Trojedna Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije...
nema tu Bosne... a i uvijek ju mijenjam za Istru...
Trojedna Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije...
nema tu Bosne... a i uvijek ju mijenjam za Istru...
Odlično strateško razmišljanje (tako su teritorije mijenjali i prodavali Ladislav Napuljski, Karađorđević, Pavelić, Tito, Tuđman, Račan). Možeš se slobodno pridružiti tim velikanima i dobrotvorima hrvatskog naroda i nemojmo se čuditi što Hrvatsku na najužem dijelu možeš prepišati. Strateška dubina teritorije 0%.
Pavelić je bio jedan u nizu Hercegovaca koji su stvarali Hrvatsku po mjeri Hercegovaca, a na račun svih ostalih Hrvata. Ujedno nam nabivši krivnju zločinima koje su potaknuli i počinili.
Pavelići su Ličani na radu u Konjicu. Eto vidiš zbog takvih funkcionalno nepismenih likova je Hr Wikipedia došla na loš glas. Nisu Hercegovci dizali pobune po Zagorju nego Zagorci po Bosni i Hercegovini (zašto bravar nije napao Nijemce u Zagrebu i zašto se sa dva saradnika u više navrata šetao slobodno po Zagrebu u toku WW2). Zašto su uopće Ustaše i Komunisti potpisali sporazum 1935. i zašto su Tito i Englezi pustili sve ustaške glavešine da pobjegnu a pobili nedužan narod, zašto Partizani nikada nisu krenuli da oslobode Jasenovac iako je bio u okruženju, zašto nikada nije posjetio Jasenovac, zašto se desio Srijemski front (mladići bez obuće na njemačke bunkere), zašto je žabarski pisac izmislio priču o punoj košari srpskih očiju u Pavelićevom uredu? Zašto se danas ne izvrši iskopavanje na lokalitetu Jasenovca i na drugoj strani Save, Staroj Gradini koju danas drže Srbi? Koja je obavještajna služba ubacila ustaškog sina Dragu Pilsela da pere svog oca preko današnjeg hrvatskog naroda i provodi ekumenizam sa Svetosavcima.
Malo potražite navedene fakte, ali nemojte pitati profesore sa Filozofskog i njihovu literaturu jer tamo to nećete naći (ne piše ni na Wikipediji).
Pavelić je iz Krivog Puta rodom, ali je formiran u vilajetu...
Velebitski ustanak je dignut u Lici, Artuković (oklen ono) je zatim prebjegao Talijanima u Zadar....
Kraljevina Jugoslavija je versajsko čedo i nitko ju ne želi, s lijeva i desna, u S. Mitrovici Moše Pijade piše "... naša braća, hrvatski nacionalisti" - sve se mijenja kad Staljin vidi da mu Hićo sapunja dasku i onda je nužna jača država a ne 4-5 malih...
uostalom, kad su ustaše prigrabili vlast (bez borbe, na pladnju ju dobili) zašto su oni odmah krenuli na sve ljevičare...
Pa nije li se i general Drinjanin (xexexe) jadao da se ne smijemo dijeliti zbog politike i da se mora i hrvatske komuniste uvažavati...
1945. nitko nije (pro)puštao Pavelića nego je upravo on, kurvinski mobilizirao 15/16 godišnjake u ožujku, da mu štite gujs'cu dok bježi s zlatom, pa je ionako stradalo više nevinih nego je bilo nužno...
Tisućljetni Reich je dobio čizmom u jaja a sad neki nadri-pisar (tužna hrvatska sudba - vodeći političari su nam fiškali) još razvlači tragediju...
Napad na Staru Gradišku - propao jer nisu partizanske snage iz Bosne pokrenule napad da odvuku ustaše od pravca napada s hrvatske strane - poznata stvar...
dakle, što je nepoznato ?
Puno stvari je nejasno i nitko od povjesničara se ne želi pomaknuti da ih objasni nego se ponavljaju stare izlizane fraze. Svatko tko zagrebe po "istini" se naziva revizionistom (u pežorativnom smislu). Evo ti vjeruješ da je Pavelić pobjegao nekim pacovskim kanalima (zašto je Tito dozvolio povratak Krunoslava Draganovića u Jugoslaviju) a ja ti kažem da su svi pušteni da se domognu Argentine i da je surađivao sa Engleskom obavještajnom službom od 1926. I Tito je surađivao sa tom istom službom. Nepotrebna pogibija ljudi i omladine na Kozari (djeca poginulih su ona sa spiska u Jasenovcu, a nedavno se pojavile fotografije da su završila u domovima u Srbiji), Sutjesci (Dalmatinci), Srijemskom frontu (srpska omladina) se ne može opravdati nikakvom vojnom strategijom. Tako se pričalo da je Tita u Drvaru spasio Rex, a u suštini je od Britanaca dobivao sve informacije o kretanjima Ustaša i Nijemaca. Nemoj mi samo reći da je Hitler izgorio u bunkeru, a da su nestale podmornice potopljene. Danas se sve otkriva i kako se pomalo otvaraju arhive i cure dokumenti sve je teže manipulirati i izvrtati činjenice.
