Nina Petrović vlasnica je produkcijske kuće Švenk, a u razgovoru za Bug.hr otkrila je kako je došla do posla koji joj je ujedno i hobi, kako se u njemu pronašla te koliko danas produkcija video sadržaja na terenu ovisi o telekomunikacijama…

Predstavite nam ukratko Švenk. Kako i kada je krenula poduzetnička priča, čime se sve bavite, za što ste specijalizirani?

Švenk je produkcijska kuća iz Zagreba specijalizirana za proizvodnju reklama i igranih filmova. Dakle, kad vaš omiljeni film prekine blok reklama, lupite se po čelu i kažete: O, ne, opet reklame!, E te reklame, a možda i taj film, smo radili u Švenk produkciji 😊. Švenk ima malo više iskustva u proizvodnji reklama jer je to forma kojom sam počela poslovanje, no vrlo brzo se interes prenio i na igrani film kao formu koji obožavam gledati, pa zašto je onda ne bih i radila. Pretvorila sam hobi u posao, dakle, sreća najveća.

Svoju samostalnu poduzetničku priču sam počela davne 2009. godine, no u samom početku i nije bila baš uspješna, barem ne onako kako sam ja zamišljala da bi trebala biti. Do tada sam već imala iskustvo u marketingu telekomunikacijskog operatera, produkcijskoj kući i marketinškoj agenciji – prošla sam sva tri elementa u proizvodnji reklama i zaključila da mi je najdraži ovaj produkcijski. Ohrabrila sam se i krenula. Sve ostalo će biti povijest 😊

Postoji li neki široj javnosti poznat projekt koji ste odradili ili u kojem se sudjelovali?

Najnoviji projekt, pa samim time i posebno drag je igrani film Gorana Dukića – "Nosila je rubac črleni" koji upravo kreće u hrvatska kina, a koji je dobio Zlatna vrata Pule, nagradu publike na ovogodišnjem pulskom festivalu, pa imam razloga vjerovati da će i kina biti posjećena.

U reklamnom svijetu puno je projekata koje su ljudi imali prilike vidjeti, koji su im se svidjeli više ili manje, a za koje sigurno nemaju pojma da su rađeni u produkciji Švenk. Na primjer, reklamni spotovi telekomunikacijskog operatera A1, u zadnji par godina, svi odreda su proizvedeni u Švenk produkciji.

Imam još par projekata koje radim, a tiču se filmske industrije za koje mislim da će ih ljudi prihvatiti i da ću time doprinijeti sreću i ponos i svojoj zaigranoj duši i hrvatskoj kulturi te filmskoj industriji.

Kojim aspektom svojeg posla ste posebno zadovoljni?

Moj posao je jedna velika igra. Naravno, vrlo ozbiljna igra, ali je opet igra. Ljudi s kojima sam okružena, s kojima radim i provodim vrijeme su često slobodnjaci, umjetnici, zaigrane duše. Takvi su ljudi posebno kreativni i vrlo interesantni. To da sam uspjela privređivati u tom svijetu zaigranih, za mene je velika pohvala i radost.

Koliku ulogu u vašem svakodnevnom poslovanju imaju digitalne telekom usluge?

Uh, ne znam kako smo to prije radili. Zaista se ne sjećam. Dobro, znam da smo role filmova nosili preko granice na razvijanje i strahovali hoće li ih tko otvoriti na carini i provjeriti što se to prenosi te tako uništiti materijal, dok se danas taj materijal šalje internetom i najveći stres je ako vam pukne veza. Moje svakodnevno poslovanje je usko, usko, najuže vezano uz digitalne telekom usluge. Ne može uže…

Koje usluge A1 koristite i kako vam one olakšavaju rad?

Koristim mobilnu tarifu, Internet, Office 365, TV, Officebox, satelitsku televiziju. Telekomunikacijske usluge su jedan od najvažnijih potrebnih elemenata u mojem poslovanju, kako u samoj egzekuciji, tj. proizvodnji, tako i u smislu praćenja filmskih i reklamnih ostvarenja. To se najčešće događa u privatno vrijeme jer, kao što sam rekla, moj je posao moj hobi, pa bez telekomunikacijskih usluga bi hobi bio nešto zahtjevniji i sporiji, npr. odlaskom u videoteku, čekanjem na redu ispred telefonske govornice ili slanjem paketa na pošti. Dobro da nije bilo filmova u 16. stoljeću, čekali bismo kočiju 3 mjeseca da doveze film, pa ako bi ga još presrela zla maćeha ili drumski razbojnici, ne znam što bih…

Bez čega, u smislu telekomunikacija, ne biste mogli živjeti ili raditi? Kako to u praksi izgleda?

Bez interneta i mobitela. Mislim, naravno da bih, kad bismo se svi vratili 20 godina unazad, ali danas ne. Na primjer, tik pred početak snimanja filma "Nosila je rubac črleni", ukraden mi je mobitel. To su dani kada je producentu telefon i mama i tata, i muž i doktor, sve. I iako znate da nije sve tako crno, ta nemoć i panika koju proizvedete u tom času, danas mi je smiješna, ali u tom trenu ste sposobni sjediti i plakati na klupi kao malo dijete i čekati da mama dođe po vas i utješi vas… Nakon što se isplačete, kupite drugi mobitel, a život i posao teku dalje.