Lansirane 1977. godine, svemirske međuzvjezdane sonde Voyager 1 i 2 približavaju se pedesetoj godini svoje misije. Najdalje su to ljudske letjelice ikad lansirane, a tijekom toliko duge misije napajaju se sustavom radio-termalnih generatora zasnovanih na plutoniju. Taj je sustav odavno premašio inicijalno očekivan životni vijek, a uz gubljenje oko 4 W na godinu očekuje se da bi mogao raditi otprilike do kraja ovog desetljeća. Međutim, kako bi se to ostvarilo, NASA mora s vremena na vrijeme intervenirati te novim metodama i preciznim aktivnostima aktivirati nove načine uštede energije na svojim najstarijim aktivnim sondama.

Postupno gašenje

Inženjeri u kontroli misije, smještenoj u NASA-inom Laboratoriju za reaktivni pogon (JPL) ovog su tjedna pojasnili svoje nove poteze, koji imaju cilj produljiti "život" ovim sondama. Objavljeno je tako da je 25. veljače isključen znanstveni eksperiment za snimanje kozmičkih zraka na Voyageru 1 te da će 24. ožujka biti isključen instrument za mjerenje niskoenergetskih nabijenih čestica na Voyageru 2. Oba "umirovljenja" znanstvenih instrumenata dio su napora za smanjenje energetskih potreba svemirskih sondi.

Iz JPL-a kažu da Voyageri imaju "zvjezdani status" i da ih žele zadržati aktivnima što je dulje moguće. Međutim, bez ovog gašenja instrumenata sondama bi preostalo dovoljno energije tek za koji mjesec rada. Gašenjem će, pak, Voyageri dobiti dodatno vrijeme za produljenje misije. Obje sonde lansirane su s po deset identičnih instrumenata, no do današnjih dana ostali su aktivni samo oni koji su najvažniji za aktualnu misiju, proučavanje heliosfere Sunčevog sustava, iz koje su sonde izletjele 2012. odnosno 2018. godine.

Premašeni ciljevi

Najnovije odluke o gašenju instrumenata u skladu su s misijom – naime, po izlasku iz heliosfere određena mjerenja više nisu ključna, a sustavi su trošili previše energije. NASA kaže da su oba bila postavljena na rotirajućim platformama, koje u 360° okreću elektromotori. Svakih 192 sekunde stepper motori su "vukli" po 15,7 W energije u kratkom pulsu. U početku je životni vijek tih motora bio postavljen na pola milijuna takvih koraka, što je trebalo biti dovoljno najmanje do prolaska pored Saturna, prije gotovo 45 godina. Kad motor i sustav na Voyageru 2 budu ugašeni ovog mjeseca, na brojaču će biti više od 8,5 milijuna koraka.

Voyageri su, dakle, daleko nadišli sva očekivanja i originalne misije proučavanja vanjskih planeta Sunčeva sustava, a sve nakon toga ionako se smatra "bonusom", poruka je kontrole misije. No, poručuju i da ovaj posljednji potez neće biti dovoljan. Sonde će imati dovoljno energije za narednih godinu dana, a potom će biti potrebno na svakoj od njih isključiti još po jedan instrument.

"Svaki dan može biti posljednji"

Voyager 1 će nastaviti rad svojeg magnetometra i podsustavom za mjerenje plazma valova. Niskoenergetski instrument za nabijene čestice radit će do kraja 2025. godine, ali će biti ugašen sljedeće godine. Na Voyageru 2 će u doglednoj budućnosti nastaviti raditi instrumenti za magnetsko polje i valove plazme. Njegov podsustav za kozmičke zrake trebao bi biti ugašen 2026. godine. Uz provedbu takvog plana za uštedu energije, inženjeri vjeruju da bi obje sonde mogle imati dovoljno energije da nastave raditi s barem po jednim znanstvenim instrumentom u 2030-im godinama.

"Svake minute svakoga dana, Voyageri istražuju područje u kojem nijedna svemirska letjelica prije nije bila. To također znači da bi im svaki dan mogao biti posljednji. Ali taj bi dan također mogao donijeti još jedno međuzvjezdano otkriće. Dakle, činimo sve što je u našoj moći kako bismo osigurali da Voyageri 1 i 2 nastave svoj put kroz maksimalno moguće vrijeme", zaključila je Linda Spilker, znanstvenica s projekta Voyager u JPL-u.