Ne zamarajte se prošlošću. Na forumu tako raspravljajući nećete ništa postići. Sjećam se 5. razreda kada sam dobio predmet Povijest i određene definicije - povijest učimo ili proučavamo da se loše stvari i događaji ne bi ponovili.
U biti, to je glupost! Povijest se ponavlja, a razlog je sama čovjekova narav i raznolikost karaktera. Skloni smo prisvajanjima, žudimo za moći...
Nama, kao narodu, treba očito kvalitetna istraga po pitanju 2. Svj. rata i poraća. Istraga neovisnih stručnjaka. Ako treba, neka se čitava Hrvatska preore da se istraže sumnje na masovne grobnice iz oba sustava/režima, kako god hoćete.
I neka Srbija preda dokumente, pisane materijale koji će pomoći ispravnom popisu žrtava. Ako imaju to, a ne žele proslijediti, tj. dati na uvid, onda nešto muljaju. Jer "trube" o stotinama tisuća žrtava, a ako ne žele to potkrijepiti dokazima koje kao imaju, onda nešto ne štima. Zar ne?
A naše određene medije i pljuvače novinare nabijem dobro se zna na što. To što imamo smrdljivu, lopovsku i veleizdajničku bagru na vlasti već 30 godina, ne daje za pravo da pljuju po narodu u cjelini i izruguju se svima nama.
Očito prvo trebamo rasvjetliti prošlost i obračunati se sa grobarima naše zemlje (tzv. veliki domoljubi - veleizdajnička bagra) da bi imali svjetliju budućnost.
zašto bi to netko napravio kad može živiti na ustašama i partizanima još 100 godina barem 
Oni zdravorazumski bi s time željeli završiti i sutra, ali na pošteni način.
zdravorazumski su davno završili tu priču
Puno stvari je nejasno i nitko od povjesničara se ne želi pomaknuti da ih objasni nego se ponavljaju stare izlizane fraze. Svatko tko zagrebe po "istini" se naziva revizionistom (u pežorativnom smislu). Evo ti vjeruješ da je Pavelić pobjegao nekim pacovskim kanalima (zašto je Tito dozvolio povratak Krunoslava Draganovića u Jugoslaviju) a ja ti kažem da su svi pušteni da se domognu Argentine i da je surađivao sa Engleskom obavještajnom službom od 1926.I Tito je surađivao sa tom istom službom. Nepotrebna pogibija ljudi i omladine na Kozari (djeca poginulih su ona sa spiska u Jasenovcu, a nedavno se pojavile fotografije da su završila u domovima u Srbiji), Sutjesci (Dalmatinci), Srijemskom frontu (srpska omladina) se ne može opravdati nikakvom vojnom strategijom. Tako se pričalo da je Tita u Drvaru spasio Rex, a u suštini je od Britanaca dobivao sve informacije o kretanjima Ustaša i Nijemaca. Nemoj mi samo reći da je Hitler izgorio u bunkeru, a da su nestale podmornice potopljene. Danas se sve otkriva i kako se pomalo otvaraju arhive i cure dokumenti sve je teže manipulirati i izvrtati činjenice.
Tvrdiš na temelju kojih neovisnih izvora?
