Astronomi i astrofotografi diljem svijeta već godinama prigovaraju kompanijama kao što su One Web ili SpaceX, zbog njihovog lansiranja sve više komunikacijskih satelita u nisku Zemljinu orbitu. Konstelacije danas broje tisuće, a s godinama će narasti i na desetke tisuća satelita, što bi moglo značajno umanjiti mogućnosti neometanog promatranja noćnog neba, upozoravaju znanstvenici, a sada imaju i dodatne dokaze za svoje tvrdnje.

Naime, u časopisu Nature Astronomy objavljena je opsežna studija, koja je obuhvatila podatke dobivene od preko 11 tisuća amaterskih astronoma i volontera. Oni su pomogli u prikupljanju i analizi podataka zabilježenih svemirskim teleskopom Hubble, tako što su na njegovim snimkama ručno, ali i uz pomoć algoritama strojnog učenja, tražili prepoznatljive tragove satelita, koje ovi ostavljaju kada prolete kroz vidno polje teleskopa.

Uništene fotografije

Snimke, na kojima se preko korisnih podataka pojavljuju svjetlosni tragovi satelita, postaju većinom neupotrebljive za znanstvena istraživanja, a sve ih je više – čak i među onima koje je Hubble snimio iz orbite. Pokazalo je to ovo istraživanje, u kojem su analizirane snimke nastale od 2002. do 2021. godine. Hubble se, naime, nalazi u orbiti prosječne visine 535 kilometara, dok se brojni sateliti nalaze dalje od toga, i samim time mu s vremena na vrijeme ulaze u vidno polje.

U promatranih 20 godina, prosječna duljina ekspozicije analiziranih fotografija je 11 minuta, a tragovi satelita pronađeni su na 2,7% fotografija. No, ono što zabrinjava jest njihov porast u posljednjim godinama. Primjerice, od 2009. do 2020. godine, udio astrofotografija s Hubblea koji je sadržavao linije nastale prilikom prolaska satelita porastao s 3,7 a 5,9%. Dakako, ukupni postotak ovisi o dužini ekspozicije, širini vidnog polja kod svake fotografije kao i smjeru u kojem je teleskop bio usmjeren i koji su filteri korišteni.

Studija zaključuje kako je neminovno da će ova pojava nastaviti negativno utjecati na kvalitetu znanstvenih istraživanja koja se mogu obaviti teleskopima s tla i iz niske Zemljine orbite. Kao jedno od rješenja spomenuto je kako ubuduće treba slati svemirske teleskope značajno dalje od Zemlje, na mjesta poput onoga na kojem se nalazi svemirski teleskop James Webb. Neka od mogućih priručnih rješenja također su i korištenje kraćih ekspozicija, kao i upotreba umjetne inteligencije kod analize slika, takve koja je u stanju prepoznati i ukloniti neželjene tragove s fotografija.