U tijeku je ovogodišnje izdanje velikog edukativnog projekta Škola budućnosti, u kojem trenutačno sudjeluje preko dvije tisuće učenika iz 126 hrvatskih osnovnih i srednjih škola, kao i čak 350 učitelja koji će svoje učeničke timove približiti svijetu umjetne inteligencije. Povodom tog projekta porazgovarali smo s njegovim glavnim partnerima iz znanstvene i poslovne zajednice, ljudima iz regionalnog centra kompetencija za robotičke tehnologije (CRTA), domaće kompanije Microblink te AVL-AST. Pitali smo ih kakvo je njihovo viđenje budućnosti tehnologija koje se tiču mobilnosti, robotike i općenito umjetne inteligencije.

Naime, ubrzanje razvoja tehnologije je ogromno, a čovječanstvo na to možda još nije spremno. Upravo spremnost za promjenu i prihvaćanje novih tehnologija je glavni preduvjet za daljnji razvoj i rast u tom svijetu – poručio je u prethodno snimljenom razgovoru za ovaj projekt voditelj CRTA-e, akademik Bojan Jerbić. U nastavku pročitajte kako o umjetnoj inteligenciji, robotici i Školi budućnosti razmišljaju sudionici tog projekta…

CRTA (Akademik Bojan Jerbić)

Mislite li da da će roboti nastaviti "uzimati poslove" ljudima? Hoće li se to događati u industrijama u kojima možda to i ne bismo očekivali?

Zahvaljujući razvoju senzorike i umjetne inteligencije roboti će biti sve sposobniji te širiti svoju primjenu izvan tvornica, prvenstveno u području uslužnih djelatnosti. Sigurno je da će ljudi prepustiti robotima sve vrste rutinskih poslova, a to su uglavnom poslovi koje ne volimo raditi. Suvremeni trend razvoja robotike ide u smjeru razvoja suradničkih robota. To su roboti koji su sposobni raditi zajedno s ljudima. Oni su dovoljno osjetljivi da ne mogu nauditi ljudima. Mogu komunicirati s njima te ostvarivati suradnju na vrlo složenim poslovima. Na taj način ljudi i roboti se mogu nadopunjavati, što omogućava unapređenje radnih uvjeta i kvalitete proizvodnje. 

Kakva je budućnost "suživota" ljudi i robota na radnim mjestima?

U budućnosti će suživot s robotima biti sve intenzivniji.  Najveća prepreka prodora robota u svakodnevni život je nedostatak opće i motoričke inteligencije. Opća inteligencija je nužna kako bi roboti razumjeli kontekst svojeg djelovanja u ljudskom okruženju. Bez nje će uvijek djelovati nedovoljno pametni. S obzirom da smo svijet prilagodili svojim fizičkim sposobnostima, jedini način da se roboti uključe u naš svakodnevni život je da posjeduju slične fizičke karakteristike i motoričku spretnost. Zato je motorička inteligencija kod robota tako važna. Međutim, naše tijelo je izrazito složeno. Posjedujemo stotine mišića koji usklađeno djeluju dok nešto radimo. Zato svoju motoričku inteligenciju učimo od rođenja. Samo hodanje učimo oko godinu dana, a one složenije vještine desetljećima. Danas još uvijek nemamo robota koji može spretno rukovati npr. s vratima ili podatnim predmetima. Robot koji glača košulju još uvijek je tek san svakog robotičara. Stoga će u bliskoj budućnosti važnu ulogu imati metode strojnog učenja putem kojih će roboti učiti složene motoričke vještine, komunikaciju, kao i društveno ponašanje.

Kako se možemo već danas na takvu budućnost pripremiti?

Kao prvo moramo shvatiti da je tehnologija dio naše kulture. U vrlo ranoj fazi obrazovanja potrebno je približiti mladima sve korisne aspekte tehnologija koje nas okružuju i tako ih pripremiti za budućnost. S obzirom na ubrzani razvoj znanosti učenje bi trebalo postati cjeloživotna zadaća. Ne trebamo se bojati posthumanističke budućnosti. Tehnologije se ne razvijaju same već ih razvijamo mi u želji da nam pomognu život učiniti kvalitetnijim i ljepšim.

Hoće li Škola budućnosti moći pomoći u tome, i kako?

Škola budućnosti je izvrstan primjer kako se tehnologije mogu približiti mladim ljudima. Kroz neformalan pristup mladi na zabavan način dolaze u kontakt s relativno složenim modelima suvremenih digitalnih tehnologija, umjetne inteligencije i robotike. Osim toga, Škola budućnosti je internetska platforma koja putem računalne mreže uključuje veliki broj mladih ljudi neovisno o tome gdje žive, šireći znanje bez granica i doprinoseći razmjeni ideja i kultura.

VIDEO: Razgovor o Budućnosti, Marin Trošelj i Bojan Jerbić

Microblink (Matija Ilijaš, VP of Engineering za AI)

Umjetna inteligencija je jedna od okosnica vašeg poslovanja. Smatrate li da je već danas možda otišla "predaleko"?

Smatram da je pomalo besmisleno postavljati pitanje da li je umjetna inteligencija kao takva otišla predaleko jer se radi o moćnom alatu koji može značajno doprinijeti napretku čovječanstva. Sigurno bi se svi složili da je poželjno da umjetna inteligencija ode itekako daleko u sferi pronalaska lijekova za rak, što se s nedavnim napretkom u metodama otkrivanja proteina može i naslutiti. Ono što je istina je da se s dostupnošću sve naprednijih AI sustava povećava i ozbiljnost posljedica od zloporabe, stoga i odgovornost firmi koje razvijaju ovu naprednu tehnologiju značajno raste. U Microblinku smo od samih početaka posvetili veliku pažnju sigurnosti prilikom razvoja ali i korištenja naše tehnologije od strane klijenata. Danas imamo robusne procese za rukovođenjem podataka i rigoroznu evaluaciju naših AI rješenja koje nam daju kontrolu nad željenim ponašanjem naše AI tehnologije. Također nudimo naše proizvode samo klijentima za koje procjenjujemo da će ih koristiti u svrhe koje u konačnici doprinose čovječanstvu, a oblike zloporabe eventualnom krađom naše tehnologije sveli smo na minimum naprednom zaštitom našeg softwarea.