Koliko je ocjena napisano o Napoleonu? Usporedite njegov opis iz Tolstojeva "Rata i Mira" s Hugoovim opisom iz "Jadnika". Dva sasvim druga čovjeka. Neki je naš student povijesti, oko 1960. na Sorbonni napisao esej o Napoleonu, sve negativno. Profesor ga je zbog toga srušio na ispitu. "Zašto?", čudi se student. "Pa ja sam u eseju napisao samo ono što ste Vi govorili na predavanjima." "Da", odgovori mu profesor, "ali ja sam Francuz, a Vi niste!" Dakle, ni profesor, profesionalni povjesničar nije mogao do kraja zadržati svoju objektivnost. No tako je to u povijesti. Prvo je traži krivca u nekoj osobi ili nekoj državi, a onda se počinju tražiti bliži, pa sve dalji uzroci povijesnih događaja. Danas je u historiografiji prihvaćeno da je pravi uzrok II. svjetskog rata (pa i nađeg Domovinskog rata!) bio Versajski ugovor. Velika su se carstva raspala (Otomansko, potom Austorougarsko), stvorile su se nacionale države, a s njima stotinu problema. Nije se moglo uspostaviti jedinstveno tržište. Počela su ovakva i ovakva ujedninjenja (Mala Antanta npr.), ovakvi i onakvi trgovački i obrambeni savezi, neke su države (npr. Jugoslavija) išle malo na jednu (Njemačka, Italija), malo na drugu stranu (Engleska, Francuska), treće su uspijevale zadržati kakvu-takvu neutralnost. Ideja nacizma i fašizma bila je stvoriti Novu Europu, jedinstveni europski ekonomski prostor. Drugim riječima, Europsku Uniju. Problem je jedino što se to pokušalo napraviti kroz hegemoniju Njemačke i Italije, a to se nije moglo postići drugačije nego ratom. No neki još uvijek vide temelj nacističke politike u antisemitizmu. Antizemitizam je bio popratna pojava. Kada u jednom društvu imate homogenu, a usto utjecajnu skupinu (kakvi su u Njemačkoj i Europi bili Židovi) onda se u nacionalistički orijentiranim društvima stvara prema njima animozitet, koji može poprimiti ekstremne oblike. Evo, i na ovom se portalu pojavio animozitet prema Hercegovcima ("homogena i utjecajna skupina"). Sjećam se iz svog djetinjstva animoziteta prema Dalmatincima u Zagrebu. "Zašto Dalmatinci imaju duge vratove?" "Zato da vide preko Biokova ima li kakvo direktorsko mjesto u Zagrebu."
Na kraju se svi prave grbavi. Kao da antisemitizma nije bilo i prije Hitlera, pogotovo u istočnoj Europi (zato su Poljaci prema tom pitanju jako osjetljivi). A o iseljavanju Židova na Madagaskar? Da je Hitler uspio u tom svom naumu, danas se o Židovima u II. svjetskom ratu ne bi pisalo drugačije nego o Hrvatima i Muslimanima protjeranima iz Republike Srpske ili Srbima koji su protjerani (jesu ili uopće protjerani?) iz Hrvatske. No nitko nije Hitlera shvaćao ozbiljno. Možemo se danas praviti pametnima, ali nitko nema kristalnu kuglu da vidi budućnost.
Nije potrebna baš kristalna kugla da se neke stvari uoče. Nije Hitler došao na vlast preko noći i nije se lažno predstavljao. Jasno je pisao i govorio kakve su mu namjere. Istu stvar imamo s Trumpom, on je još u prvoj kampanji jasno dao do znanja da je rasist, seksist, šovonist i lažov, a poslije je sasvim javno pokušao (i često uspio) provoditi autokratske i nedemokratske metode. Najavljivao je i mogućnost svog trećeg mandata, kažnjavanje medija, od državnih službenika tražio da krše zakone u njegovu privatnu korist i proganjaju političke protivnike...
Vidjelo se iz aviona kakav je Hitler, a vidjelo se i kakav je Trump, i to bez kristalne kugle, ali je nekima to odgovaralo i žmirili su na sve to. Iz ove teme, a i onih o Trumpu vidimo da neki još žmire.
Uzroke možemo uvijek tražiti unazad koliko hoćemo, to ste svojedobno sami izjavili, ali postoji neposredna odgovornost, a ona je nesumnjiva u slučaju Nijemaca, Talijana, Japanaca, oni su htjeli dominaciju, nisu se borili samo za ravnopravnost. Isto kao što su Ustaše otišle predaleko u svojo borbi za Hrvatsku državu. Nitko se ne buni zbog ideje o državi, već o konceptu tih država koji je podrazumjevao istrebljenje jednih i podjarmljivanje ostalih. Za to nema povijesnih opravdanja.
