Do sada vrlo uspješna misija svemirskog teleskopa James Webb ohrabrila je NASA-u u promišljanju velikog sljedećeg projekta, novog teleskopa koji bi također bio lansiran duboko u svemir. Do sada su tom agencijom kružila dva koncepta, a oni bi uskoro trebali biti udruženi u jedan, oko kojeg će se svi složiti i početi izrađivati prve planove i, ono u početnoj fazi najvažnije, budžet.

Teleskop za novo doba

Za sada o novom teleskopu otkrivaju tek njegove glavne karakteristike, koje će nasljednik Webba morati zadovoljiti. Mark Clampin, direktor odjela za astrofiziku NASA-e, na prošlotjednom je sastanku Američkog društva astronoma najavio nekoliko detalja. Prema njemu, za sada je malo toga sa sigurnošću potvrđeno, ali se zna, primjerice, da će i teleskop nakon Webba biti lansiran u Lagrangeovu točku L2, gravitacijski uravnotežen dio svemira, 1,5 milijuna kilometara od Zemlje.

Za razliku od Webba, novi će teleskop biti izrađen s dodatnim servisnim misijama na umu, što znači da bi ga mogle posjećivati robotizirane svemirske letjelice i obavljati popravke, nadogradnje ili punjenje gorivom – te mu produživati životni vijek.

Dva koncepta

Do sada je NASA polagano razvijala dva koncepta za novi svemirski teleskop, koji bi, svaki na svoj način, bili korisni i jedinstveni. Prvi od njih je LUVOIR (Large UV/Optical/IR Surveyor), o kojem smo već pisali. Taj teleskop trebao bi imati mogućnost snimanja svemira u vrlo širokom spektru svjetlosti, od infracrvenog do ultraljubičastog, a osnovna bi mu misija bila traganje za nastanjivim planetima izvan Sunčeva sustava.

Izvedbom bi LUVOIR podsjećao na Webb, no primarno bi mu se zrcalo sastojalo od značajno više šesterokutnih segmenata, čak i do njih 36, imalo bi promjer 8 ili 15 metara, ovisno o mogućnostima rakete koja bi ga lansirala, a toplinski bi štit također bio značajno veći nego kod Webba, iako sličnog koncepta.

Drugi koncept naziva se HabEx, a oblikom više nalikuje Hubbleu. Osnova mu je 4-metarsko monolitsko zrcalo, ali i sjenilo, koje bi bilo postavljeno više od 100.000 kilometara daleko od samog teleskopa. Ono bi služilo za precizno pozicioniranje i zasjenjivanje zvijezda, pa bi HabEx mogao lakše promatrati egzoplanete koji oko njih orbitiraju.

Finalni dizajn

Iz ova dva koncepta, poznatih tehnologija razvijanih za Hubble, Webb i ostale svemirske teleskope, NASA će stvoriti novi dizajn, koji će vjerojatno i biti lansiran u narednim desetljećima. Za sada su mu odredili tek službeno ime – HWO (Habitable Worlds Observatory, Opservatorij za nastanjive svjetove). Ideja je da se za njegovu izradu koriste samo već razvijene i iskušane tehnologije, kako ne bi došao u velike financijske probleme i probio rokove, poput Webba.

No, niti to neće proći bez velikih izazova. Već sada se zna da bi HWO trebao raditi u vidljivom spektru, a ne u infracrvenom kao Webb, pa bi njegova zrcala morala biti daleko preciznija zbog reflektiranja svjetlosti kraćih valnih duljina. Umjesto na razini nanometra (milijarditi dio metra) kao kod Webba, zrcala HWO-a morat će biti precizna do razine pikometra, tj. tisuću puta više.

HWO je, kao što smo spomenuli, tek u fazi inicijalnog planiranja i budžetiranja. Najviše što se o njegovoj budućnosti može predvidjeti, jest da neće biti lansiran prije 2040. godine, već vjerojatno početkom tog desetljeća. Prije toga, vjerojatno ćemo u narednim godinama više čitati o teleskopu Nancy Grace Roman Observatory, koji bi trebao biti lansiran u svibnju 2027. godine, a znanstveni ciljevi će mu biti traganje za egzoplanetima, otkrivanje misterija tamne energije i povijesti svemira, provjeravanje konzistentnosti teorije relativnosti te zakrivljenosti prostorvremena.