Svoj trenutačni auto kupio sam početkom 2011. godine, u vrijeme kad se još nije podrazumijevalo da nova vozila stižu s Bluetooth povezivošću, a samim time ni mogućnostima poput bežične reprodukcije zvuka s mobitela ili hands-free telefoniranja. Zapravo, moj ganc-novi Citroën C4 Picasso, ne samo da nije imao Bluetooth, već je, na moje zaprepaštenje, iz tvornice stigao bez žičnog ulaza za zvuk. Prilikom narudžbe nije mi palo na pamet upitati prodajnog agenta je li AUX ulaz dio odabranog višeg-srednjeg paketa opreme, ali nisam se oko toga previše uzbuđivao, vodeći se (posve pogrešnom) pretpostavkom da se taj rudimentarni konektor zacijelo podrazumijeva. Svoju sam naivnost ubrzo nakon isporuke automobila skupo platio. Neugledna, plastična kutijica, opremljena prahistorijskim 3,5-milimetarskim i RCA ulazima za zvuk, preko službenih me kanala, s ugradnjom, koštala nebuloznih dvjestotinjak eura. Tješio sam se još jednom krivom pretpostavkom, da su moji problemi time riješeni, no zapravo su tek počinjali.

Ubrzo sam, naime, zagazio u pakao eksperimentiranja s no-name Bluetooth modulima (jer samo takvi postoje; za renomirane proizvođače hardvera i gadgeta radi se o premalom tržištu za ulaganje u istraživanje i razvoj). Radi se o uređajima koji znaju uspostaviti Bluetooth konekciju s mobitelom i poslati zvuk na zvučnike preko AUX ulaza. Redovito raspolažu integriranim mikrofonom, pa također rješavaju problem telefoniranja – u teoriji. U praksi, mikrofoni su im katastrofalni, pa je telefoniranje u startu najbolje otpisati, a istim bih riječima mogao opisati i kvalitetu zvuka. Kod svih takvih modula koje sam posjedovao, a radilo se o njih četiri ili pet, zvuk je bio izuzetno komprimiran, neprirodan i nikad dovoljno glasan. Posljednji koji sam kupio, i nakon kojeg sam konačno odustao od takvih rješenja, na nekoj višoj razini postojanja povezao se s papučicom gasa, pa bi svaki njen pritisak bio popraćen reskim zujanjem u zvučnicima. Čista uživancija za vozača i putnike!

Onda sam još imao kraći izlet u svijet takozvanih FM Bluetooth transmitera. Oni se također s mobitelima povezuju preko Bluetootha, ali zvuk odašilju radiovalovima, na odabranoj frekvenciji, pa tu istu frekvenciju treba pronaći na radioprijamniku. Ta kombinacija u mojem autu nikad nije ispravno radila. Redovito bih dobio zvuk grozne kvalitete, s gomilom smetnji i šuma. Isti ti uređaji u nekim su se drugim autima, u kojima sam ih iskušao, ponašali nemjerljivo bolje, stoga zaključujem da moj monovolumen naprosto ima nepovoljnu izvedbu FM antene, ili probleme stvara stakleni krov, ili nešto treće.

Napredniji FM transmiteri posjeduju 3,5-milimetarski izlaz za zvuk, pa sam naposljetku jedan takav primjerak koristio pomoću žične konekcije, ali s prisutnim svim istim problemima, kakve sam imao s "klasičnim" Bluetooth modulima.

U konačnici je taj skupo plaćeni AUX ulaz, nakon 13 godina krnje službe, prestao raditi. Iako nisam bio osobito tužan što se više neću morati natezati s elektroničkim otpadom s AliExpressa, nastao je problem: imam auto s kojim sam savršeno zadovoljan, i koji u smislu veličine, udobnosti, potrošnje, pouzdanosti i cijene održavanja, još uvijek u potpunosti zadovoljava potrebe moje obitelji, ali u njemu ne mogu na jednostavan i siguran način telefonirati ili slušati glazbu, što je u 2024. godini prilično apsurdno.

Rješenje pred nosom

Na rješenje svih opisanih dugogodišnjih nedaća nabasao sam gotovo slučajno, razgledavajući policu s autoradijima u zagrebačkoj, netom preuređenoj poslovnici Ronisa, smještenoj na Velesajmu. U razgovoru s Ronisovim zaposlenikom Željkom Tukerićem, za kojeg se ispostavilo da je sudac na natjecanjima autoakustike i riznica znanja na tom polju, doznao sam kako do Bluetootha i hands-free telefoniranja mogu doći već za stotinjak eura, koliko košta početni model Alpineova autoradija, odnosno head unita (HU), kako se takvi uređaji "stručno" nazivaju. Kratak, ali mnogima potencijalno koristan razgovor s gospodinom Tukerićem potražite na kraju ovog članka.