Koliko je ocjena napisano o Napoleonu? Usporedite njegov opis iz Tolstojeva "Rata i Mira" s Hugoovim opisom iz "Jadnika". Dva sasvim druga čovjeka. Neki je naš student povijesti, oko 1960. na Sorbonni napisao esej o Napoleonu, sve negativno. Profesor ga je zbog toga srušio na ispitu. "Zašto?", čudi se student. "Pa ja sam u eseju napisao samo ono što ste Vi govorili na predavanjima." "Da", odgovori mu profesor, "ali ja sam Francuz, a Vi niste!" Dakle, ni profesor, profesionalni povjesničar nije mogao do kraja zadržati svoju objektivnost. No tako je to u povijesti. Prvo je traži krivca u nekoj osobi ili nekoj državi, a onda se počinju tražiti bliži, pa sve dalji uzroci povijesnih događaja. Danas je u historiografiji prihvaćeno da je pravi uzrok II. svjetskog rata (pa i nađeg Domovinskog rata!) bio Versajski ugovor. Velika su se carstva raspala (Otomansko, potom Austorougarsko), stvorile su se nacionale države, a s njima stotinu problema. Nije se moglo uspostaviti jedinstveno tržište. Počela su ovakva i ovakva ujedninjenja (Mala Antanta npr.), ovakvi i onakvi trgovački i obrambeni savezi, neke su države (npr. Jugoslavija) išle malo na jednu (Njemačka, Italija), malo na drugu stranu (Engleska, Francuska), treće su uspijevale zadržati kakvu-takvu neutralnost. Ideja nacizma i fašizma bila je stvoriti Novu Europu, jedinstveni europski ekonomski prostor. Drugim riječima, Europsku Uniju. Problem je jedino što se to pokušalo napraviti kroz hegemoniju Njemačke i Italije, a to se nije moglo postići drugačije nego ratom. No neki još uvijek vide temelj nacističke politike u antisemitizmu. Antizemitizam je bio popratna pojava. Kada u jednom društvu imate homogenu, a usto utjecajnu skupinu (kakvi su u Njemačkoj i Europi bili Židovi) onda se u nacionalistički orijentiranim društvima stvara prema njima animozitet, koji može poprimiti ekstremne oblike. Evo, i na ovom se portalu pojavio animozitet prema Hercegovcima ("homogena i utjecajna skupina"). Sjećam se iz svog djetinjstva animoziteta prema Dalmatincima u Zagrebu. "Zašto Dalmatinci imaju duge vratove?" "Zato da vide preko Biokova ima li kakvo direktorsko mjesto u Zagrebu."
Na kraju se svi prave grbavi. Kao da antisemitizma nije bilo i prije Hitlera, pogotovo u istočnoj Europi (zato su Poljaci prema tom pitanju jako osjetljivi). A o iseljavanju Židova na Madagaskar? Da je Hitler uspio u tom svom naumu, danas se o Židovima u II. svjetskom ratu ne bi pisalo drugačije nego o Hrvatima i Muslimanima protjeranima iz Republike Srpske ili Srbima koji su protjerani (jesu ili uopće protjerani?) iz Hrvatske. No nitko nije Hitlera shvaćao ozbiljno. Možemo se danas praviti pametnima, ali nitko nema kristalnu kuglu da vidi budućnost.
Dosta točno no ipak moram istaknuti neke stvari. Antisemitizam je bio osnovno sredstvo pridobivanja i pokretanja naroda tj. dolaska na vlast nacista. Tisuću puta iskušana strategija po kojoj se narodu puni glava kako je za njihovo teško stanje kriv neki drugi narod. Daleko je to od lokalnog antagonizma s kojim se u nastavku posta uspoređuje. Kao djeca iz Centra uvijek smo se tukli s djecom iz Porta. Zajedno mi iz Podgore nismo baš voljeli Tučepljane (susjedno selo). Kad smo i jedni i drugi došli u srednju školu u Makarsku onda smo bili putnici i postojala je nekakva netrpeljivost s Makaranima. Zajedno s Makaranima nismo voljeli Vlaje. Kad smo skupa s Vlajima otišli studirati u Zagreb postali smo Dalmatinci pa je antagonizam bio između nas i Purgera. Kad sretneš Purgera u Njemačkoj onda je on tvoj Hrvat... (čak mi je i Srbina drago vidjeti u nekim desetim državama). To nije mržnja (osim kod debila koji to tako percipiraju ali njih je zaista malo i obično su vezani uz navijačke skupine) nego nekakav lokalpatriotizam, natjecanje, zdravo suparništvo. To veze nema s antisemitizmom koji je čista mržnja a u to se pretvorio i hrvatski i srpski nacionalizam. Iako sam lišen svih nacionalističkih osjećaja ne smatram nacionalizam lošom stvari dok se on odnosi na ljubav i ponos prema svojem, uvažavanje tuđeg i zdravo suparništvo.
A plan o iseljenju na Madagascar je ipak komedija. Nisam za to ni znao i sad mi se sve više čini da je crtić Madagascar (ko je gledao mogao bi prepoznati analogiju) rađen upravo o tome.
Ezop: dva i pol soma godina ago
Janje i vuk
Janje pilo u potoku. Daleko od njega pio je i vuk, ali bliže k izvoru. Tek što je vuk opazio janje, poviče mu: »Što mi mutiš vodu da je ne mogu piti?«»Kako bi to bilo,« odgovori mu janje sasvim krotko. »Ta ja mnogo niže od tebe stojim, voda teče od tebe k meni. Vjeruj, da mi nije ni na kraj pameti da te vrijeđam.«»Gle ga samo! Ta ti zanovijetaš upravo kao i tvoj otac prije šest mjeseci. Sad se sjećam da si i ti bio ondje, ali si srećom izmakao, kad sam mu radi njegove pogrde derao kožu!«»Ah, gospodaru!« molilo je dršćući janje, »ta ja istom prije četiri tjedna dođoh na svijet, pa i ne poznam svoga oca. Kako dakle da za nj budem kažnjen?«»Bezobrazniče!« prodere se vuk, iskesiv zube, »bio kriv, ne bio, ali to ipak znam da me vaše cijelo pleme mrzi, pa zato moram da se osvetim.« I ne hoteći dalje slušati, razdere janje i proždere ga.
