Betelgeuse, neobična, velika i vrlo nestabilna zvijezda, možda se priprema postati supernova

Jedna od najsjajnijih zvijezda na našem noćnom nebu posljednjih tjedana sjaji gotovo 50% snažnije nego inače, što je potaknulo špekuliranja o tome da bi uskoro mogla prerasti u supernovu

Sandro Vrbanus nedjelja, 21. svibnja 2023. u 16:00

Betelgeuse (Betelgez) je velika i sjajna zvijezda u zviježđu Orion, poznata je i kao Orionovo rame, sa Zemlje je vrlo dobro vidljiva golim okom i prepoznatljive je crvenkaste boje. Riječ je o supermasivnom crvenom divu, oko 700 puta većem od našeg Sunca, smještenome na udaljenosti od oko 650 svjetlosnih godina od nas te starosti manje od 10 milijuna godina. Kada bismo ga stavili na mjesto Sunca, njegova bi se površina nalazila daleko izvan unutrašnjeg Sunčevog sustava, dalje od orbite Marsa i asteroidnog pojasa, sve do orbite Jupitera. Masa mu je procijenjena na 10-20 solarnih masa.

Inače je Betelgeuse smješten na 10. mjesto ljestvice najsjajnijih zvijezda noćnog neba, no jedna od njegovih glavnih karakteristika jest što je iznimno varijabilan. Ovaj crveni div značajno mijenja prividnu magnitudu, više od svih najsjajnijih zvijezda, što je vrlo dobro vidljivo sa Zemlje i privlači pozornost brojnih astronoma.

Povijesni zapisi sugeriraju da je Betelgeuse redovito varirao u sjaju s periodom od oko 400 dana, a to znamo zahvaljujući još starim Grcima, pa čak i Aboridžinima. No, trenutačno je i taj period skraćen na oko 130 dana, uz značajno veće fluktuacije sjaja.

Veliko zatamnjenje 2019.

Krajem 2019. godine o Betelgeuseu se pisalo jer je iznenada njegova prividna magnituda počela rasti, tj. zvijezda je počela rapidno gubiti sjaj. Tada je on pao ispod 20. mjesta na listi najsjajnijih zvijezda vidljivih sa Zemlje, a do kraja veljače 2020. taj pad sjaja zaustavljen je, ali ne i objašnjen. S vremenom se Betelgeus vratio na svoju standardnu razinu sjaja, a znanstvenici su pokušali objasniti što se s njime događalo.

Na temelju opažanja s teleskopa Hubble nastalo je i objašnjenje varijacije u sjaju Betelgeusa 2019. i 2020. godine, ovdje prikazano umjetničkom ilustracijom 📷 NASA, ESA, and E. Wheatley (STScI)
Na temelju opažanja s teleskopa Hubble nastalo je i objašnjenje varijacije u sjaju Betelgeusa 2019. i 2020. godine, ovdje prikazano umjetničkom ilustracijom NASA, ESA, and E. Wheatley (STScI)

Najšire prihvaćeno objašnjenje, potkrijepljeno detaljnim snimkama, kaže da je bila riječ o velikom odbacivanju mase. Ona se potom iz užarene plazme ohladila i pretvorila u veliki oblak svemirske prašine, koji se našao upravo u smjeru Zemlje – prikrivajući tako velik dio sjaja ove zvijezde. To je utišalo one koji su predviđali kako je naglo zatamnjenje priprema Betelgeusa za skori prelazak u fazu supernove.

Zvijezda te veličine neizbježno će jednog dana skončati na taj način, tj. eksplodirat će kao supernova tipa 2, u nebeskom spektaklu koji će biti – gledano sa Zemlje – sjajan na nebu poput punog mjeseca. Betelgeuse je, prema znanstvenicima, već sada u finalnoj fazi svojeg životnog vijeka, što njegova varijabilnost i dokazuje, a jednom kada eksplodira zasjenit će sve nebeske prizore koje su ljudi ikada vidjeli. Jedini problem je što do tada ljudi, koji bi tome svjedočili, možda neće niti postojati: Betelgeuse može postati spektakularna supernova bilo kada, od sutra pa sve do 10 ili 100 tisuća godina u budućnosti.

📷 Andrea Dupree (Harvard-Smithsonian CfA), Ronald Gilliland (STScI), NASA and ESA
Andrea Dupree (Harvard-Smithsonian CfA), Ronald Gilliland (STScI), NASA and ESA

Povećanje sjaja 2023.

I tu dolazimo do trenutačne situacije s ovom neobičnom zvijezdom. Betelgeuse posljednjih tjedana sjaji i više od 50% većim sjajem nego obično. Nakon nedavnog pada ispod 20. mjesta, sada se popeo na 7. mjesto ljestvice najsjajnijih zvijezda noćnog neba. Znanstvenici ponovno gledaju prema njemu s čuđenjem, ne znajući je li riječ o još jednoj normalnoj fazi u varijabilnom životu takve zvijezde, ili je zaista riječ o pripremi za spektakularnu eksploziju.

Dogodi li se da Betelgeuse zaista postane supernova tipa 2 dok je naša civilizacija u istoj ovoj fazi razvoja, mi ćemo to doznati oko 650 godina nakon samog događaja – prvi signal bit će velika količina neutrina koje će naši detektori nesumnjivo zabilježiti, a astronomi će onda moći usmjeriti svoje instrumente u očekivanju skore eksplozije. Promatranja Betelgeusea prije nekoliko su dana onemogućena, jer se upravo "sakrio" iza Sunca, tako da ćemo nove podatke moći dobiti tek za nekoliko mjeseci.