Ruski modul Nauka, priključen na Međunarodnu svemirsku postaju, ponovno je doveo postaju i njezinu posadu u probleme. Ovoga ponedjeljka poslijepodne na tom je modulu, u sklopu ruskog segmenta, došlo do curenja rashladne tekućine iz vanjskog pričuvnog izmjenjivača topline u okolni svemir. "Glavni rashladni krug modula radi normalno i pruža pogodne uvjete u stambenom prostoru modula, a posada i postaja nisu u opasnosti", objavljeno je na Telegram kanalu ruske svemirske agencije Roscosmos, uz napomenu da se radi na analizi stanja.

Ponavljaju se problemi

Iz partnerske im agencije, NASA-e, kažu da su odmah po opažanju problema vanjskim kamerama ISS-a obavili inspekciju te primijetili "ljuskice" koje aktivno izlaze iz jednog vanjskog hladnjaka modula Nauka. O potencijalnom je curenju rashladne tekućine odmah obaviještena posada, koja je pojavu potvrdila izravnim opažanjem kroz prozore kupole. Nakon toga na američkom su dijelu postaje prozori zatvoreni kako bi se izbjegla kontaminacija. I NASA ističe da posada i postaja nisu u opasnosti.

Pojašnjeno je i da je ruska agencija prva primijetila curenje "antifriza" na hladnjaku, koji je na ISS dostavljen još 2010. godine, misijom Space Shuttlea STS-132. Ovoga travnja premješten je s modula Rassvet na mjesto, na kojem se i sada nalazi. Tamo su ga, igrom slučaja, postavili kozmonauti Sergej Prokopjev i Dmitrij Petelin, upravo oni koji su i sami bili "zapeli" na ISS-u zbog sličnog curenja s njihove kapsule. Nakon istrage javnost će, kažu, biti obaviještena o daljnjim koracima.

Podsjetimo, ovo je već treće curenje tekućine s nekog ruskog segmenta u manje od godine dana. U prosincu prošle godine tako je iz ruske kapsule Sojuz počela prštati tekućina, za koju je bilo utvrđeno da je amonijak iz rashladnog sustava. Zbog tog je slučaja Roscosmos na ISS morao slati novu kapsulu, kako bi vratio posadu (Prokopjeva i Petelina, uz Amerikanca Rubia) na Zemlju, a oštećena kapsula deorbitirana je prazna. Ranije ove godine, pak, rusku teretnu kapsulu Progress 82 zadesila je bila slična sudbina, no kvar je popravljen pa posljedice nisu bile toliko značajne.

Sve ovo neupitno pokazuje da je tehnologiju, korištenu na ISS-u, već polako pregazilo vrijeme i da je umirovljenje ISS-a, planirano za 2030. godinu, nužno. Održavanje zastarjelih sustava i vremešnih modula postajat će sve kompliciranije i skuplje, a do kraja desetljeća vjerojatno i potpuno neodrživo (pogotovo ako uračunamo i aktualne geopolitičke napetosti između SAD-a i Rusije, glavnih partnera na projektu).