I zločincu najvećemu Sv'jest pokoja katkad ne da, Pa je tada razlozima Ma kakovim smirit gleda.
Puno stvari je nejasno i nitko od povjesničara se ne želi pomaknuti da ih objasni nego se ponavljaju stare izlizane fraze. Svatko tko zagrebe po "istini" se naziva revizionistom (u pežorativnom smislu). Evo ti vjeruješ da je Pavelić pobjegao nekim pacovskim kanalima (zašto je Tito dozvolio povratak Krunoslava Draganovića u Jugoslaviju) a ja ti kažem da su svi pušteni da se domognu Argentine i da je surađivao sa Engleskom obavještajnom službom od 1926. I Tito je surađivao sa tom istom službom. Nepotrebna pogibija ljudi i omladine na Kozari (djeca poginulih su ona sa spiska u Jasenovcu, a nedavno se pojavile fotografije da su završila u domovima u Srbiji), Sutjesci (Dalmatinci), Srijemskom frontu (srpska omladina) se ne može opravdati nikakvom vojnom strategijom. Tako se pričalo da je Tita u Drvaru spasio Rex, a u suštini je od Britanaca dobivao sve informacije o kretanjima Ustaša i Nijemaca. Nemoj mi samo reći da je Hitler izgorio u bunkeru, a da su nestale podmornice potopljene. Danas se sve otkriva i kako se pomalo otvaraju arhive i cure dokumenti sve je teže manipulirati i izvrtati činjenice.
Eh kako su ti Englezi mudri i svemogući... ali ipak se carstvo raspalo...
puno srpske djece s Kozare, Like je završilo u Podravini kod često obitelji koje su imale odrasle sinove u domobranima/ustašama, neke su priče sretne, druge ne...
Sutjeska s 6:1 nadmoći u ljudstvu, da ne govorimo tehničkoj, teško je moglo ispasti drugačije... rat se rijetko kad riješi jednom bitkom, bitno je da si ustanju boriti se slijedeći dan... prije nego kreneš dalje po tome, sjeti se Vukovara '91....
Srijemski front - završio je s puno većim gubicima Nijemaca i suradnika, a tvoje naricanje nad pogibijom cvijeta srpske mladosti je niz dlaku propagande Draže Mihailovića (Propagirajte da Tito mobiliše samo Srbe i šalje ih u Mađarsku da ginu, a muslimane i katolike čuva), kud će suza neg' na oko!
Britanci su itekako pomagali partizane, od 1944. su slali i uniforme, uz oružje, ali tek kad je Churchill prelomio (legendarni odgovor Mcleanu kad je rekao da ipak pomažu komunistima: Hoćeš li nakon rata tamo živjeti? Što te onda briga) - uostalom stara rimska, ponekad kratkovidna krilatica: neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj...
mož se ti klanjat Hićinoj ikoni, ali njegova zlokobna zvijezda je zgasnula s karnisterom benzina, a podmornice Typ XIX nisu bile tako brojne niti tako nenadjebivo superiorne da su mogle baš puno toga prenijeti u Južnu Ameriku, kako točno veliš "štakorskim" kanalima...
ako trkeljaš o Tisućgodišnjem Reichu, kad ti Staljin da glazbenu podlogu svojim orguljama a tebi dogori do noktiju, onda bi uz Wagnerov Gotterdamerung trebao uzeti K-98, staviti bajunetu i krenuti... ali za to treba ipak imati muda...
Koliko je ocjena napisano o Napoleonu? Usporedite njegov opis iz Tolstojeva "Rata i Mira" s Hugoovim opisom iz "Jadnika". Dva sasvim druga čovjeka. Neki je naš student povijesti, oko 1960. na Sorbonni napisao esej o Napoleonu, sve negativno. Profesor ga je zbog toga srušio na ispitu. "Zašto?", čudi se student. "Pa ja sam u eseju napisao samo ono što ste Vi govorili na predavanjima." "Da", odgovori mu profesor, "ali ja sam Francuz, a Vi niste!" Dakle, ni profesor, profesionalni povjesničar nije mogao do kraja zadržati
.
.
.