Moram priznati da na zamjenu spartanskog tvorničkog HU-a do tog trenutka nisam ni pomislio. Pretpostavljao sam da bi se radilo o skupom i kompliciranom zahvatu, koji bi rezultirao ozbiljnom degradacijom funkcionalnosti automobila, u smislu da više ne bih mogao pristupiti Citroënovim sistemskim izbornicima, ostao bih bez parkirnih senzora, prestale bi raditi tipke na volanu, i tako dalje. Štoviše, činilo mi se da bi takvo što u C4 Picassu bilo posve neizvedivo, zbog stršećih plastičnih vratašca iznad tvorničkog HU-a, koje su mi u prošlosti već prouzročile probleme s montažom nosača za mobitele. Međutim, gospodin Tukerić prošetao je do auta i brzinski obavio nekoliko osnovnih provjera; u trideset sekundi, koliko nam je trebalo da se vratimo u trgovinu, već je u glavi isplanirao nekoliko mogućih smjerova nadogradnje tvorničkog sustava.

Kući sam tog dana otišao s punom glavom novih informacija i nekoliko ponuda, s različitim opsežnostima mogućih radova. Hoću li samo mijenjati HU, ili bih također htio nadograditi aljkave tvorničke zvučnike? Želim li ozbiljnije pojačalo? A subwoofer? Sad, kad su mi se otvorili sasvim novi obzori, valjalo je pozorno razmotriti sve opcije.

Mijenjam s(v)e

Kao što zacijelo pretpostavljate, da sam samo ugradio početni model HU-a i ništa drugo, vjerojatno se ne bi radilo o događaju vrijednom ovakvog teksta. Međutim, uzevši u obzir činjenicu da trenutačni auto namjeravam voziti dok se jedan od nas dvojice ne raspadne, odabrao sam "puni tretman" – opciju s ozbiljnim Alpineovim HU-om iLX-F905D, opremljenim 9-inčnim IPS touchscreenom, Android Autom, Apple CarPlayem, FM i DAB+ prijamnicima i drugim čudesima moderne tehnologije, ali i s novim zvučnicima sprijeda i straga, vanjskim četverokanalnim pojačalom, subwooferom, modulom za kontrole na volanu te svim potrebnim kabelima i adapterima.

Instalacija sustava obavljena je u Ronisovoj garaži, smještenoj unutar velesajamskog kompleksa. Taj dio jednadžbe pokazao se ključnim, jer je rezultirao rješenjem prema sistemu "ključ u ruke" (doslovno). To znači da sam bio potpuno rasterećen od svega što bi me mučilo da sam ugradnju obavljao negdje drugdje, ili, ne daj bože, sam: jesu li odabrane komponente međusobno kompatibilne, jesam li nešto zaboravio kupiti, hoću li imati dovoljno kabela, kako riješiti pojedine nepredviđene situacije, i tome slično.

Primjer situacije koju bih osobno nazvao nepredviđenom, unatoč tome što Ronisova kućnog majstora ni najmanje nije začudila, bilo je nepostojanje visokotonskog zvučnika u stražnjim vratima. Citroën je, naime, izrezao perforacije na mjestima gdje bi se visokotonac trebao nalaziti, ali je prostor iza njih naprosto ostavio praznim.

Štoviše, izostao je čak i ovjes, za koji bi se aftermarket visokotonac mogao fiksirati, što je iskusni serviser riješio vrućim lijepljenjem, uz prethodno polaganje spužve na mjesto spoja zvučnika i vrata, s ciljem postizanja fizičke i akustičke separacije zvučničke jedinice, čime se eliminira mogućnost pojave cvrčanja plastike i sličnih neugodnosti.

Instalacija sustava trajala je desetak radnih sati, pri čemu je nedvojbeno najviše vremena otpalo na kabliranje. Naime, kako mi je objasnio Ronisov meštar, ultimativni cilj je da unutrašnjost automobila nakon predaje vlasniku izgleda kao da je sustav ugrađen tvornički, dakle, da je posve integriran, bez ijednog vidljivog kabela. Doista, da se na središnjoj konzoli nije pojavio prostrani 9-inčni ekran, koji je zamijenio Blaupunktov neugledni HU, ni po čemu ne bih mogao znati da mi je auto samo nekoliko sati ranije imao skinutu plastiku sa svih vrata i izvađena sjedala.

