Globalni nedostatak računalnih čipova posebno je teško pogodio proizvođače automobila, ukazujući na važnost otpornosti lanca opskrbe. Ipak, za hibridna električna vozila nije jasno kako bi na njihovu proizvodnju mogli utjecati promjenjive zalihe i visoke cijene. Kako bi shvatili ove ranjivosti u usporedbi s onima za modele na plin, istraživači su proveli temeljitu analizu i rezultate objavili u ACS Environmental Science & Technology. Pokazalo se da su hibridni modeli dvostruko osjetljiviji na poremećaje u lancu opskrbe.  

Rijetki metali i materijali

Slabosti lanca opskrbe došle su do izražaja tijekom pandemije, posebno u industrijama koje se oslanjaju na elektroniku, jer se protok sirovina usporio ili ponekad zaustavio.

Uz to, promjena potrošačkih vrijednosti i oštriji ekološki propisi doveli su do toga da sve više ljudi kupuje hibridna vozila. Baterije u tim automobilima zahtijevaju rijetke metale koji, ovisno o zalihama, mogu imati promjenjive i nepredvidive cijene. 

No postoje i drugi rijetki elementi i materijali koji se u manjim količinama koristite u hibridnim modelima, ali ne i u konvencionalnim vozilima na naftne derivate. To otvara nova pitanja njihove ranjivosti na poremećaje u lancu opskrbe.

Iako su prethodne studije izvijestile o popisima elemenata koji se koriste u dijelovima konvencionalnih automobila, slične informacije o dijelovima koji se koriste u hibridnim vozilima prilično su manjkave.  

Razlika od milijardu dolara

Randolph Kirchain i kolege pokušali su popisati i usporediti sve elemente i spojeve koji se koriste u izradi raznih vrsta hibridnih automobila. Prikupili podatke o više od 350.000 dijelova koji su korišteni za izradu sedam vozila istog proizvođača s različitim razinama elektrifikacije, uključujući četiri limuzine i tri SUV-a. Zatim su izračunali količinu 76 prisutnih kemijskih elemenata, kao i nekoliko drugih materijala, u svakom tipu automobila. 

U obzir su uzeli težinu svake komponente, zajedno s prosječnom cijenom i nestabilnošću cijena između 1998. i 2015. godine. Rezultati su pokazali da rizik kod hibrida s vodikovim gorivim člankom i plug-in hibridna vozila ima dvostruko veću cijenu; riječ je o milijardu dolara za flotu od milijun limuzina i SUV -ova, u usporedbi s konvencionalnim modelima. 

Baterije čine najveću razliku

Najveći doprinos povećanju troškovnih rizika bili su elementi povezani s baterijama, poput kobalta, nikla, grafita i neodimija. S druge strane, promjene ispušnih i prijenosnih sustava u hibridnim vozilima smanjile su utjecaj paladija, odnosno aluminija. 

Istraživači, čiji je rad financirala kompanija Ford, sugeriraju da bi proizvođači rizike troškova za nabavu sirovina mogli smanjiti dugoročnim ugovorima s dobavljačima, zamjenom nekih materijala ili recikliranjem drugih.