Dosta točno no ipak moram istaknuti neke stvari. Antisemitizam je bio osnovno sredstvo pridobivanja i pokretanja naroda tj. dolaska na vlast nacista. Tisuću puta iskušana strategija po kojoj se narodu puni glava kako je za njihovo teško stanje kriv neki drugi narod. Daleko je to od lokalnog antagonizma s kojim se u nastavku posta uspoređuje. Kao djeca iz Centra uvijek smo se tukli s djecom iz Porta. Zajedno mi iz Podgore nismo baš voljeli Tučepljane (susjedno selo). Kad smo i jedni i drugi došli u srednju školu u Makarsku onda smo bili putnici i postojala je nekakva netrpeljivost s Makaranima. Zajedno s Makaranima nismo voljeli Vlaje. Kad smo skupa s Vlajima otišli studirati u Zagreb postali smo Dalmatinci pa je antagonizam bio između nas i Purgera. Kad sretneš Purgera u Njemačkoj onda je on tvoj Hrvat... (čak mi je i Srbina drago vidjeti u nekim desetim državama). To nije mržnja (osim kod debila koji to tako percipiraju ali njih je zaista malo i obično su vezani uz navijačke skupine) nego nekakav lokalpatriotizam, natjecanje, zdravo suparništvo. To veze nema s antisemitizmom koji je čista mržnja a u to se pretvorio i hrvatski i srpski nacionalizam. Iako sam lišen svih nacionalističkih osjećaja ne smatram nacionalizam lošom stvari dok se on odnosi na ljubav i ponos prema svojem, uvažavanje tuđeg i zdravo suparništvo.
A plan o iseljenju na Madagascar je ipak komedija. Nisam za to ni znao i sad mi se sve više čini da je crtić Madagascar (ko je gledao mogao bi prepoznati analogiju) rađen upravo o tome.
Upravo tako, ja ni najmanje ne vjerujem tom integralnom (kvazi)patriotizmu uz gromovito busanje u prsa uz glazbenu podlogu kojom nas pivovarska industrija pumpa za neko loptačko natjecanje..
osnova zdravog patriotizma je nekakav (zdravi) lokalpatriotizam koji nadograđuješ kako ti se spoznaja o svijetu širi...
nažalost, u Hrvatskoj ima (previše) sirovog šovinizma, nacionalizma (koji sam po sebi nije toliko zlo, ali ni sreća) ima malo, a građanske odgovornosti premalo, iako puno više od političke odgovornosti "profesionalnih" domoljuba...
Upravo tako, ja ni najmanje ne vjerujem tom integralnom (kvazi)patriotizmu uz gromovito busanje u prsa uz glazbenu podlogu kojom nas pivovarska industrija pumpa za neko loptačko natjecanje..
eh, čak i japanci vjeruju, a ti ne
a jebi ga, loš sam Hrvat, iako svoje porezne i vojne obveze spram Republike Hrvatske ((kakva je da je), izvršavam...
uz to, ja sam vinski tip...
Dosta točno no ipak moram istaknuti neke stvari. Antisemitizam je bio osnovno sredstvo pridobivanja i pokretanja naroda tj. dolaska na vlast nacista. Tisuću puta iskušana strategija po kojoj se narodu puni glava kako je za njihovo teško stanje kriv neki drugi narod. Daleko je to od lokalnog antagonizma s kojim se u nastavku posta uspoređuje. Kao djeca iz Centra uvijek smo se tukli s djecom iz Porta. Zajedno mi iz Podgore nismo baš voljeli Tučepljane (susjedno selo). Kad smo i jedni i drugi došli u srednju školu u Makarsku onda smo bili putnici i postojala je nekakva netrpeljivost s Makaranima. Zajedno s Makaranima nismo voljeli Vlaje. Kad smo skupa s Vlajima otišli studirati u Zagreb postali smo Dalmatinci pa je antagonizam bio između nas i Purgera. Kad sretneš Purgera u Njemačkoj onda je on tvoj Hrvat... (čak mi je i Srbina drago vidjeti u nekim desetim državama). To nije mržnja (osim kod debila koji to tako percipiraju ali njih je zaista malo i obično su vezani uz navijačke skupine) nego nekakav lokalpatriotizam, natjecanje, zdravo suparništvo. To veze nema s antisemitizmom koji je čista mržnja a u to se pretvorio i hrvatski i srpski nacionalizam.
