Microsoftovi staklenički plinovi i Occidentalovo isisavanje zraka: trgovanje ugljičnim kreditima
Prema sporazumu, Occidental, četvrti najveći američki proizvođač nafte i plina po volumenu, prodat će Microsoftu 500.000 ugljičnih kredita tijekom šest godina vrijedan stotine milijuna dolara
Microsoft je u svibnju objavio da su njegove emisije kao rezultat izgradnje energetski intenzivne infrastrukture za podršku umjetnoj inteligenciji porasle za gotovo trećinu od 2020. godine, uglavnom zbog izgradnje podatkovnih centara te se obvezao postati "ugljično negativan" do 2030. godine. Microsoftovo sjedište je u državi Washington, koja ima jedne od najstrožih pravila oko zaštite okoliša u Americi, što je vjerojatno nagnalo kompaniju da se pozabavi kupovinom kredita prije nego se on nje to zatraži.
Što su ugljični krediti?
Na Konferenciji o klimatskim promjenama u Glasgowu 2021. dogovorena su nova pravila, postupci i kako obračunavati vrijednost kredite. To su još vrlo fragmentirani propisi jer ovise o državama i visine kazni je su različite za tvrtke koje se ne pridržavaju pravila. Obično se kazna izračunava po prostornom metru postrojenja koja proizvode štetne plinove. Svaki kredit trebao bi predstavljati tonu stakleničkog plina koja je izbjegnuta ili uklonjena iz atmosfere.
Ovaj tržišni mehanizam osmišljen je s ciljem smanjenja emisija stakleničkih plinova te nudi ekonomski poticaj organizacijama da ograniče svoje emisije ugljikovog dioksida i drugih stakleničkih plinova.
Naoko to je jednostavna ideja: jedan ugljični kredit predstavlja pravo na emitiranje jedne tone ekvivalenta ugljikovog dioksida (CO2). Tvrtke i organizacije koje uspiju smanjiti svoje emisije ispod propisanih granica mogu prodati svoje viškove kredita onima koji premašuju svoje limite, stvarajući tako financijski poticaj za smanjenje emisija.
Koja je računica Occidentala?
U svom ugovoru s Microsoftom, Occidental očekuje da će prodavati svoje kredite generirane procesom usisavanja ugljikovog dioksida iz zraka, poznatim kao izravno hvatanje zraka, (direct air capture ili DAC) jeftinije od tržišne cijene od otprilike 1.000 dolara. Pomoću ventilatora velike snage zrak se uvlači u postrojenje za obradu gdje se CO2 odvaja kroz niz kemijskih reakcija. Zatim se CO2 ili trajno skladišti u podzemnim rezervoarima ili se koristi za izradu novih proizvoda kao što su građevinski materijali i goriva s niskim udjelom ugljika.
Occidental je posljednjih godina brzo proširio svoje poslovanje s ugljikovim dioksidom, očekujući da će hvatanje i skladištenje stakleničkog plina postati sve potrebnije jer će se od kompanije sve više zahtijevati da drže temperature i plinove iz svojih postrojenja pod kontrolom. Očito dobro planiraju jer se biznis širi. U rujnu su sklopili sličan ugovor s Amazonom za 250.000 kredita tijekom deset godina.
Kontraverze
Klimatski stručnjaci su jasni da bi se ugljični krediti trebali koristiti samo za kompenzaciju teško uklonjivih emisija, poput onih koje nastaju u određenim industrijskim procesima, uključujući proizvodnju čelika. Nisu nikako računali da se u tom kontekstu pojave kompanije s podatkovnim centrima. Sustav ugljičnih kredita nije bez kontroverzi. Kritičari tvrde da može odvratiti organizacije od poduzimanja stvarnih koraka za smanjenje emisija, umjesto da se oslanjaju na kupnju kredita.