Jedini drugi vidljivi dodatak bila je malena DAB+ antena, koja se smjestila uz desni rub vjetrobranskog stakla, a tjedan dana nakon instalacije još sam pronašao GPS antenu, diskretno fiksiranu unutar gornjeg suvozačkog pretinca za pohranu. Kojim je putem mikrofon za hands-free telefoniranje dospio do pozicije ispod unutarnjeg retrovizora, dan-danas mi nije sasvim jasno, ali mogu potvrditi da se radi o odlično odabranom položaju, s kojeg besprijekorno hvata glasovne naredbe i glas za vrijeme poziva.

Gdje su smješteni DLS-ovo četverokanalno pojačalo Reference CCi44 i plosnati subwoofer CS-ACW10 istog proizvođača? Ispod vozačkog i suvozačkog sjedala, i to tako da su fiksirani za donju stranu pripadajućeg sjedala, umjesto da bivaju naprosto položeni na pod. Time su, s pripadajućim kabelima, sklonjeni s vidjela, ali istodobno ni na koji način ne umanjuju količinu prostora za stopala putnika na stražnjoj klupi. Sjajno!

Bolji zvuk, viša sigurnost

Premda ovaj tekst nisam zamislio kao recenziju akustičkih performansi sustava, već opis iskustva nadogradnje akustike vremešnog francuskog monovolumena, ipak se moram osvrnuti i na rezultate čitavog projekta. U postupak sam stupio bez ikakva iskustva i s minimalnim predznanjem na polju autoakustike, što znači da sam se u potpunosti morao prepustiti u ruke Ronisovih stručnjaka. Nakon nekoliko tjedana korištenja sustava izgrađenog oko kombinacije Alpineovih i DLS-ovih komponenti, ali i usporedbe cijena sa sličnim rješenjima drugih proizvođača, dojma sam kako je "moj" sustav vješto izbalansiran, u smislu da nijedan njegov dio ne predstavlja usko grlo, zbog kojeg druge komponente ne bi mogle pružati svoj maksimum.

Kvaliteta zvuka u odnosu na tvornički HU i pripadajuće zvučnike uopće se ne može svrstati u istu klasu, niti kvantificirati. Ne mogu vam, stoga, reći je li novi sustav dva, tri ili sedam puta bolji od starog, ali razlika je frapantna.

No, ne radi se tu samo o soničnim pomacima nabolje. Alpineov moćni head unit sa sobom također donosi veliko poboljšanje u svakodnevnoj praktičnosti korištenja automobila, kao i povećanje sigurnosti u vožnji, s obzirom na to da se navigacija više ne prati na ekranu mobitela, fiksiranog za klimavi nosač, već na prostranom, 9-inčnom ekranu. Isti se taj ekran koristi i za odabir glazbe sa Spotifya, uspostavu telefonskih poziva i ostale vezane radnje, pa mobitel više ni ne vadim iz džepa – čak ni na semaforima. Sve to stvari su koje se u novim automobilima podrazumijevaju, no kad vozite auto proizveden prije ere velikih ekrana, Android Auta, pa čak i Bluetootha, tada one čovjeka itekako vesele.

Kada bih težio daljnjim poboljšanjima, sljedeći koraci bili bi dampiranje vrata, što bi ih pretvorilo u mnogo bolje "zvučničke kutije", te ugradnja prednje i stražnje kamere, koje Alpineov HU podržava. Odlučim li se jednog dana na takve zahvate, saznat ćete prvi!

AAWireless - Za bežični Android Auto

Poput većine head unita, Alpine iLX-F905D nudi bežičnu podršku za Apple CarPlay i žičnu izvedbu Android Auta. Oboje radi besprijekorno. Međutim, nemate li osobitu želju žicom spajati mobitel s Androidom na sustav svaki put kad sjednete za volan, bežični Android Auto možete dobiti pomoću odgovarajućih donglea. Na tržištu ih je desetak, a za najbolji (i uvjerljivo najkonfigurabilniji) slovi AAWireless. Ističem da se radi o rješenju za sve, ili barem većinu automobila sa žičnim AAWirelessom, koje ni na koji način nije limitirano na Alpineove head unite.

