fizičkih poruka, kao i onih radijskih.

1972. i 1973. godine svemirske sonde Pioneer 10 i 11 na sebi su ponijele piktogramske poruke koje jednostavnom ilustracijom pokušavaju izvanzemaljcima objasniti gdje su se to ljudi nastanili.

Nakon toga sonde Voyager 1 i 2 također su na sebi ponijele ploče sa zvučnim zapisom, kao i onim grafičkim. Cilj i tih poruka bio je uputiti eventualne primatelje, inteligentna bića s drugih planeta, na to da na Zemlji živi civilizacija sposobna komunicirati. 1974. godine s radioteleskopa Arecibo poslana je i radijska poruka, slične namjene, kodirana i radiovalovima emitirana prema zvjezdanom klasteru M13.

Spomenute letjelice, koliko znamo, još nitko nije presreo i poruku pročitao, a eventualni odgovor na poruku iz Areciba možemo očekivati kroz 48 tisuća godina (dan ili dva više ili manje, kao što su rekli stručnjaci iz NSA).

Novi pokušaj

Misija komuniciranja s nepoznatim drugim civilizacijama i dalje je na umu nekim znanstvenicima. Skupina NASA-inih stručnjaka iz Laboratorija za reaktivni pogon (JPL) nedavno je objavila rad u kojem predlažu novi oblik univerzalne poruke, koja bi mogla zamijeniti onu iz Areciba.

Prema njihovoj ideji, poruku bi se moglo poslati s velikog kineskog 300-metarskog radioteleskopa FAST, trenutačno najvećeg te vrste u svijetu, ili pak korištenjem sustava antena kojima u Kaliforniji upravlja projekt traganja za izvanzemaljskom inteligencijom SETI. Oba sklopa za sada su namijenjena samo za primanje poruka, pa bi ih za emitiranje radiovalova trebalo preraditi, napominju autori ovog rada.

Kad je riječ o poruci, nju su nazvali Beacon in the Galaxy (BITG). Predlažu da je se emitira prema posebno odabranoj regiji Mliječnog puta, za koju se pretpostavlja da ima najviše šanse za razvoj života. Poruka bi i u ovom slučaju bila kodirana u binarni zapis, a sadržavala bi opća mjesta kao što su osnovni matematički i fizikalni koncepti koji bi mogli poslužiti kao "univerzalni jezik". Nakon toga uslijedili bi osnovni podaci o biokemijskom sastavu života na Zemlji, točna lokacija Sunčevog sustava unutar naše galaksije u odnosu na poznate zvjezdane klastere, kao i digitalizirani prikazi Sunčevog sustava i površine te sastava Zemlje.

Na samom kraju, poruka bi prenijela i digitalizirane slike ljudi te ono najbitnije – poziv inteligentnom primatelju da na poruku odgovori. Znanstvenici su izračunali i optimalno vrijeme kada bi poruku trebalo poslati kako bi ona otišla točno tamo kamo treba. Na odgovor ćemo se i ovom slučaju sigurno načekati.