Podaci potvrdili: ako krenemo na vrijeme, zabijanjem sonde u asteroid možemo spasiti Zemlju
NASA-in testni program DART, u sklopu kojega je prošle godine sonda prvi puta zabijena u maleni asteroid, dao je pozitivne rezultate i optimizam u pogledu razvoja novih sličnih misija
Gotovo pet mjeseci nakon što je sonda DART (Double Asteroid Redirection Test) pogodila maleni asteroid Dimorphos, manji dio dvojnog sustava Didymos, NASA se pohvalila s još službeno potvrđenih rezultata te misije. U tri znanstvena rada, nastala na temelju DART-a, pokazalo se da je pokusni kinetički udar u asteroid bio učinkovitiji od očekivanoga, kao i da bi ovakve misije mogle u budućnosti biti realan scenarij, za slučaj da se otkrije kakav potencijalno opasan asteroid koji bismo morali skrenuti s putanje. Spasiti Zemlju na ovaj način izvedivo je, kaže NASA, no samo ako bismo imali dovoljno vremena za pripremu.
Misija DART imala je cilj promijeniti kretanje asteroida Dimorphos za jednu ili najviše deset minuta u njegovoj orbiti oko svojeg partnera Didymosa. Nakon udara, mjerenja su pokazala da mu je orbitalni period promijenjen za gotovo 33 minute, što je daleko bolje od očekivanja.
Metoda je uspješna
Jedna je, tako, analiza podataka pokazala da su naše tehnologije dovoljno precizne u mjerenjima i da omogućavaju ovakvo "ciljanje" asteroida na udaljenostima od nekoliko milijuna kilometara (u ovom slučaju 11), čak i bez izviđačke misije poslane unaprijed. Sve što je potrebno jest dovoljno rano otkriti potencijalnu metu. Koliko rano? Najmanje nekoliko godina, a idealno bi bilo i koje desetljeće prije mogućeg udara u Zemlju. To bi omogućilo dovoljno dobru pripremu misije i sonde te izračun učinka kinetičkog udara u asteroid.
Drugi rad bavio se podacima o većem efektu ovog sudara od očekivanoga. Znanstvenici su, analizom podataka nakon završetka misije DART, zaključili da je on dobio više energije nego bi to dobio od same sonde – i to zbog velike količine materijala koji je pritom izbačen u svemir. Dimorphos je tjednima nakon udara izgledao gotovo poput kometa, izbacujući veliku količinu materijala, a to je na njega prenijelo veću količinu zamaha od samog udara, u smjeru udara – pa je i ukupni efekt bio veći.
U trećem radu izračunato je i koliki je taj učinak bio: izbačena masa s asteroida doprinijela je tome da učinak na njegovu brzinu bude 2,2 do 4,9 puta veći (ovisno o masi samog tijela) od učinka samog kinetičkog udara.
Misija DART proglašena je, dakle, uspješnom, jer je omogućila znanstvenicima da, prvi puta u povijesti, vide umjetnu promjenu putanje nekog nebeskog tijela. Potvrdila je scenarij kinetičkog udara kao mogući, za eventualne buduće misije spašavanja Zemlje od fatalnog udara nebeskih tijela.