Recenziju AAWirelessa objavili smo prije više od dvije godine pa sve ostale informacije o uređaju potražite u njoj. Ovom prilikom spomenut ću samo da uređaj radi besprijekorno, ali uz dva zahvata. Prvi je potrebno izvesti u konfiguracijskim postavkama samog AAWirelessa, gdje valja promijeniti kanal za bežičnu konekciju s "Auto" na "165" - dok to nisam učinio, dolazilo je do kratkotrajnih prekida u radu na određenim lokacijama. Drugu postavku valja namjestiti na samom Alpineovom head unitu. Iz glavnog izbornika valja otići na Setup > Bluetooth te tamo isključiti "Auto Connection". Time ćete, naime, spriječiti head unit da se poveže s vašim mobitelom čim upalite auto, što zvuči kontraproduktivno, ali zapravo nije. Naime, AAWireless nakratko koristi Bluetooth kako bi prepoznao mobitel s kojim se treba povezati - kad ga detektira, s njime se poveže putem Wi-Fija i pokreće bežični Android Auto. Sprečavanjem Alpineovog head unita da prvi "preuzme" Bluetooth vezu s mobitelom, zapravo ostavljate vremena AAWirelessu da odradi svoju inicijalizaciju, što rezultira posve pouzdanim radom bežičnog Android Auta. Od okretanja ključa do pojave Android Auta na ekranu Alpineovog head unita proći će dvadesetak sekundi.

Željko Tukerić, Ronis - Čovjek s planom

Željko Tukerić Ronisov je stručnjak za autoakustiku i sudac organizacije EMMA, koja održava međunarodna natjecanja automobilskih ozvučenja te aktivno djeluje na području njihove standardizacije, kako bi se održavala uz jednaka pravila i kriterije za sve sudionike. Samim time, riječ je o upravo idealnom sugovorniku za sva pitanja vezana uz nadogradnju akustike u autima, a ujedno i osobi koja će vas provesti kroz kompletnu konfiguraciju vašeg budućeg sustava, odlučite li ga potražiti u Ronisovoj poslovnici na Zagrebačkom velesajmu.

Nadograđujete li u Ronisu češće autoakustike u starijim autima, koji tako dobivaju modernu tehnologiju, ili pretežito dolaze novi auti?

Češće nam dolaze novija vozila i, nažalost, moram zaključiti da je hi-fi često zanemaren u odnosu na ostale mogućnosti. Tada imamo dvije moguće situacije. Prva je da nije moguće promijeniti head unit. U posljednje vrijeme HU je integriran u dizajn vozila te je nadogradiv, ali isključivo tvorničkim modelom više klase (često se za jedan model vozila nude dvije-tri verzije ozvučenja). Tu bih naglasio da je takva izmjena vrlo skupa, jer se, uz novi HU, obično treba nadograditi i izmijeniti cijeli sustav instalacija, zvučnika, pojačala i ostale sitne opreme, što znači minimum 20-30 radnih sati u ovlaštenom servisu, plus sama oprema koja se ugrađuje. To nerijetko košta više od 3.000 eura.

Možda je tome tako zbog cijene vozila, gdje trgovine radije nude metalik boju, kožni interijer i sportska sjedala, nego kvalitetniji audiosustav. Iz naše prakse, u posljednjih desetak godina, često se događa situacija da kupci vozila uzmu ono što je trenutačno na stanju za isporuku odmah, jer bi u protivnom morali čekati na svoje vozilo s boljim audiosustavom više mjeseci.

Evidentno je da nam vrlo često dolaze kupci koji su nezadovoljni audiosustavom u svojem vozilu, nedostatkom stražnje kamere, parking senzora, i općenito dosta velikom bukom prilikom vožnje iznad 100 km/h. Tu su uključena i hibridna vozila.

Kako u tom slučaju izgleda postupak savjetovanja i nadogradnje autoakustike?

Savjetovanje počinje provjerom dimenzija zvučnika, koji se najčešće nalaze u vratima i u armaturi. Obično proizvođači koriste iste dimenzije zvučnika za razne modele radi jednostavnije proizvodnje. Nakon toga slijedi izbor samih zvučnika, gdje obično imamo barem sedam ili osam mogućnosti, s obzirom na kvalitetu i snagu. Prilikom samog izbora, naglašavamo da postoje nekoliko izvedbi zvučnika: zvučnici s ugrađenim visokotoncem (koaksijalni) i zvučnici koji imaju odvojene visokotonce radi boljeg pozicioniranja u vozilu, što rezultira boljom "zvučnom slikom".