Zapravo itekako jedno ima veze s drugim. 'Lokalpatriotsko' (zapravo plemensko) razmišljanje je okvir u kojem se poslije samo ode malo dalje. Upravo ta normalizacija tučnjave s drugim kvartom/gradom/klubom u mladim danima je postavljanje temelja da se poslije svi odnosi tako gledaju. Neće naravno svi postati istrebljivači, ali u podsvjesti svi znaju da smo tu mi, a tamo oni i da treba dati prednost našima kod zapošljavanja, a budno paziti da oni ne izvedu neku sličnu nepodopštinu. I onda ćemo prijestupe naših umanjivati, a biti jako osjetljivi na prijestupe drugih (sudac uvijek nas krade, a ako nam i pomogne to je sportska sreća).
Ta subjektivnost je uzrok svim problemima ljudske vrste, a društva su u pravilu gora što je to izraženije. Tamo gdje ljudi ne guraju sebe i svoje pleme u prvi plan, nego pokušavaju razmišljati empatično se u pravilu bolje živi (Skandinavija). Priča o Isusu govori upravo o tome, samo se poruka negdje putem izgubila. Socijalizam i komunizam to imaju kao ideal. Da, nisu baš bili uspješni, jer su ti animalni porivi u ljudima jaki. No ljudi ukupno bolje prolaze kad surađuju, nego kada se nadmeću.
U našem prilično primitivnom podneblju (da, da, ima i puno gorih), egoizam je vrlo izražen i naravno da kada odrasteš u takvom okruženju to se čini normalnim i samorazumljivim. Potreban je izuzetno jak intelektualni poticaj da se čovjek izdigne od svoje animalne prirode i identiteta koji mu je usađen. Zato su takve promjene u društvu glečerski spore (mada ovih dana i glečeri ubrzavaju).
Kod svakog društvenog problema treba pokušati stvar sagledati s druge strane. Kako bi meni bilo da mi netko zbog spola, vjere ili boje kože nešto uskrati ili zabrani? Kako bi bilo da se prema nama odnose kao što se mi odnosimo prema njima? Kad postavim takvo pitanje ovdje na forumu u pravilu druga strana nikada ne odgovori. Jer si naprosto ne mogu dozvoliti da o tome razmisle, mogli bi doći do spoznaje da negdje griješe.
e sad...
i Skadinavci su imali svoje ibermenš trenutke..
Šveđani su u Upssali na sveučilištu sve do kraja 18. stoljeća drvili o svojoj izabranosti od Boga, da ne govorimo da su prvi, počektom 1920-ih imali Nacionalni institut rasne biologije....
To što veliš, animalni porivi..
ljudski je kad vidiš nekoga drugačijeg se narogušiti, prikazati se jačim, biti sumnjičav prema njegovim namjerama...
još je ljudskije stupiti u kontakt s tim drugim (osobito ako ima komplementarne spolne značajke 
) i pronaći zajedničke stvari...
Joj, ljudi ostavite se drug Tita, NOB i partizana. Ostavite Sutjesku, ostavite Neretvu.
Ne dirajte u svete žrtve koje su pale za slobodu YU.
Domoljublje, patriotizam, nacionalizam i sl. na ovim prostorima su fakat posljednje utočište hulja i glupih ljudi.
Imate svoje vukovare, bljeskove, oluje pa na tim primjerima dijelite svoju pamet.
a i ti ga...
Nema Yuge, da je vrijedila koliko ti misliš, opstala bi - darvinizam na djelu...
ljudski je kad vidiš nekoga drugačijeg se narogušiti, prikazati se jačim, biti sumnjičav prema njegovim namjerama...
još je ljudskije stupiti u kontakt s tim drugim (osobito ako ima komplementarne spolne značajke ) i pronaći zajedničke stvari...
Pa ako ta druga, spolno kompatibilna, ali rasno odudara od stavova koje zastupaš, uvedeš institut iliti patch "počasne arijevke" pa ju isključiš od zle kobi njezinih sunarodnjaka. win win. (skoro)
Imamo nova kola radi dojma, imamo stav kad nemamo pojma...
ja sam oduvijek bio otvoren rekombiniranju svojih gena s drugim rasnim tipovima, slijedeći misao druga Tita:
miroljubiva AKTIVNA koegzistencija...
ali zli reakcionarni krugovi (moja žena) mi priječe provedbu tog ideala ljudske harmonije....
Imamo nova kola radi dojma, imamo stav kad nemamo pojma...
a gle ovo, na kupoli (dakle vrh zgrade) bazilike svetog petra u - vatikanu.
torcida to tokya
Zapravo itekako jedno ima veze s drugim. 'Lokalpatriotsko' (zapravo plemensko) razmišljanje je okvir u kojem se poslije samo ode malo dalje. Upravo ta normalizacija tučnjave s drugim kvartom/gradom/klubom u mladim danima je postavljanje temelja da se poslije svi odnosi tako gledaju. Neće naravno svi postati istrebljivači, ali u podsvjesti svi znaju da smo tu mi, a tamo oni i da treba dati prednost našima kod zapošljavanja, a budno paziti da oni ne izvedu neku sličnu nepodopštinu. I onda ćemo prijestupe naših umanjivati, a biti jako osjetljivi na prijestupe drugih (sudac uvijek nas krade, a ako nam i pomogne to je sportska sreća).
