Meteor koji je 2014. godine izgorio iznad Papue Nove Gvineje bio je međuzvjezdanog porijekla, prvi takav u zabilježenoj povijesti, pa je u međuvremenu dobio naziv IM1 (interstellar meteor 1) te privukao pozornost svjetske znanstvene zajednice. Nakon što je prošle godine američko Svemirsko zapovjedništvo oružanih snaga potvrdilo kako putanja meteora IM1 sugerira da on dolazi izvan Sunčevog sustava, za njega su se zainteresirali i u projektu Galileo, koji vodi profesor s Harvarda Avi Loeb. On je široj javnosti poznat kao osoba koja je plasirala hipotezu da je međuzvjezdani objekt 'Oumuamua bio artefakt neke nama nepoznate civilizacije.

Komplicirano "pecanje"

Projekt Galileo prošloga je ljeta odlučio uložiti velik novac i napore u pronalaženje ostataka meteorita, za koji se smatra da je stigao izvan Sunčevog sustava te potom pao u Tihi ocean. Njihov plan uključivao je "pecanje" ostataka koji već gotovo desetljeće leže na 2 kilometra dubine. Alat za takav pothvat im je magnetska površina veličine 2x1 metar, koji su povezali dugim sajlama te vukli po dnu oceana, na lokaciji za koju je potvrđeno da je mjesto pada meteorita IM1. Budući da se vjeruje kako je ovaj objekt bio većim dijelom sastavljen od željeza, njegovi bi se maleni ostaci mogli prikupiti snažnim magnetom, osmislili su stručnjaci, pa prikupili više od 1,5 milijun dolara za jedinstveni pokušaj pronalaska ostataka međuzvjezdanog meteorita.

Ova misija nedavno je i okončana, a u materijalu prikupljenom s oceanskog dna zaista su i pronađeni neobični objekti – metalne kuglice, za koje se smatra da bi mogle biti prvi predmeti u povijesti, pristigli izvan Sunčevog sustava, a da ih je ljudska ruka dotaknula. Profesor Loeb ih naziva "sferulama", manje su od milimetra u promjeru, a masa im je manja od miligrama. Uhvaćeni su posebnim sitom, nakon dugotrajnog detaljnog prosijavanja čestica vulkanskog porijekla i ostalih uzoraka tla, izvučenih s dna oceana.

"Čudo" s dna oceana

"Činilo se to kao čudo", kaže Loeb, pa pojašnjava: "I dalje mi je nevjerojatno da smo uspjeli pronaći sferule manje od milimetra i mase manje od miligrama, s dubine Tihog oceana od 2 kilometra, koriteći tek metar široke 'sanjke' i skenirajući površinu široku 10 kilometara."

Analiza pronađenih čestica pokazala je da sadrže visok udio izotopa uranija i olova (U-238, Pb-206, U-235, Pb-207). Prema tome, izračunato je da im je starost otprilike reda veličine starosti svemira, 14 milijardi godina. Za usporedbu, starost "pozadinskih" je sferule iz ostatka tla, istom metodom procijenjena na nekoliko milijardi godina, dakle reda veličine starosti Sunčevog sustava. To profesoru Loebu i suradnicima daje nadu da su zaista prvi ljudi, koji su na Zemlji uspjeli pronaći ostatke materijala starije od Sunčevog sustava. Najavljuju i daljnja ispitivanja sastava pronađenih sferula, kako bi otkrili postoje li i druge razlike njihovog sastava od ovozemaljskih materijala.