Potom biramo pojačala. Naša preporuka je da se uz ugradnju novih i jačih zvučnika, obavezno ugradi i pojačalo, jer je tvorničko pojačalo obično preslabo da bi uspjelo kvalitetno "pokrenuti" moćnije zvučnike. Pri spomenu "snažnijih" pojačala i zvučnika, naglašavamo da se tu ne radi o velikoj glasnoći, koja će se čuti na sto metara od vozila, već je pojačalo tu da se prilikom i tihog slušanja dobije kvalitetan i moćan zvuk.

Uz pojačalo, potreban je i set kabela, koji se spaja direktno na bateriju vozila, uz pažnju, kako se ne bi narušila potrošnja električne energije. Pažnja je potrebna jer u novijim vozilima postoje sustavi provjere potrošnje energije, pa bi računalo prilikom nestručne montaže moglo "pokazati grešku". Ponekad je potreban i dodatni modul, koji nam dozvoljava spajanje tvorničkog head unita na pojačalo, jer tvornički modeli nemaju pripremu za ugradnju pojačala.

Mora li se sve navedeno obaviti odjednom?

Ponekad se kupci odluče na ugradnju u dvije ili više faza, gdje prvo ugradimo zvučnike, pa nakon nekog vremena ugradimo i pojačalo. Napominjem da već i samom izmjenom zvučnika dobivamo zaista izvrsne rezultate i bez pojačala.

Kako se dalje odvija postupak nadogradnje?

Sljedeći korak je provjera mogućnosti ugradnje subwoofera. Subwoofere možemo podijeliti na "aktivne", koji imaju ugrađeno pojačalo, i klasične (pasivne), koji trebaju dodatno pojačalo. U posljednje vrijeme, dosta novih vozila ima ugrađene subwoofere, koji nisu osobito moćni, ali dobro upotpunjuju zvuk. Obično se nalaze ispod prednjih sjedala, u boku prtljažnika ili na stražnjoj polici, te su često uklopljeni u interijer tog prostora, pa su nerijetko jedva vidljivi. Često nam dolaze vozila koja imaju mogućnost, ali nemaju ugrađene subwoofere na za to predviđena mjesta.

Također, moguća je ugradnja subwoofera ispod prednjih sjedala. To je zgodna opcija, jer oni tada ne zauzimaju putnički ili prtljažni prostor. Još jedna opcija jest ugradnja subwoofera u prostor rezervnog kotača; ni tu on ne zauzima prostor.

Kada govorimo o najboljoj varijanti u smislu kvalitete zvuka, to bi bila ugradnja subwoofera u originalnoj kutiji i smještaj te kutije u prtljažnik. To zauzima pedesetak litara prostora, ali zaista daje najbolji bas.

Ako je u automobilu moguće promijeniti head unit, kako tada izgleda postupak nadogradnje autoakustike?

Ako je moguće izmijeniti HU, to preporučujemo kao prvi korak. Često napravimo izmjenu samog HU-a, što rezultira puno kvalitetnijim, čišćim i moćnijim zvukom čak iz "tvorničkih" zvučnika. Takva izmjena ponekad čini veliku razliku, ali zvučnici koji su tvornički ugrađeni, slabije su snage i često počinju "krčati" već nakon nekoliko tjedana ili mjeseci korištenja, jer nisu predviđeni za takvu snagu. Nakon kraćeg vremena, obično "pregore". Zato, uz izmjenu HU, toplo preporučujemo izmijeniti i zvučnike, a tu vrijede sva ista maločas spomenuta pravila.

Ako niste sigurni koje head unite razmatrati, ističem da se oni načelno dijele na tri grupe. Prvo imamo klasični, jednostavan 1-DIN autoradio, koji sadrži USB, Bluetooth i FM/DAB prijamnik. Zatim, tu su 2-DIN multimedijske jedinice, koje se najčešće ugrađuju u relativno starija vozila, a odgovaraju velikom broju vozila. Ponekad je potrebna samo dodatna maska autoradija. Najzad, tu su multimedijske jedinice s velikim ekranom, do 9 ili 11 inča. One odgovaraju svim vozilima s 1-DIN ili 2-DIN otvorima za autoradio. Često se ugrađuju u veća vozila, kao što su kamperi, putnički i teretni kombiji i kamioni.