Ta subjektivnost je uzrok svim problemima ljudske vrste, a društva su u pravilu gora što je to izraženije. Tamo gdje ljudi ne guraju sebe i svoje pleme u prvi plan, nego pokušavaju razmišljati empatično se u pravilu bolje živi (Skandinavija). Priča o Isusu govori upravo o tome, samo se poruka negdje putem izgubila. Socijalizam i komunizam to imaju kao ideal. Da, nisu baš bili uspješni, jer su ti animalni porivi u ljudima jaki. No ljudi ukupno bolje prolaze kad surađuju, nego kada se nadmeću.
U našem prilično primitivnom podneblju (da, da, ima i puno gorih), egoizam je vrlo izražen i naravno da kada odrasteš u takvom okruženju to se čini normalnim i samorazumljivim. Potreban je izuzetno jak intelektualni poticaj da se čovjek izdigne od svoje animalne prirode i identiteta koji mu je usađen. Zato su takve promjene u društvu glečerski spore (mada ovih dana i glečeri ubrzavaju).
Kod svakog društvenog problema treba pokušati stvar sagledati s druge strane. Kako bi meni bilo da mi netko zbog spola, vjere ili boje kože nešto uskrati ili zabrani? Kako bi bilo da se prema nama odnose kao što se mi odnosimo prema njima? Kad postavim takvo pitanje ovdje na forumu u pravilu druga strana nikada ne odgovori. Jer si naprosto ne mogu dozvoliti da o tome razmisle, mogli bi doći do spoznaje da negdje griješe.
Tako onda možeš lokalpatriotizmom nazvati naklonjenost prema obitelji i konačno prema sebi samom. To je normalna ljuska osobina, dok ne postane nenormalna. Stvar nekakvog evolucijskog razvoja nije da ti manje voliš svoje nego da više poštuješ tuđe. a kvartovski ratovi su bili i ostat će dječja igra dok god se nakon rata igra nogomet.
Eto, umjesto da se raspravlja kako promovirati globalizam i egalitarizam, mi se vracamo polagano na fašizam i nacizam.
Jedno sjedinjuje ljude i odbacuje rasne i nacionalne znacajke da bi se postigla jednakost. Drugo koristi nacionalnost i rasu da bi se dokazala nepostojeca premoc. Kako itko jos pada na foru nacionalizma i fašizma, meni nije jasno, ali vise imaju ustase i cetnici zajedno nego ja i Ustaša ili Milan i četnik.
aj da malo oživimo ovu učmalu ideološki suprotstavljenu atmosferu: 
Ja bih odgovorio Visku. Lako je biti general poslije bitke! Je li se znalo ili se nije znalo da se Hitler sprema za rat? Teško. I kada i na kojim će granicama rat stati. Još teže. Hilter je išao na kartu da napadne Poljsku, a preko nje svog dotadašnjeg saveznika SSSR. Uopće nije mislio na mogućnost da će mu zbog toga Britanija i Francuska navijestiti rat. (Njegov napad na Francusku, a poslije na Britaniju može se stoga okarakterizirati kao aktivna obrana.) U vojnim se stožerima pripremaju mnoge mogućnosti, izrađuju i razmatraju razni ratni planovi - a što će se od toga realizirati druga je stvar. Sada su otkriveni planovi SSSR-a za napad na Zapadnu Europu. Prvo što dolazi trebao je biti nuklearni udar. Je li do tog rata došlo? Nije.
Naravo da se rivalstvo između dva sela ili između Purgera i Dalmatinaca ne može uspoređivati s Holokaustom, ali se uvijek ovakve netrpeljivosti u društvu mogu iskoristiti u političke svrhe. Kakve je to bilo netrpeljivosti između Hrvata i Srba - pa opet, evo rata! Hitler je iskoristio antisemitizam za nacionalnu homogenizaciju (borba protiv unutrašnjeg neprijatelja) no rat ipak nije poveo protiv Židova. Osnovno mu je bilo napraviti od Rusije i okolnih država njemačke kolonije (Drang nach Osten). Unatoč takvom političkom programu Staljin je bio iznenađen kada ga je Hitler napao. Baš sam čitao jednu isrcpnu analizu predratnih europskih prilika, izdanu 1938. u Parizu. Analitičar kaže da ako bi Hitler htio napasti SSSR, prije toga bi morao pridobiti Poljake na svoju stranu (a to je, kaže, malo vjerojatno). No pridobio ih je - zna se kako!