Koje opasnosti vidite u slučaju daljnjeg razvoja umjetne inteligencije, čije je radove sve teže razlikovati od ljudskih?

Nedavni napredak u područjima računalnog vida i obrade teksta doveo je do toga da rješenja umjetne inteligencije mogu jako uvjerljivo generirati umjetne slike (pa čak i videe) koje oponašaju izgledom čovjeka, a u komunikaciji tekstualnim putem mogu voditi vrlo uvjerljiv i nalik ljudskom razgovor. Čovjek sve teže može razaznati ovakve sustave od drugog čovjeka u digitalnom svijetu te u bližoj budućnosti vidim opasnost od primjena ove tehnologije u svrhu manipulacije i prevare ljudi na internetu, kao i naprednog generiranja lažnih vijesti za koje već sada vidimo kako utječu na demokraciju i društvo.

Što su, prema vama, ključne teme koje se moraju uključiti u obrazovanje, kad je riječ o umjetnoj inteligenciji?

Prije svega potrebno je demistificirati tehnologiju umjetne inteligencije, približiti javnosti njene osnovne koncepte koji se mogu već u osnovnoj školi na vrlo pojednostavljen način početi objašnjavati. To bi omogućilo puno konstruktivnije rasprave na ovu temu u javnosti i manji gubitak energije na paniku koja u konačnici nije utemeljena. Zatim više uključiti druge struke u razumijevanje implikacija primjene umjetne inteligencije kako bi počeli zajedno raditi s inženjerima te dodatno osigurali da rješenja koja razvijaju uistinu jesu u korist čovječanstvu. To bi zahtijevalo što ranije uključivanje tema vezanih uz umjetnu inteligenciju u pripadajuće predmete u obrazovnom sustavu (npr. psihologija, filozofija, pravo, dizajn itd.).

Kako u sklopu Škole budućnosti pripremate mlade na daljnji razvoj i primjenu umjetne inteligencije?

Podržavamo Školu budućnosti jer stavlja naglasak na što ranije upoznavanje mladih s umjetnom inteligencijom kroz pratktične projekte i primjenu. Vjerujemo da je najbolji način za naučiti onaj iz prve ruke uz pravu podršku iskusnijih, uostalom tako se razvijaju i naši stručnjaci u Microblinku. Školi budućnosti stavljamo naše znanje i iskustvo na raspolaganje kako bi mogli pronaći najzanimljivije a u isto vrijeme izazovne i poučne projekte umjetne inteligencije.

AVL-AST (Goran Mirković, direktor)

Izuzmemo li bombastična obećanja o autonomnoj vožnji koja se rijetko ostvaruju, kakvo je zaista trenutačno stanje s razvojem te tehnologije unutar industrije?

Većina novih modela vozila danas već ima određene rudimentarne komponente autonomne vožnje koje mi u autoindustriji zovemo ADAS (Autonomous Driving Asistance System). Da bi se postigla potpuna autonomnost vozila trebat će još godine testiranja i usavršavanja sistema autonomne vožnje, na čemu se trenutno u industriji intenzivno radi. Svakako u skorijoj budućnosti možemo očekivati veliki napredak u tom području i prve realizacije autonomnih vozila.

Kada ćemo, dakle, na cestama moći svakodnevno vidjeti robotaksije?

Neki testni modeli bi se u metropolama mogli pojaviti već i danas i sve više u nadolazećim godinama, no radi se još uvijek o istraživačkim primjercima vozila, a ne o nečemu što je standard. Koliko brzo će se cijela priča razvijati zavisi o razvijenosti i dostupnosti tehnologija koje podržavaju autonomnu vožnju (AI, 5G mreže i sl.)

Budućnost prometa je, očito, ona bez vozača. Što još mladi danas trebaju znati o njoj, koje bi vještine i znanja trebali razvijati žele li raditi u ovoj industriji u budućnosti?

U budućnosti će sama konstrukcija vozila i pogon pasti u drugi plan, a cijelo okruženje koje omogućava autonomnu vožnju još će se sve više razvijati i dobiti na svom značaju. Precizno mapiranje prometnica sa svim relevantnim i svježim informacijama bit će jedna od važnijih komponenti, kao i razvoj autonomnih sustava (hardver i softver). Kako bi održali korak s vremenom današnji učenici i studenti trebaju dobro poznavati predmete iz STEM područja (znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika). To će im dati dobre osnove za kasnije specijalizacije kroz posao, za koji će se opredijeliti.

Koji su to poslovi budućnosti, za koje ćete i vi možda tražiti nove talente?

Neke od pozicija, koje ćemo mi u AVL-u sigurno trebati u sve većoj količini su: programeri, dizajneri elektroničkih sustava i komponenti, testeri integralnih rješenja, eksperti iz područja znanosti o podatcima.

Škola budućnosti projekt je koji organiziraju Stemi, Infobip i A1 Hrvatska, uz podršku tvrtki Microblinka, AVL-AST, Croatia osiguranja, Bosch Hrvatska te još nekoliko domaćih IT tvrtki. Bug je medijski pokrovitelj projekta.